Zadnje ljetne mete kriju se u rupama: hrvatski izbornik pojašnjava kako u ovo doba godine puškom loviti tabinju, ugora, murinu, kantara i palamidu

stdClass Object ( [id] => 1124155 [title] => Zadnje ljetne mete kriju se u rupama: hrvatski izbornik pojašnjava kako u ovo doba godine puškom loviti tabinju, ugora, murinu, kantara i palamidu [alias] => zadnja-ljetna-lovina-krije-se-u-rupama-zadnja-ljetna-lovina-krije-se-u-rupama [catid] => 419 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Jednom davno, stari i iskusni ribolovac kazao mi je kako čar ribolova leži u pripremi opreme, odabiru zone lova, a najviše u sanjarenju i iščekivanju ulova života upravo na odabranoj poziciji. Ne znam ni sam koliko sam puta u mislima već lovio ribu na pozicijama sutrašnjeg dana i, što je za svakog lovca normalno, opcija izostanka ribe na tom, tajnom mjestu nije dolazila u pitanje.

Nakrcali ste auto, ili brod pun opreme, potegnuli nekoliko sati do pozicije, a sve u nadi kako će vaši snovi u skoro vrijeme postati stvarnost, međutim situacija na terenu vraća vas u grubu realnost. Svi oni lijepi šarzi, kavale, zubaci i debele kirnje kao spužvom su izbrisani dok jata crnelja i bukava mirno lebde u poludnu dajući do znanja kako od veće ribe nema ni traga. Tada kroz glavu prolazi lovcu najmrža misao: Je li moguće da ovdje nema ni jedne poštene ribe?!

Moguće je i te kako! Realnost je u lovu, uostalom kao i u životu, mnogo surovija od onoga što svatko od nas očekuje, ali, Bože moj, zato i jesmo optimisti! Tijekom godina situacija pod morem nije ružičasta, ribe je sve manje, dubine su sve veće, a i riba je svakim danom sve pametnija i frapantno brzo uči i mijenja životne navike. Nakon završenog ribolovnog dana jacere nisu pune kao nekada, a i kvaliteta ulova ne može parirati onoj otprije deset do petnaest godina.

Doduše, uvijek postoji jedan, istini za volju, manji broj vrhunskih lovaca koji sebi mogu dopustiti luksuz biranja lovine, dok se ostali moraju zadovoljiti manje atraktivnim ulovima, poput murine, ugora, tabinje, danas sve prisutne strijelke, ili palamide. Na kraju dana svi ćemo iz netom završenog lova u mislima vrtjeti ono najljepše što smo vidjeli i doživjeli taj dan, a uz kap dobrog maslinova ulja gradele će vratiti dobro raspoloženje i napuniti nam baterije za sljedeću avanturu.

---

---

Kako u lovu, tako i u podvodnom ribolovu, po nekom kodeksu nije korektno omalovažavati pojedine riblje vrste s obzirom na kvalitetu njihova mesa, već ih gradiramo po stupnju složenosti i tehnike lova. U tipičnu ljetnu lovinu po rupama spadaju ugor, murina i tabinja. Lov na spomenute ribe ne iziskuje toliku razinu znanja i predstavljaju poželjan ulov i za one lovce koji nemaju previše iskustva, iako je za ulov velikih primjeraka spomenutih riba potrebna velika vještina i fizička pripremljenost.

Ovdje se radi o klasičnom pregledavanju kamenih procjepa, ploča i odrona u potrazi za vrjednijom lovinom, a kako je riječ o stacionarnim ribljim vrstama, možete sebi priuštiti luksuz i najprije potražiti kojeg šarga, ili kavalu, a ako nema ništa od toga, i tabinja može proći!

Iako u Jadranu obitavaju dvije vrste tabinja, podvodnjaci najčešće love tabinju mrkulju, koja je raširena po cijelom Jadranu. Danas je ta riblja vrsta rasprostranjena ne samo na pučinskim brakovima i južnim otocima, već je nalazimo kao uobičajenu lovinu i na sjevernom dijelu. Uz istarsku obalu su veliki primjerci tabinje tijekom posljednjih godina postali uobičajen ulov.

Za svoje stanište u pravilu odabire stjenovita i hridinasta dna pa se susretu s ovom ribom možemo nadati pri pregledu svake iole ozbiljnije rupe. Tabinja se tijekom dana u pravilu ne udaljava daleko od svoje rupe, odnosno klizi kroz kamene pukotine, uvijek na oprezu i spremna vratiti se u svoje stanište. Lovac, ako nije nesmotren, nego lagano pregledava teren, bez naglih pokreta, nailazi na tabinju koja mu često zbog radoznalosti sama krene u susret.

Podvodnu lampu baš i ne obožava i voli odmah pobjeći, stoga je koristite kada nema druge mogućnosti, ali njezine se bijele trbušne peraje, koje su poput ticala što omogućuju potragu za hranom, tijekom noći dobro ističu u mraku i dovoljno su dobar marker za siguran pogodak.

---

---

Ljeti, u razdoblju dobre vidljivosti, tabinju možemo zamijetiti i s površine, gdje lagano lebdi ispred rupe i tada poniremo direktno na nju, uvijek bez naglih pokreta. Kako vas ne bismo naveli na krivi trag, tabinju se može loviti i u plićim rupama na dubinama od samo metar do dva, pogotovo u zadarskom arhipelagu zbog specifičnosti terena, gdje posidonija zaklanja kamene procjepe i čini idealan zaklon za ovu riblju vrstu.

Jedna od čestih lovina većine podvodnjaka je ugor, a razlog je vrlo jednostavan. Ugor je rasprostranjen duž cijelog Jadrana, nastanjuje gotovo sve vrste terena i dubina pa tako primjerke težine i veće od deset kilograma možemo pronaći i uloviti u samo nekoliko metara dubine. Budući da je riječ u pravilu o lovini koja teži najmanje kilogram i pol, početnicima je iznimno zanimljiv, a i oni s više iskustva neće propustiti veći primjerak ugora.

Nažalost, ugor je nepravedno imao status neatraktivne lovine, u prvom redu zbog lovačkog oportunizma, jer nije baš lako šest do sedam sati roniti i pregledavati rupe u potrazi za lovinom, a zatim tu je i njegov pomalo neatraktivan izgled i sluz koja cijelu jaceru uredno zas..., pa nakon lova slijedi dugotrajno bruškinavanje.

Ipak, nadmudrivanje s ovim zmijolikim bilderom, pogotovo kada se radi o primjerku zavidne veličine, iziskuje prilično vještine i snage. Ulaz u ugorovo skrovište poslovično je neugledan, uostalom kao i kod većine ribljih vrsta, ne odavajući signal kako se tu nalazi riba. Za one manje iskusne lovce to može značiti prelazak preko skrovišta s debelim ugorom kao preko turskog groblja.

Tereni koje ugor preferira jesu kamene ploče na pijesku, procjepi koji na svom dnu imaju opet taj famozni pijesak, ili bunari, dobro skriveni u posidoniji. Kada posvijetlite u rupu, možete očekivati crnu siluetu s bijelim trbuhom kako klizi prema vama, nekada iz potpuno neočekivanog smjera. Susret s "teškašem" manje iskusnim lovcima i nije najugodniji osjećaj, a često u istoj rupi znamo naći i hlapa, a tajna ove simbioze je jednostavna: hobotnica voli hlapa, a ugor voli hobotnicu, jedan sit, drugi siguran!

Hitac u pravilu mora biti smrtonosan, iza oka. Po mogućnosti treba koristiti snažnu pušku na laštik, ili zrak s ostima, jer tada imamo najveće šanse izvaditi ga iz rupe. Tijekom proljeća i ranog ljeta ugora možemo vidjeti i izvan rupe, kako pliva preko livada posidonije, ali u pravilu rano ujutro, i to za oblačnog dana.

---

---

Za razliku od ugora kojeg rijetko vidimo izvan rupe, za murinu to i nije rijedak slučaj. Kada već govorimo o zmijolikim lovinama, ona je neizostavni dio ove priče. Mitska riba koja svojom pojavom tisućljećima ljudima utjeruje strah u kosti, tema antičkih mitova, ali i stvarnih događaja, murina zasigurno nije lovina za podcjenjivanje. Nevjerojatno je snažna. Zastrašujućeg izgleda, s čeljusti opremljenom oštrim zubima, šalje jasan signal drugim ribama kako ju je bolje zaobići nego dirati se u nju.

Ipak, prizor kada ugledamo murinu na zidu, iz kojeg izviruje do pola njišući se i zijevajući na laganom kurentu dok je ispod nje modri ambis, slika je koju svaki lovac pamti cijeli život. Murina preferira isključivo hridinasta dna i procjepe, takozvane "sireve" s mali milijun rupa, gdje se u slučaju opasnosti obavije repom i tada je dragi Bog ne bi pomaknuo. Lov na ovu ribu zasigurno nije jednostavan jer se radi o fanatičnom borcu koji do zadnjeg atoma snage ne popušta.

U ovom slučaju koristimo dobro napumpanu zračnu pušku s peterozubom, ili, još bolje, kratku 75cm laštikaču, opremljenu sa strijelom na navoj i četverozubom. Hitac mora biti precizan odmah iza očiju i tada lovac ima vremena nekoliko sekundi za izvlačenje murine iz njezina labirinta jer ako joj damo i malo vremena da se oporavi od šoka, iako nastrijeljena, murina će početi bjesomučno omatati rep oko stijena u svojoj rupi i tada počinje mukotrpno izvlačenje.

Sada dolazimo do dijela priče zbog čega je laštikača s četverozubom bolji izbor od zračne puške. U situaciji kada se murina vezala doslovce u čvor, strijela laštikače ima karakterističan utor na kraju koji ulazi u okidač puške, a lovac u pravilu sa sobom nosi jednu malu napravu koju nazivamo izvlakačem za strijele, ili ga posjeduje na ronilačkom nožu kao jedan specifični utor.

U izvlakač uvučemo utor strijele koji tijesno ulazi u njega i počinjemo doslovce "zavidavati" strijelu vrteći je u smjeru kazaljke na satu. Na taj način osti se na strijeli dodatno učvršćuju i počinju rotirati glavu murine, koja nakon dva do tri "đira" jednostavno mora otpustiti rep oko kamena jer smo je rotirali za 720 stupnjeva i tada izlazi van.

---

---

Lov murine u pravilu je sekundarna aktivnost lova na isturenim pozicijama, kada nismo bili previše sretne ruke sa zubacima ili gofovima.

Prije nego što krenemo na ove zmijolike snagatore, uvijek možemo obratiti pažnju na eventualnu prisutnost palamida ili kantara, koji su dosta česti na terenima gdje inače obitavaju okrunjene glave.

Normalno, bila bi glupost gađati palamidu ili kantara dok nismo iscrpili zadnju mogućnost ulova, primjerice, zubaca, ali nakon nekoliko pokušaja kantar u ruci bolji je od zubaca na grani! Iako spada u bijelu ribu, kantar je nepravedno zapostavljena riblja vrsta, kojoj se spočitava niska gastronomska vrijednost zbog strvinarskog načina prehrane, što baš i nije pravilo.

Način lova kantara vršom, gdje se kao mamac stavljaju usoljene srdele, gire, bukve, ili slično koje privlače kantare, ali i ne samo njih, kriv je za percepciju ove vrste kao nekvalitetne jer kada uđu u vršu i najedu se poluraspadnute ribe, normalno je da ćete u kantarovim iznutricama naći ne baš lijep sadržaj.

Kod lova podvodnom puškom lovci gurmani nemaju taj problem jer se lovi riba na otvorenom, koja se hrani kao i svaka druga te je kvaliteta mesa neupitna. Kantar se uvijek drži ruba brakova, gdje u svakom trenutku može pobjeći u sigurnost dubine. Osim klasične čeke, rabimo tehniku dubokog šuljanja i padanja direktno na ribu, koje mora biti, kao i uvijek, bez naglih pokreta.

Palamida je još jedna uzgredna lovina kada su nam potonule sve nade u susret s velikim gofom ili zubonjom. Brza i okretna, zadovoljavajuće veličine, palamida pruža vrhunski lovački doživljaj jer sama njezina pojava, poput brzog torpeda iz plavetnila, istinski je užitak za svakog lovca.

Nebrojeno puta sam propuštao velika jata palamida jer sam odlučio uloviti isključivo veliku ribu, ali sam u isto vrijeme uživao gledajući igru palamida oko mene. S obzirom da se radi o ribi u pravilu od nekoliko kilograma, hitac mora biti jak i precizan, ali to i nije neki problem jer ste se opremili za lov, primjerice, zubaca, što znači da u ruci ne držite čačkalicu, već pušku dužine 110 do 120 cm, ili rollera teške kategorije.

Na koncu, ne postoji loša riba, samo loše pripremljena riba!

---

---

---

Jednom davno, stari i iskusni ribolovac kazao mi je kako čar ribolova leži u pripremi opreme, odabiru zone lova, a najviše u sanjarenju i iščekivanju ulova života upravo na odabranoj poziciji. Ne znam ni sam koliko sam puta u mislima već lovio ribu na pozicijama sutrašnjeg dana i, što je za svakog lovca normalno, opcija izostanka ribe na tom, tajnom mjestu nije dolazila u pitanje.

Nakrcali ste auto, ili brod pun opreme, potegnuli nekoliko sati do pozicije, a sve u nadi kako će vaši snovi u skoro vrijeme postati stvarnost, međutim situacija na terenu vraća vas u grubu realnost. Svi oni lijepi šarzi, kavale, zubaci i debele kirnje kao spužvom su izbrisani dok jata crnelja i bukava mirno lebde u poludnu dajući do znanja kako od veće ribe nema ni traga. Tada kroz glavu prolazi lovcu najmrža misao: Je li moguće da ovdje nema ni jedne poštene ribe?!

Moguće je i te kako! Realnost je u lovu, uostalom kao i u životu, mnogo surovija od onoga što svatko od nas očekuje, ali, Bože moj, zato i jesmo optimisti! Tijekom godina situacija pod morem nije ružičasta, ribe je sve manje, dubine su sve veće, a i riba je svakim danom sve pametnija i frapantno brzo uči i mijenja životne navike. Nakon završenog ribolovnog dana jacere nisu pune kao nekada, a i kvaliteta ulova ne može parirati onoj otprije deset do petnaest godina.

Doduše, uvijek postoji jedan, istini za volju, manji broj vrhunskih lovaca koji sebi mogu dopustiti luksuz biranja lovine, dok se ostali moraju zadovoljiti manje atraktivnim ulovima, poput murine, ugora, tabinje, danas sve prisutne strijelke, ili palamide. Na kraju dana svi ćemo iz netom završenog lova u mislima vrtjeti ono najljepše što smo vidjeli i doživjeli taj dan, a uz kap dobrog maslinova ulja gradele će vratiti dobro raspoloženje i napuniti nam baterije za sljedeću avanturu.

---

---

Kako u lovu, tako i u podvodnom ribolovu, po nekom kodeksu nije korektno omalovažavati pojedine riblje vrste s obzirom na kvalitetu njihova mesa, već ih gradiramo po stupnju složenosti i tehnike lova. U tipičnu ljetnu lovinu po rupama spadaju ugor, murina i tabinja. Lov na spomenute ribe ne iziskuje toliku razinu znanja i predstavljaju poželjan ulov i za one lovce koji nemaju previše iskustva, iako je za ulov velikih primjeraka spomenutih riba potrebna velika vještina i fizička pripremljenost.

Ovdje se radi o klasičnom pregledavanju kamenih procjepa, ploča i odrona u potrazi za vrjednijom lovinom, a kako je riječ o stacionarnim ribljim vrstama, možete sebi priuštiti luksuz i najprije potražiti kojeg šarga, ili kavalu, a ako nema ništa od toga, i tabinja može proći!

Iako u Jadranu obitavaju dvije vrste tabinja, podvodnjaci najčešće love tabinju mrkulju, koja je raširena po cijelom Jadranu. Danas je ta riblja vrsta rasprostranjena ne samo na pučinskim brakovima i južnim otocima, već je nalazimo kao uobičajenu lovinu i na sjevernom dijelu. Uz istarsku obalu su veliki primjerci tabinje tijekom posljednjih godina postali uobičajen ulov.

Za svoje stanište u pravilu odabire stjenovita i hridinasta dna pa se susretu s ovom ribom možemo nadati pri pregledu svake iole ozbiljnije rupe. Tabinja se tijekom dana u pravilu ne udaljava daleko od svoje rupe, odnosno klizi kroz kamene pukotine, uvijek na oprezu i spremna vratiti se u svoje stanište. Lovac, ako nije nesmotren, nego lagano pregledava teren, bez naglih pokreta, nailazi na tabinju koja mu često zbog radoznalosti sama krene u susret.

Podvodnu lampu baš i ne obožava i voli odmah pobjeći, stoga je koristite kada nema druge mogućnosti, ali njezine se bijele trbušne peraje, koje su poput ticala što omogućuju potragu za hranom, tijekom noći dobro ističu u mraku i dovoljno su dobar marker za siguran pogodak.

---

---

Ljeti, u razdoblju dobre vidljivosti, tabinju možemo zamijetiti i s površine, gdje lagano lebdi ispred rupe i tada poniremo direktno na nju, uvijek bez naglih pokreta. Kako vas ne bismo naveli na krivi trag, tabinju se može loviti i u plićim rupama na dubinama od samo metar do dva, pogotovo u zadarskom arhipelagu zbog specifičnosti terena, gdje posidonija zaklanja kamene procjepe i čini idealan zaklon za ovu riblju vrstu.

Jedna od čestih lovina većine podvodnjaka je ugor, a razlog je vrlo jednostavan. Ugor je rasprostranjen duž cijelog Jadrana, nastanjuje gotovo sve vrste terena i dubina pa tako primjerke težine i veće od deset kilograma možemo pronaći i uloviti u samo nekoliko metara dubine. Budući da je riječ u pravilu o lovini koja teži najmanje kilogram i pol, početnicima je iznimno zanimljiv, a i oni s više iskustva neće propustiti veći primjerak ugora.

Nažalost, ugor je nepravedno imao status neatraktivne lovine, u prvom redu zbog lovačkog oportunizma, jer nije baš lako šest do sedam sati roniti i pregledavati rupe u potrazi za lovinom, a zatim tu je i njegov pomalo neatraktivan izgled i sluz koja cijelu jaceru uredno zas..., pa nakon lova slijedi dugotrajno bruškinavanje.

Ipak, nadmudrivanje s ovim zmijolikim bilderom, pogotovo kada se radi o primjerku zavidne veličine, iziskuje prilično vještine i snage. Ulaz u ugorovo skrovište poslovično je neugledan, uostalom kao i kod većine ribljih vrsta, ne odavajući signal kako se tu nalazi riba. Za one manje iskusne lovce to može značiti prelazak preko skrovišta s debelim ugorom kao preko turskog groblja.

Tereni koje ugor preferira jesu kamene ploče na pijesku, procjepi koji na svom dnu imaju opet taj famozni pijesak, ili bunari, dobro skriveni u posidoniji. Kada posvijetlite u rupu, možete očekivati crnu siluetu s bijelim trbuhom kako klizi prema vama, nekada iz potpuno neočekivanog smjera. Susret s "teškašem" manje iskusnim lovcima i nije najugodniji osjećaj, a često u istoj rupi znamo naći i hlapa, a tajna ove simbioze je jednostavna: hobotnica voli hlapa, a ugor voli hobotnicu, jedan sit, drugi siguran!

Hitac u pravilu mora biti smrtonosan, iza oka. Po mogućnosti treba koristiti snažnu pušku na laštik, ili zrak s ostima, jer tada imamo najveće šanse izvaditi ga iz rupe. Tijekom proljeća i ranog ljeta ugora možemo vidjeti i izvan rupe, kako pliva preko livada posidonije, ali u pravilu rano ujutro, i to za oblačnog dana.

---

---

Za razliku od ugora kojeg rijetko vidimo izvan rupe, za murinu to i nije rijedak slučaj. Kada već govorimo o zmijolikim lovinama, ona je neizostavni dio ove priče. Mitska riba koja svojom pojavom tisućljećima ljudima utjeruje strah u kosti, tema antičkih mitova, ali i stvarnih događaja, murina zasigurno nije lovina za podcjenjivanje. Nevjerojatno je snažna. Zastrašujućeg izgleda, s čeljusti opremljenom oštrim zubima, šalje jasan signal drugim ribama kako ju je bolje zaobići nego dirati se u nju.

Ipak, prizor kada ugledamo murinu na zidu, iz kojeg izviruje do pola njišući se i zijevajući na laganom kurentu dok je ispod nje modri ambis, slika je koju svaki lovac pamti cijeli život. Murina preferira isključivo hridinasta dna i procjepe, takozvane "sireve" s mali milijun rupa, gdje se u slučaju opasnosti obavije repom i tada je dragi Bog ne bi pomaknuo. Lov na ovu ribu zasigurno nije jednostavan jer se radi o fanatičnom borcu koji do zadnjeg atoma snage ne popušta.

U ovom slučaju koristimo dobro napumpanu zračnu pušku s peterozubom, ili, još bolje, kratku 75cm laštikaču, opremljenu sa strijelom na navoj i četverozubom. Hitac mora biti precizan odmah iza očiju i tada lovac ima vremena nekoliko sekundi za izvlačenje murine iz njezina labirinta jer ako joj damo i malo vremena da se oporavi od šoka, iako nastrijeljena, murina će početi bjesomučno omatati rep oko stijena u svojoj rupi i tada počinje mukotrpno izvlačenje.

Sada dolazimo do dijela priče zbog čega je laštikača s četverozubom bolji izbor od zračne puške. U situaciji kada se murina vezala doslovce u čvor, strijela laštikače ima karakterističan utor na kraju koji ulazi u okidač puške, a lovac u pravilu sa sobom nosi jednu malu napravu koju nazivamo izvlakačem za strijele, ili ga posjeduje na ronilačkom nožu kao jedan specifični utor.

U izvlakač uvučemo utor strijele koji tijesno ulazi u njega i počinjemo doslovce "zavidavati" strijelu vrteći je u smjeru kazaljke na satu. Na taj način osti se na strijeli dodatno učvršćuju i počinju rotirati glavu murine, koja nakon dva do tri "đira" jednostavno mora otpustiti rep oko kamena jer smo je rotirali za 720 stupnjeva i tada izlazi van.

---