Do subote ujutro u svijetu su od posljedica bolesti COVID-19, prema podacima Worldometera, umrle 924.793 osobe, što je 3,2 posto ukupnog broja zaraženih.
Ukupan broj zaraženih veći je od 28,9 milijuna ljudi, a ta brojka će, naravno, i nastaviti rasti, sve dok se ne otkrije cjepivo koje će pobijediti pošast 21. stoljeća.
Stoga su oči cijelog svijeta usmjerene prema velikim svjetskim farmaceutskim tvrtkama koje užurbano rade na otkrivanju cjepiva. Ona koja uspije prva otkriti i pustiti u promet cjepivo sposobno za obranu od koronavirusa zasigurno će ući u anale svjetske civilizacije.
Naime, pojava koronavirusa nedvojbeno je još jednom pokazala i dokazala koliko je svjetska civilizacija ranjiva, odnosno "koliko smo mali ispod zvijezda" i nespremni se othrvati jednoj ovakvoj pandemiji. COVID-19 zavladao je svjetskim poretkom kao ni jedna prirodna sila do sada. Znanstvenici su bačeni na koljena i prisiljeni izvući iz sebe ono najbolje što imaju ne bi li otkrili lijek za koronavirus. Naravno, ima i onih koji banaliziraju i negiraju cjelokupnu situaciju i prihvaćaju koronavirus s velikom dozom sumnje i kažu da se radi o "zavjeri svjetskih razmjera".
Sumorne brojke
No, upravo zbog takvih trebalo bi članove obitelji ovih više od 924 tisuće preminulih upitati kako su se njihovi preminuli članovi osjećali i što su proživljavali dok su umirali i dok im se organizam neuspješno borio protiv "zavjere svjetskih razmjera". Trebalo bi upitati i one pogrebnike u Brazilu, koji su na raznoraznim mjestima izvan groblja ukapali gomilu preminulih, jesu li u lijesovima uopće bila tijela, ili je opet u pitanju "zavjera svjetskih razmjera". Zbog "zavjere svjetskih razmjera", u New Yorku i ostalim američkim gradovima pred bolnicama su stajali parkirani kamioni hladnjače u koje su stavljali preminule od COVID-a jer zbog ogromnih brojki preminulih nisu imali gdje s njima. A u nama bliskom Bergamu mrtve iz bolnica prevozili su vojni kamioni, jer normalne pogrebničke službe nisu imale kapacitete za to.
A da je "zavjera svjetskih razmjera" u pitanju, nažalost, najbolje su prvi u svijetu (izvan Kine) shvatili naši najbliži susjedi Talijani. Kod njih je do sada od posljedica koronavirusa, odnosno komplikacija vezanih uz koronavirus, umrlo više od 35,5 tisuća ljudi. I svi ovi umrli bili su dio "zavjere svjetskih razmjera" ili raznih teorija zavjere.
Mogli bismo ovako nabrajati unedogled, ali jednostavno nemamo dovoljno prostora.
O koliko ozbiljnom i opasnom virusu se radi najbolje govore brojke. Prema onima iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u svijetu, u jednoj sezoni "obične" gripe, od te sezonske bolesti umre oko 650 tisuća ljudi, a mi smo s koronom već na više od 924 tisuće i kraj se još ne nazire. Ako se brojke iz dana u dan budu povećavale kao što se povećavaju posljednjih dana (dnevno više od 340 tisuća novooboljelih), do kraja godine u svijetu bi od koronavirusa moglo biti zaraženo (pozitivno) više od 66 milijuna ljudi, a broj umrlih, ako bi smrtnost bila kao i do sada, oko 3,2 posto, mogao bi premašiti 2,1 milijun ljudi.
Da koronavirus ne usporava, najbolje govore sljedeće brojke.
Krajem srpnja, od 29. do 31., dnevno je u svijetu obolijevalo između 297 tisuća do 328 tisuća ljudi, a smrtnost je ta tri dana bila između 6749 (2,25 posto) do 8387 ljudi (2,55 posto).
U odnosu na brojke od kraja srpnja, vidljivo je da je 12. rujna (subota) broj dnevno novooboljelih veći (više od 342 tisuća), ali broj umrlih (6034) pada, što je nešto više od 1,76 posto, od 342 tisuće novooboljelih. Međutim, ovaj manji postotak umrlih od subote, u odnosu na postotak ukupno umrlih od početka pandemije (3,2 posto), možda i zavarava, jer je bilo ljeto i simptomi kod oboljelih bili su blaži, odnosno više je obolijevalo mlađe stanovništvo pa i nije bilo toliko puno smrtnih slučajeva. Što će biti dolaskom hladnijih dana, boravkom u zatvorenim prostorima i hoće li ukupan postotak umrlih ostati 3,2 posto, valja vidjeti. Možda bude padao ili rastao, a to uvelike ovisi i o nama samima, hoćemo li se ponašati odgovorno ili nećemo. Naravno, želimo vjerovati da se brojka od 66 milijuna oboljelih (do kraja godine) i više od 2,1 milijun umrlih neće obistiniti, odnosno da će virus nestati (malo vjerojatno), oslabjeti (malo vjerojatno) ili biti pobijeđen cjepivom (vjerojatnije).
No, vratimo se na početak cijele priče o COVID-u 19.
Prvi slučaj se pojavio, kako su Kinezi službeno izvijestili, 31. prosinca 2019. godine, no neslužbeno se virus prvi put pojavio već početkom prosinca. Međutim, kada se virus pojavio manje je bitno, bitno je da nije učinjeno ništa, ili gotovo ništa, kako se virus ne bi proširio izvan Kine. Za to velike zasluge ima, kako smo već pisali, tromost WHO-a koji je kao mantru ponavljao da je virus pod kontrolom, da se prati njegovo širenje i da se čini sve da on ne bi došao do Europe. Međutim, istovremeno, nije bilo predloženo da se prekinu komercijalni letovi iz Kine i u Kinu, kao i da se prestane trgovati s tom dalekom zemljom.
I tako je virus stigao u Europu i izazvao "košmar" među europskom populacijom.
U tom trenutku, iako je koronavirus već ubijao po Kini, sve europske zemlje nespremne su dočekale pandemiju koronavirusa. Da je ljude u cijeloj Europi uhvatila panika, pogotovo kada je Italija "planula", najbolje pokazuje podatak da su na tržištu u hipu nestale zaštitne maske, oko kojih će se u daljnjim danima i mjesecima lomiti koplja.
Nespremnost i lutanje Europe najbolje se vidi na primjeru zaštitnih maski.
Mnogi europski, pa i hrvatski stručnjaci, liječnici, znanstvenici, prvo su govorili da se maske ne trebaju nositi, jer da one nedovoljno ili gotovo ništa ne štite od koronavirusa, da bi onda, nedugo potom, "promijenili ploču" i počeli govoriti da maske treba nositi.
Tapkanje u mraku
Svijet i Europa našli su se u jednom mračnom labirintu iz kojeg se još uvijek traži izlaz. Svi su sve učili u hodu, a za to vrijeme koronavirus se širio do neslućenih razmjera. I opet je bilo onih koji nisu vjerovali i još uvijek ne vjeruju da pošast 21. stoljeća postoji. Ponovno ti nevjerni Tome okrivljuju svjetske sile, centre moći i novinare koji o koroni pišu da su oni, ustvari, sve ovo izmislili i da ta priča ne drži vodu.
Većina država u svijetu protiv koronavirusa borila se lockdownom, što je ostavilo ogromne posljedice za gospodarstva tih zemalja, dok se neke države kao Švedska nisu u potpunosti zatvorile, već su uz provođenje epdemioloških mjera nastavile živjeti normalnijim tempom od potpuno zatvorenih država. Tako je u Švedskoj do sada preminulo više od 5,8 tisuća ljudi, a ukupan broj zaraženih veći je od 86 tisuća. No, švedsko gospodarstvo nastavilo je živjeti.
Istovremeno, obližnja Danska, koja se zatvorila, ima nešto više od 19,5 tisuća oboljelih i "samo" 630 umrlih, dok Norveška ima 12 tisuća oboljelih i 265 umrlih (brojke od subote večer).
Je li lockdown bio ispravna mjera ili nije, pokazat će budućnost, no neki od stručnjaka koji su tada bili za lockdown poslije su promijenili mišljenje. Tako je Mark Woolhouse, profesor epidemiologije sa Sveučilišta u Edinburghu i savjetnik britanske vlade za pandemiju koronavirusa, koji je bio zagovornik "zaključavanja", izjavio da je "zaključavanje" izazvalo više štete nego koristi.
Ta mjera "zaključavanja" bila je po mnogima mjera panike, jer nitko u svijetu nije znao s čime se susrećemo. I ta konstatacija je točna.
Tapkalo se u mraku i pokušavalo umanjiti štetu. No, nitko ne može osporiti činjenicu da su one države koje su na vrijeme donijele odluku o zaključavanju spasile velik broj ljudskih života i da u njihovim državama ima puno manje umrlih negoli u onima koje se nisu zatvorile ili su sa zatvaranjem zakasnile.
Jedna od onih koja se relativno na vrijeme zatvorila, a mogla je to uraditi i tjedan dana ranije, bila je Hrvatska, i ta je politička odluka zasigurno pridonijela da Hrvatska evo već osam mjeseci od pojavljivanja koronavirusa u Europi ima "samo" 224 umrle osobe (nedjelja jutro) od toga virusa. Usporedbe radi, valja napomenuti kako je u 2019. godini u sezoni gripe, kada još nije bilo koronavirusa, od komplikacija vezanih za tu sezonsku bolest, u Hrvatskoj službeno umrlo 107 osoba.
U mjesecima lockdowna, "balansiranjem" do turističke sezone, Nacionalni krizni stožer za borbu protiv koronavirusa i lokalni krizni stožeri donosili su niz logičnih, ali ponekad i nelogičnih, pa i smiješnih odluka. No, situacija se kako-tako držala pod kontrolom i Hrvatska se "otvorila" za turističku sezonu. I imali smo turističku sezonu.
Nije to ona sezona kao prijašnjih godina kada smo imali stranaca "za izvoz", ali smo imali zasigurno najbolju turističku sezonu u odnosu na sve druge europske države. I to nas je, barem donekle, spasilo "gladi", jer da nije bilo turista, tko zna što bi s Hrvatskom u ekonomskom smislu bilo. I ovako je upitno.
No, posljedice te turističke sezone sada plaćamo. Iz dana u dan raste broj novooboljelih, novooboljeli se broje u stotinama, zavisno od toga koliko testiramo stanovništva, raste broj onih na bolničkom liječenju, kao i onih najtežih slučajeva na respiratoru, a i umire podosta ljudi.
Dvojbena odluka
Gdje će nas dovesti sljedeći dani i hoće li koronavirus u Hrvatskoj malo zastati ili će se nastaviti širiti, to ćemo vidjeti. Bolnički sustav, iako je sve više pozitivnih liječnika i medicinskih sestara, stabilan je, nema urušavanja i valja vjerovati da će se sve dobro završiti.
Još kada se koronavirus ne bi pojavljivao u školama, u kojima je započela nastava, našoj sreći ne bi bilo kraja.
Je li pametna odluka da se s normalnom nastavom započne baš sada, odmah nakon turističke sezone, kada je počeo rasti broj novooboljelih, vidjet ćemo uskoro. Ne možemo se oteti dojmu da se prvih 15 dana škole moglo provesti preko online nastave, dok se ne iskristalizira situacija s koronom od kraja ljeta, pa da onda, kada brojke počnu padati, djeca krenu u normalnu školu.
No, kako je, tako je.
Do nekih boljih vremena, nosite zaštitne maske, držite razmak, perite ruke, dezinficirajte ih i nadajte se najboljem.