Enes Dedić, 53-godišnji Sarajlija s adresom u Phoenixu, ponovno je postao udarna vijest u SAD-u.
Nakon sedam tjedana agonije s koronavirusom i borbe za goli život, otpušten je iz lokalne bolnice i stigao je doma.
S njegovom suprugom, Oliverom Dedić Markota, razgovarali smo u subotu navečer, nedugo nakon povratka. S Enesom je sjedila u vrtu i prolazila kroz protekla dva tjedna njihovih života.
- Nema riječi kojom bi se opisala njegova, kao i patnja sviju nas u ova dva meseca. Bio je to neki najružniji san iz najgorih noćnih mora. Ne ponovilo se! - rekla nam je Olja u telefonskom razgovoru, koji je preko zvučnika njezima mobitela slušao i sam Enes.
Posebno emotivan bio je izlazak iz bolnice. U špalir je stalo svo medicinsko osoblje te Enesa ispratilo pljeskom i pjesmom. Prvo je poletio supruzi u zagrljaj, a onda su se njih dvoje zajednički poklonili liječnicima, sestrama, svim medicinarima...
Emocije su svladale sve, potekle su suze radosnice.
- Posljednjih deset dana Enes je proveo u HonorHealth Hospital na rehabilitaciji. Tamo je došao u električnim kolicima, jer nakon otpuštanja iz medicinskog centra 'John C. Lincoln' bio je jako slab, onemoćao. Mogao je stajati na svojim nogama i prevaliti koji metar, ali ne zadugo. Malo po malo dolazio je sebi. Iako je bio najteži bolesnik, od sviju je najbrže napredovao. Toliko da je i liječnike iznenadio. Bit će da je malo do genetike, malo do jakog srca, malo do ljubavi, sve je pomoglo da iziđe kao pobjednik iz najteže bitke svog života – reći će Olja koju svako malo svladavaju emocije.
Ona i Enes kroz svih sedam tjedana bili su fizički razdvojeni. Najviše što su od kontakta imali bilo bi to da bi ona došla iz vani do prozora bolničke sobe u prizemlju u kojoj je bio smješten i potom upalili mobitele kako bi razgovarali.
- On se ne sjeća mnogih stvari, ali interesantno da je zapamtio trenutak kada su ga nakon 11 dana probudili iz kome i one svoje rečenice 'Ma, mora da vi mene za...!', kada su mu rekli da je obolio od koronavirusa i kroz što sve je prošao. To je do suza nasmijalo liječnike i sestre. Moram reći da ga smisao za humor nije napustio ni sada – kroz smijeh će Olja.
Enes se kroz bolničke dane zaželio svega. Dao je prije izlaska popis želja što bi volio pojesti. Naravno, na vrhu je, kao svakom pravom Bosancu, bila – pita.
- Tu postoji samo jedan mali problem, a to je što i danas još nema okusa i mirisa. Liječnici su rekli da će se vratiti i da nije kod sviju isto. Nekima trebaju i mjeseci, očito je on u toj skupini – kaže.
Enes još nije posve vratio snagu, te se brzo umara. Rehabiltaciju će sada obavljati u svojoj kući, kamo ćemu redovito dolaziti patronažna sestra i fizijatar.
- Sve je to ništa što je prije bilo – veli mu bolja polovica.
A bilo je toliko loše da obični respiratori više nisu pomagali, pa je među prvima u cijeloj Americi morao biti priključen na ECMO, moćni, ali visokorizični stroj što izvlači krv iz tijela pacijenta, upumpava kisik u nju, a onda je vraća u tijelo kako bi pomogla plućima i srcu. Ponovno buđenje nakon 11 dana i to što je počeo komunicirati s liječnicima, dalo je nadu cijeloj zemlji u borbi s epidemijom.
Podsjetimo, Enes Dedić se u Phoenix, gdje radi kao projektni menadžer u obnovi velikih infrastrukturnih objekata, vratio 7. ožujka iz Sarajeva, gdje je bio na majčinom sprovodu. Nikada nije ustanovljeno je li se zarazio na putu, dok je bio u rodnom gradu ili na povratku, jer je mijenjao gradove, zrakoplove i aerodrome u oba smjera. Tegobe je osjetio već iduće jutro, ali nitko nije posumnjao u koronavirus. Nakon pet dana teško je počeo disati i tada ga prebacuju u bolnicu. Potvrda da je zaražen stigla je nakon sedam dana, koliko su se tada i čekali rezultati testova, ali je u međuvrenu već bio završio na respiratoru.
Enesu i Olji opaki virus pokvario je u međuvremeu i brojne planove. Jedan je bio doći ovo ljeto na Jadran, u svoju kuću u Orebiću.
- A, čisto sumnjam. Kako sada stvari stoje, ništa prije idućeg ljeta – poručili su brojnim prijateljima s ove strane Atlantika, koji se ovih dana raspituju za Enesovo stanje.