– Posao je krenuo! – rekao nam je sredinom prošlog tjedna pun ushićenja i elana 26-godišnji Emanuel Stojanov iz Drage kod Biograda na Moru.
O njemu smo pisali u proljeće ove godine, kada je odlučio na jedinstven način sam sebi naći radno mjesto u jednom ne baš tako raširenom biznisu u nas – employer brandingu. U slobodnom prijevodu to bi bilo brendiranje poslodavca kako u očima svojih zaposlenika, tako i privlačenju novih.
Jedinstven je bio i način na koji je ovaj dojučerešnji menadžer za goste ("concierge") hotela u Londonu i Kini skupio novac za otvaranje obrta i kupnju najosnovnije opreme i inventara. Pokrenuo je crowdfunding kampanju i oslonio se uglavnom na pratitelje svoga Linkedin profila. Novac je ubrzo počeo stizati.
Lista prioriteta
– Sve zajedno u ova tri i nešto mjeseca prikupio sam 53-54 donacije. Radilo se o iznosima od dva, preko 10, 50, 60, 500, pa do najviših 1000 eura. Sve sam dobio od ljudi s kojima se pratim, dopisujem, družim online – kaže nam Emanuel.
Od željenih 8600 eura, prikupio je trećinu iznosa. To ga nije pokolebalo, nego je samo suzio listu nekih prioriteta, poput toga da nije kupio baš najjače računalo ili svojim web-stranicama priuštio neke dodatne funkcionalnosti. Što je najvažnije, on danas za sebe može reći da je zaposlen čovjek.
– Kada sam početkom pandemije ostao bez posla, sebi sam dao rok da ću u roku od godinu dana naći novi ili ću pokrenuti vlastiti biznis. Javio sam se u ovih godinu i nešto na na 15-ak natječaja, često ulazio u prvi, drugi, treći krug i razgovore jedan na jedan s poslodavcima, ali nigdje nisam otišao do samog kraja. I sad mi nije žao jer sam postao sam svoj gazda – veli.
Stigli su i prvi klijenti. Riječ je o jednoj velikoj zagrebačkoj tvrtki iz nekadašnjeg "Agrokorova" koncerna, kao i čovjeku koji ga je, kada je čuo za ideju Emanuela Stojanova, odlučio podržati s najvećom donacijom od 1000 eura.
– Svima sam rekao da ne dolazi u obzir ulazak u vlasničku strukturu moje firme, već da ću uslugu vratiti kroz usluge koje pružam. Gospodin koji me tako izdašno podržao vlasnik je jedne poveće tvrtke u inozemstvu i već smo počeli surađivati. Radi u poslu u kojemu je itekako važno znati privući ljude da rade za tebe, da te izaberu prije konkurencije. Funkcioniramo odlično – kaže naš sugovornik.
Obrt je registrirao na Trgovačkom sudu u Zadru, a sjedište mu je kod kuće. Svako malo zaleti se do Zagreba. A što se prve plaće tiče, u planu mu je da je sebi isplati negdje početkom listopada.
– Obrt dopušta takvu mogućnost, što je i bio razlog da se odlučim za njega prije nego neke druge forme. Otprije dva tjedna sam državni obveznik za paušalni porez i doprinose, a sve što zaradim preko toga ostaje meni. Za sada sve uredno podmirujem i nadam se da će tako i ostati – dodaje ovaj mladi poduzetnik.
Ni u jednom trenutku nije požalio što se odlučio za dosta teži poslovni put negoli je onaj kada radite za nekog drugog.
Brojke koje će upamtiti
– Nakon iskustva s otvaranjem obrta, još sam sigurniji da nikada ne bih mogao raditi za državu i njezine tvrtke, agencije, ministarstva... U tom sektoru je sve prebirokratizirano, masu komplicirano. Evo vam primjera: svi govore da više ne treba izraditi pečat, ali dogodi se da naletite na nekog službenika starijega kova koji je navikao da tako mora biti. I nema vam druge. Ili da ne govorim koliko sam muke prošao dok sam objašnjavao čime se to ja bavim, što je employer branding, da bi me mogli svrstati u neku kućicu Nacionalne klasifikacije djelatnosti (NKD). Moja je 8022. Te četiri brojke vječno ću pamtiti – kroz smijeh će Emanuel.
Od jeseni kreće u kampanju kako bi tržište educirao čime se bavi. U planu su mu seminari u Zagrebu i Splitu. Nada se da će mu prihodi omogućiti da zaposli još jednog radnika tipa psihologa ili sličan profil pogodan za posao s ljudskim potencijalima i tako sam postane poslodavac. Za mladca od 26 godina i nije tako loše.