'Pyzdyn Whapay' je „vlaški thrash metal“ bend koji je nastao kao neozbiljni projekt osmero dugogodišnjih prijatelja iz Zadra i okolice u dobi od 24 do 32 godine. Članovi benda su: Luka Vuksan (gitara, vokal), Luka Buble (vokal), Marjan Čuklin (gitara vokal), Dino Narančić (gitara), Piero Korolija (vokal), Damir Tomić (vokal), Bruno Biloglav (bubnjevi vokal) i Andrea Dugandžić (bas gitara).
Posjetili smo ih u garaži na Voštarnici gdje se okupljaju i vježbaju. U razgovoru s članovima grupe otkrili smo kako su došli na ideju osnivanja benda, kako je prošlo snimanje njihovog prvog albuma „Kurva i Igara“ te kakva su im očekivanja i planovi za budućnost.
Kada je i kako došlo do osnivanja benda?
- Početkom godine, u siječnju ili veljači, iz dosade. Sve je počelo kao interna šala i pjesme nismo planirali nigdje objavljivati, ali nam se svidjelo što smo napravili pa smo na kraju ipak pjesme objavili na Youtubeu. Uopće nismo razmišljali o probama i svirkama.
Zašto Pyzdyn Whapay?
- Htjeli smo izabrati naziv koji će nasmijati ljude, a da istovremeno ima veze s tematikom naših pjesama.
Kojom tematikom se bavite?
- Ne bavimo se problemima u svijetu, već problemima malog čovjeka. Svaka pjesma ima svoju priču ali često se uhvatimo stvari koje se događaju svima ali nikome ne pada na pamet napisati pjesmu o tome. Tako na primjer naša pjesma ”Panjokio” ne priča o iskustvu nekoga iz benda, ali netko će se zasigurno pronaći.
Prije nekoliko tjedana objavili ste i prvi album, koliko je trajao taj proces i kako je to sve izgledalo?
- Trebalo nam je oko 2-3 mjeseca da snimimo i objavimo album „Kurva i Igara“ na Youtube. Relativno je slušljiv, ali nismo se htjeli previše truditi jer bi to onda zvučalo preozbiljno – što nije cilj ovog projekta. Doduše potrudili smo se da bar instrumentali dobro zvuče s obzirom da su tekstovi neozbiljni.
Kakve su reakcije ljudi?
- Reakcije su iznenađujuće pozitivne. Mi smo zapravo očekivali zgražanje ljudi, do čega još nije došlo. Čak razmišljamo sami sebi „dislajkati“ videa na Youtubeu.
Na pjesmi ”Panjokio” surađivali ste s Ivom iz Sexymotherfuckersa, kako je to prošlo i s kime biste voljeli surađivati u budućnosti?
- Do suradnje s Ivom je došlo poprilično spontano i bilo je tu puno smijeha i zabave, a što se tiče budućih suradnji voljeli bismo snimiti pjesmu s Ričardom!
Što radite kad se ne bavite ovim „neozbiljnim“ bendom?
- Pokušavamo se baviti našim ozbiljnim bendovima. Inače se bavimo različitim zanimanjima, od medicinskog tehničara i ekonomista do tatoo artista i kuhara. Većina nas se, zapravo, bavi preozbiljnim poslovima s obzirom na ovaj bend koji nam u biti dođe kao ispušni ventil.
O kojim se to „ozbiljnim“ bendovima radi?
- Većina nas već ima iskustva u drugim bendovima. Tomić i Vuksan su u Serpentslainu, Bruno i Andrea u Nikola's Cageu, a Buble, Bruno, Vuksan i Marjan su donedavno bili u bendu 404.
Što vas čini posebnima?
- Dosta smo vulgarni i kod nas nema cenzure, a u bend ulažemo praktički nula truda. Od nas koji pjevamo u bendu možda dvojica znaju pjevati, a mi drugi smo tu upravo zato da bend ne bi zvučao preozbiljno.
Jeste li već negdje nastupali i imate li kakve nastupe u planu?
- Još nismo imali priliku nigdje nastupati, a u planu imamo nekoliko lokalnih svirki. Zbog korone sve još stoji u zraku.
Kako vidite današnju zadarsku alternativnu scenu?
- Prije nekih pet godina scena je bila znatno jača i na svirkama se moglo očekivati stotinjak ljudi, dok danas teško da će ih doći trideset, a da ti od toga deset nisu prijatelji. Tada je bilo više bendova i svirki, a samim time je bilo lakše upoznati druge glazbenike i surađivati s njima dok danas nema toliko dostupnih prostora, pa i nekolicina novih bendova nije previše motivirana. Da ima više događanja i prostora, sigurno bi bilo više svirki, ali i bendova.
Koja su vaša očekivanja, planovi za budućnost?
- Ne očekujemo slavu niti novac, bilo bi jadno da pored toliko ozbiljnih, talentiranih glazbenika i bendova – uključujući naše mi očekujemo takvo nešto. Svakako imamo volje svirati i družiti se tako da ćemo i dalje snimati, a ako uleti koja svirka super. Ne bi bilo loše svirati na nekom festivalu.
