Dobra Parona ne skida očiju sa dvojice svojih najvoljenijih gostiju. Čudon se čudi kako oni bokunići leše praščevine nabodeni na štikadent nestaju u njiovin justima. Ka u jamu bezdanku! - misli ona gledajući ih kako zivaju, mljackaju i gucaju, ka dvi gladne galebine.
-Znate, pročitala san ozbiljni podatak da svako od nas godišnje spontano izide barenko 400 grama raznih kukaca! Morete li oto zamisliti!? A gledajući vas kako čupate i razvlačite oto šta san van poslužila, rekla bi da vi izidete deset puta više. Bljak, ne mogu od gada! – nije odolila da in oto ne reče, makar in spiza prisila!
Ali, nisu oni taki svit, da ih obične, sitne bagudine ometu kada se obračunavaju sa punin pijaton..
-U otomen slučaju, ja mislin da Butko more biti na miru! Jerbo, kada mu bogati rodijak Prisidnika Milanovića, oni biznismen u Rusiji uzme i gebis nakon tužbe za klevetu, Butko će se barenko hraniti kukciman, a za to mu zubi ne tribaju. Pa šta uleti! – mumajući jon je odgovorija El Tigre.
-Nedaj Bože! - doda je brže abolje, jerbo ispunjenje otih Milanovićevih provala ni najgoren neprijatelju ne bi poželija, kamo li ministru za kojega znade da posebno voli janjetinu okolo Šibenika.
-Ajme, oto je strašno, kako se Prisidnik Zoki okomija na ministra! Prozva ga je Butko, strpa bi ga u zatvor, proglašava ga lopovon… A tek san nakon Prisidnikove posjete Šibeniku i Industrijskoj školi, saznala šta je oto gebis. Čim je izvalija, priveja je na rvaski. Zubalo, dentjera… - stavila je ruku priko justa i snizila glas, ka da se boji da je kokoda ne čuje.
-Pratila san ja teke sa strane šta je Milanović govorija novinariman u Šibeniku. Nisan u Rijekaman pravde, pa me njegove riči bodu ka noži u prsi i probijaju ka metci, ka i puno drugih Rvata. Osin toga, nikako ne mogu povatati sve likove koje donesu bujice njegovih govora. – povjerila in se.
-Spomenija je jednu gospoju, Katalin Novak, nastavila je. Onda je reka da je mađarska Prisidnica, a u drugoj rečenici: "To je naša mala!" Kako to, otkrija je Zoki iz treće: ona je naša, jerbo jon ćaća i mater već dugi niz godina imaju vikendicu na Braču, u Sutivanu, a Zoki je znade jerbo lituje u vali do naše male Mađarice. Nisan sigurna da se nisu zajedno igrali u spržini i ništa ne razumin! Ko je tute komen šta!? – slegla je rameniman.
-Ma lako je za našu malu Mađaricu. Ima on svoga maloga i u Banjoj Luci. Ime mu je Milorad Dodik. Je da voli četničke pisme, pa i zapiva iz ono bokun glave, reka je Prisidnik - ali ipak je zaslužan šta je napravljen Pelješki most. A Plenki i ekipa nisu se udostojili pozvati ga na otvaranje.
Slabići, kaki su oto muževi na čelu zemje!? – konstarira je Zoki u gradu koji su isti ka i Dodik godinaman bombardirali i obeća, kada Rijeke pravde priuzmu stvar, da takoga ponašanja prema zaslužnin susidiman više neće biti.
-Ja mislin da bi Prisidniku bilo najbolje neka postavi Dodikovu bistu navr‘ Pelješkoga mosta ako ga tolko voli. – reka je El Tigre, na šta se B.S. Uskoro prikrstija i reka mu da je poludija. Zašto bistu?
-Zato šta jedino bronca more otrpiti ono s čimen bi stvarnoga Dodika zasuja oduševljeni rvaski narod da Zoki š njimen prošeta moston…