Finili su Mare bali, minula je i zima. A još smo pije nekoliko dana i danju drhtali na buri. Pošli smo zato starim đirom kojim se može omirisati dah upravo započetog proljeća. I doživjeti ponešto s dahom prošlosti i trenucima sadašnjosti
Iz našega rodnoga Varoša, put nas vodi ulicama Gorice, nekoć značajnoga jezgra vinogradara i trgovaca, do slikovita Doca, kroz Butu i Kvartir, zidine starog Bebediktinskog samostana iz 13. stoljeća, gdje jedva dopire koja zraka svjetlosti.
Prvo čega smo se prisjetili na tom mjestu, bilo je doba s kraja sedamdesetih godina kad su se u Docu snimali kadrovi domaćeg pustolovnog filma "Putnici sa Splandida",staroga jedrenjaka koji je za tu svrhu privezan uz dolačku rivu. A u spomenutoj Buti, dijelu što na kraju tunela izlazi ka moru, tada je bila načinjena improvizirana konoba gdje su snimljeni mnogi kadrovi sa Borisom Dvornikom i Ivicom Vidovićem. S njima smo se u stankama snimanja veselo družili i razgovarali za novine.
A Izlaskom pred dolačku rivu zapljusnulo nas je sunce i miris mora. Pod istegnutom barkom skupina dokonih raspravljala je o vremenu i ribolovu. Dakako, i o koroni i o Ukrajini. Na terasi malog restorana imenom "Šešula" kasno je objedovala usamljena cura, gledajući i u našu kameru.
Nešto šetača svih dobi hodilo je širokom šetnicom do svratišta i plaže Banj. Zastali smo kod Veslačkoga doma gdje su se mladi članovi VK "Krka" spremali na trening u novim čamcima- skifovima. Negdje na tome mjestu znali smo prije dugo godina susresti i legendu šibenskoga veslanja Damira Trlaju, također u skifu ili u četvercu. On je bio i član onog "Krkina" osmerca koji je u jednoj regati u šibenskome potru pobijedio i goste čuvenog osmerca iz Oxforda.
Zamijetili smo na jednome grebenu strpljivoga ribiča koji nam je rekao da je ulovio "čak" tri orade i nešto šparića.
Dospjeli smo na kraju do naše zadnje točke, prelijepe plaže Banja, sigurno s najboljom "infrastrukturom" ne samo u gradu. Na terasi ugostiteljskog objekta "Patrus" odakle gledamo Šibenik kao na dlanu, kao neku golemu prastaru piramidu, posjetitelji uživaju u blistavu sunčanu popodnevu u ambijentu poput nekoga malog Portofina!
Upitali smo konobara Antonija kako su preboljeli mjesece korone, misleći na rad objekta. "Na nogama", spremno je odgovorio, poslužujući nas kavom.
A kad se sunca u blagome crvenilu stalo primicati Martinskoj nasuprot porta, krenuli isti putom natrag. Tada već ka prilično opustjelim ulicama grada.