Svi koji se ovih dana zalutaju ili s namjerom dođu u Mostar svjedoče, za Europu i Hrvatsku, neobičnoj situaciji: Nitko od građana ne nosi zaštitne maske, ali nema ni lockdowna niti se izbjegavaju druženja. Dapače, ozračje je potpuno ležerno, Mostarci opušteno šetaju ili se druže po kafićima i kavanama. Svjedočili smo kad je šetalištem od Ronda do Španjolskog trga prošla starija gospođa s maskom na licu: mnogi su je s čuđenjem pogledali, uz izraz lica "vidi i ovo čudo".
Noćni klubovi prepuni
Slično kao u nas na Stradunu, na šetalište su postavljene kućice. Uz glasni smijeh na zubatom suncu mnogi komentiraju lokalne događaje i BiH-političare, dok najmlađi kližu na klizalištu u obližnjem parku koji je, kažu, ove godine bogatije ukrašen nego lani. Nastavnica hrvatskog i engleskog jezika i književnosti Mirela Šitum smatra da zbog opuštene atmosfere građani pandemiju i ne doživljavaju najozbiljnije:- Maske se ne nose koliko bi trebalo jer nemamo restrikcije. Bila sam u izolaciji zbog supruga koji je obolio od korone. U razredu je možemo ali ne moramo nositi jer nema puno učenika u odjeljenjima, ali je obvezna u hodniku. Dio kolega je bezbolno prebolio zarazu, a neki uz upale pluća i ozbiljne posljedice.
Ispred kućice su strojarski inženjer Dragan Škoro i supruga mu odvjetnica Maja. Kažu da su cijepljeni ali i da su mjere svima dosadile te žive opušteno:- Ne znam zašto je uz ovakvo ponašanje samo 30 do 40 zaraženih dnevno? Puni su i rade bez ograničenja svi kafići i noćni klubovi, maske se moraju nositi samo u par ustanova. Mislim da se podaci ne prikrivaju, ali i da građani nisu potpuno svjesni situacije. Nažalost, umro je moj kum, pilot helikoptera, u top formi i zdrav k'o dren ali necijepljen jer tada još nije bilo cjepiva. Vjerujem da cjepivo daje psihološku sigurnost, ali nisam siguran koliko pomaže - kaže Dragan, a supruga Maja ističe da od klijenata traži da nose maske ako nisu cijepljeni:- Na sudu su obavezne i u sudnicama ne može biti više od pet ljudi istovremeno. Mislim da to pomaže jer bi bilo puno više zatraženih.
Valja priznati da su nas dijelom iznenadili stavovi mladih Mostaraca: cijepe se uglavnom samo oni koji putuju u Hrvatsku ili dalje u EU. Studentica turizma Vanna kaže:- Nije me strah i neću se cijepiti! Nema smisla jer se jednako zaraze i umiru i cijepljeni i necijepljeni. Od svih koje znam, razbolila se samo moja sestra i prebolila bez teškoća. Mislim da su mjere nužne i nisu preoštre, ali svi moramo samostalno izabrati cjepivo ili rizik!
Ispred obližnjeg velikog trrgovačkog centra Minela Lalić kaže da se cijepila i preboljela bolest, ali da u njezinoj prehrambenoj trgovini iako moraju, ne nose svi masku:- Upozorimo ih i doživimo razne reakcije. Razumijem ih jer je i to posljedica lockdowna, iako su naše mjere liberalnije nego u EU. Ništa je Švedska prema nama!
Smijenite Milanovića!
Od medicinske sestre Maje Galić doznajemo da je iz Mokošice i udana u Mostaru. Sad je majka male Sare (3) i priznaje:- Radim u bolnici gdje cjepivo još nije, ali maska jest obvezna. Prebolejla sam covid i nije me strah! Simptomi su bili kao kod gripe. Nisam se cijepila i neću sve dok ne budem morala zbog posla! Ne znam svrhu cjepiva jer masku moram nositi, a opet koronu mogu prenijeti i dobiti! Najviše se cijepe mladi, ali ne iz straha nego zbog covid- potvrde i putovanja, a cjepivom izbjegavaju stalna testiranja. moraju imati covid- potvrde.
I buduća psihologinja Mia tvrdi:- Nisam cijepljena niti antivakser, cijepit ću se samo budem morala! Ne bojim se korone ali bi bilo dobro da se stariji cijepe zbog veće sigurnosti. Glavni razlog je što cjepivo ne stopira virus niti jamči zdravlje. Zarazile su se mnoge kolege s fakulteta, pa i u moji ukućani, ali eto, ja nisam - kaže ova studentica.
Novinar Samir Šehović o uvjetima rada uz koronu kaže:- Mnogi su zbog koronavirusa ostali bez posla, a oni koji su ga zadržali, imaju manja primanja. S ovom se globalnom pošasti medijski djelatnici u Mostaru nose svatko na svoj način. Uvjeti za rad su malo otežani, treba se snaći kako znamo.
U Kujundžiluku, starom dijelu Mostara, susrećemo engleske turiste. Mila i Colin su iz Londona. Opušteno hodaju kamenom kaldrmom i kažu da su u Mostar došli iz Dubrovnika:
- BiH je jedna od najliberalnijih država koje smo posjetili. Cijepljeni smo ali se po povratku moramo testirati. Do tada uživamo i uz ove nasmijane i opuštene ljude uopće se ne osjećamo ugroženo. Naprotiv, super je što se ne nose maske i što se svugdje puši, da im ne vrijede nepušački zakoni EU - kažu nam.
Trgovac iz obližnje suvenirnice, kad je čuo odakle smo, uz molbu za anonimnost priča:- Davao sam brojne izjave za TV i novine, ali stave me u kontekst koji izvrne moje riječi. Divna je Hrvatska, ali što čekate sa smjenom Milanovića? Sve je razočarao, mnoge uvrijedio! Ima li Hrvata koji će mu reći da se za ono što priča daje ostavka. On ne poštuje Ustav ni ljudske
Najteže liječnicima
No, da suživot s epidemijom nije bajan svjedoči ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar prof. dr. sc. Ante Kvesić prema kojem su u srijedu potvrđene 93 pozitivne osobe a u bolnici su 73 pacijenta, od čega 13 na respiratoru.
Neke smo Klinike zbog pandemije prenamjenjivali za covid-bolesnike i opet ih vraćali u prvotno stanje. Uz kadrovske i tehničke izazove, najviše truda i pozornosti izazvali su nabavka zaštitne opreme i visokokvalitetnih uređaja, prostorna rješenja i prilagodba djelatnika na nove uvjete rada. Možda je, osim napornog rada, najteže vidjeti građane koji žive kao da korona ne postoji dok naši djelatnici dnevno svjedoče kako im uništava kvalitetu života i nerijetko odnosi živote- kaže dr Kvesić i dodaje:
U našoj bolnici smo od izbijanja pandemije liječili oko 4000 pacijenata iz Zapadno-hercegovačke i Herceg-bosanske županije. Necijepljenih je 85 posto a u odnosu na populaciju s potvrđenom covid infekcijom stopa smrtnosti u SKB lani je bila 1,9 a u HNŽ 1,2 posto, što je najmanje u cijeloj Federaciji BiH. Slično je i ove godine. Uz dužno poštovanje prema svima, najveći teret pandemije u svijetu i ovdje pao je na leđa medicinskih djelatnika te je zaista bolno čuti podrugljive komentare na temu korone i vidjeti građane koji na ulicama Mostara žive skoro kao bolest ne postoji. Žalosno, ali istinito, u Hercegovini se odvija paralelni život: jedan su hodnici i bolesničke sobe covid-bolnice, a drugi ulice i prepuni gradski objekti bezbrižnih ljudi koji se ne pridržavaju nikakvih mjera.
