Dijete zagrebačke Dubrave, tradicionalne kontinentalne obitelji, Zagreba, rocka, duha živa poput kolorita njegovih slika, strasno se, i odavno, vezao uz more. Većinu svoga života jurio je duž Jadrana, tamo-vamo, gore-dolje, plovio s Histrionima, jedrio s prijateljima, najčešće smo se sretali uz komišku rivu, kod nas u Šibeniku, u Betini na Murteru, ili ovdje na Zlarinu. U tom je moru nalazio duboke inspiracije pa mu je i posvetio, za mnoge ponajljepše, svoje cikluse: "Valove", "Kornate", "Metamorfoze mora"...
Na pragu svojih sedamdesetih, Vatroslav Kuliš jednako je, na taj svoj način, nekako živahan, dječački vrckast, bezazleno iskren, u stalnom pokretu i nekom stalnom motrenju svega svijeta oko sebe: od krajolika do ljudskog karaktera. Taj sve vidi, taj sve primijeti – bilo bi i čudo da je drugačije!