Od Vinka Ljubičića, odvjetnika koji zastupa interese obitelji Kristiana Vukasovića, saznajemo da će sudskim tužbama ići ne samo prema institucijama nego i prema osobama odgovornima za propuste koji su doveli do smrti nesretnog mladića - piše Slobodna Dalmacija.
- Čekam da dobijem službeni nalaz obdukcije i kompletiram cijelu dokumentaciju, uključujući kazneni spis. Pripremam dokumentaciju za tužbu protiv svih koji su sudjelovali u propustima nad Kristianom te ćemo poduzeti mjere protiv odgovornih ljudi imenom i prezimenom. Motiv obitelji Vukasović je da se utječe na odgovorne ljude u sustavu da se poboljša položaj ljudi na izdržavanju kazne jer ih se treba tretirati na način dostojan ljudi - rekao je.
Pravni stručnjak smatra i da će obdukcija tri tjedna nakon primitka u bolnicu teško dokazati bilo kakav uzrok smrti zbog fizičke ugroze u zatvoru.
Odlučujuća uloga
- Ne smijemo zaboraviti da je bio 47 dana u zatvorskoj bolnici, odakle je tri puta vraćan u splitski zatvor. Inače iz zatvora još nisam dobio kompletnu dokumentaciju koju sam zahtijevao prije deset dana te ću zatražiti zaštitu od ministarstva - izjavio je.
Osvrnuo se i na tijek kaznenog postupka.
- Prema svim okolnostima slučaja koje su prezentirane u javnosti, postupak je proveden na, najblaže kazano, neobičan način. Odlučujuću ulogu je imao sudski vještak, što ne smije biti. Sudski vještak pomaže sudu, ali sud ima odlučujuću ulogu. Nadalje, smrt je prouzrokovana protupravnim provođenjem istražnog zatvora, koji se kod nas inače vrlo lako određuje. Prema praksi Europskog suda za ljudska prava to bi trebala biti krajnja mjera i trebaju postojati okolnosti koje pravdaju istražni zatvor. Na području Hrvatske se iznimno lako izriče, a u ovom slučaju se pretvorio u odsluženje kazne, a to mu nije svrha - pojašnjava odvjetnik Ljubičić.
Jedna od spornih stvari tijekom postupka je i ispitivanje te kasnije i priznanje krivnje i prihvaćanje kazne od Kristiana Vukasovića, koje je provedeno bez mišljenja stručnog suradnika i mišljenja Centra za socijalnu skrb.
Kako se ponašaju osobe s dijagnosticiranim ADHD-om, što su poteškoće u razvoju, u stresnim situacijama, upitali smo dr. sc. Jasminku Horvatić, kliničku psihologinju i stručnjakinju za psihologiju razvojnih teškoća i invaliditeta.
- ADHD je poremećaj pažnje i psihomotorni nemir. Kada osobu koja ima taj poremećaj dovedemo na neko službeno ispitivanje, njezina pažnja ovisi o tome koliko ispitivanje traje. Načelno može zadržati pažnju vrlo kratko, a to ne ovisi o godinama i nema veze s inteligencijom osobe. Osoba s ADHD-om može kratko vrijeme biti koncentrirana i odgovarati na pitanja. Nakon tog vremena, odgovara na pitanja samo "da se riješi", tj. odgovara bilo što – kaže nam stručnjakinja.
U slučaju mladića iz Splita Kristiana Vukasovića, osim ADHD-a je dijagnosticiran i metabolički poremećaj te smo upitali je li ta kombinacija dodatno utječe na kontrolu impulsa.
Stručna osoba
- Ne mogu komentirati konkretan slučaj, ali načelno: metabolički poremećaj je dodatni faktor poremećaja pažnje. Kod djeteta s poteškoćama u razvoju prilikom ispitivanja je nužno da bude prisutna stručna osoba, poželjno je da je to netko u koga ima povjerenja. Ta osoba mora kazati ispitivačima da se po potrebi osobe s ADHD-om rade pauze. Najbolja opcija je psiholog koji poznaje psihologiju djece s razvojnim teškoćama i invaliditetom. Individualni pristup je jako bitan, primjerice kao u školi, gdje sva djeca s poteškoćama u razvoju imaju individualni pristup. Nadalje, ako je psihijatar procijenio da je bitno smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja kaznenog djela, upitna je ubrojivost u ostalim situacijama. Tome u prilog govori i dulje psihijatrijsko liječenje.
Kako nam je rekla, korištenje stručnih izraza ih zbunjuje te je njima potrebno sve pojasniti što jednostavnijim rječnikom.
- Osim najprostijeg pojašnjenja situacije, jako su bitne pauze prilikom ispitivanja. Kada testiram mlade s ADHD-om, oni izdrže biti koncentrirani vrlo kratko vrijeme. Tada treba prekinuti i nastaviti nakon nekog vremena. Ali prije svega im se mora objasniti zašto su tu – ističe stručnjakinja.
Za boravak u zatvorenom prostoru kod osoba s dijagnozom ADHD-a kaže da je najproblematičnije ograničeno kretanje.
- Kako ih se smjesti u ograničeni prostor, a njima je kretanje neophodno, nakon jako kratkog vremena dolazi do visoke uznemirenosti, koju laički možemo opisati kao "tijesna koža". Doslovno se izbezume i ne mogu se smiriti. Dodatni element pritiska je činjenica da su te osobe uglavnom hipersenzibilne, stoga nije čudno da reagiraju burno na priče koje su im zastrašujuće. U tinejdžerskoj dobi onda imaju poriv samoozljeđivanja tj. režu se da opuste napetost koju osjećaju – kaže nam.
Lijekovi mogu smanjiti te simptome, ali ne rješavaju problem, istaknula je. Psihoterapija, razgovor i kretanje, uz lijekove ako to procijeni psihijatar, su jedini istinski načini da ih se riješi takvog pritiska, kojeg se ponekad rješavaju samoozljeđivanjem.