Kad ih vidite, reći ćete, sve je u mišićima, ali kad ih upoznate, shvatite da je zapravo sve u glavi. Njihova savršeno oblikovana tijela možda jesu produkt redovitog i iscrpljujućeg vježbanja, odricanja i posebne prehrane, ali ništa od toga ne bi postigli da nisu, kako kažu, „jaki u glavi”, da nemaju mentalnu čvrstinu i discipliniranu volju na razini budističkih monaha.
- Sve je u glavi - smiju se naši sugovornici dok poziraju pred kamerom s friško osvojenim trofejima na amaterskom Svjetskom prvenstvu IBFF u body buildingu održanom prošlog vikenda u slovenskim Brežicama. Pet sudionika iz Zadra s natjecanja se vratilo sa čak šest osvojenih trofeja, i to dva prva mjesta, četiri druga i tri četvrta. Bez ikakve dvojbe, riječ je o najvećem uspjehu body bildinga u Zadru, ali i Hrvatskoj u zadnjih nekoliko godina.
- Unatoč problema s epidemijom, unatoč otežanim uvjetima za pripreme, mislim da smo na najbolji način predstavili Zadar i Hrvatsku. Ovakav uspjeh se ne pamti – kaže Blaženko Mrkić uz zamolbu da prenesemo njegovu zahvalnost organizatoru natjecanja, Dušku Madžarević, i slovenskoj body building federaciji, koja je u zahtjevnim uvjetima besprijekorno organizirala ovogodišnje natjecanje.
Red je dakle da ih predstavimo: Blaženko Mrkić, Nikolina Čalušić, Vanja i Zoran Tokić te Luka Banić. Odnosno: dva zlata, četiri srebra i tri četvrta mjesta te jedna bronca u profesionalnoj kategoriji!
Blaženko Mrkić (48) i Nikolina Čalušić (38) osvojili su prvo mjesto u kategoriji mješovitih parova. U pojedinačnoj konkurenciji Blaženko je osvojio još dva druga mjesta, u kategoriji Men's Physique iznad 40 godina te Athletic Fitness. Isto je postigla i Nikolina, osim zlata s Blaženkom, samostalno je osvojila dva srebra u kategorijama Miss Figure te Miss Fitness. Pritom je potrebno naglasiti da se Blaženko s body buildingom počeo baviti 2002. godine, a Nikolina, inače majka dvoje djece, prije samo godinu dana. Prije ovoga, Blaženko je 2014. bio prvak Europe, a još dvije godine ranije, 2012., osvoji je titulu trećeg amatera na svijetu.
- Kako sam se odlučila za body building? Slučajno. Krenula sam u teretanu iz rekreacije, ubrzo sam zavoljela vježbanje, a danas mi je to postao lifestyle, kaže Nikolina, a Blaženko dodaje kako je u startu, zahvaljujući genetici, Nikolina imala odlične predispozicije, lijepu staturu i dobru mišićnu građu koju je kroz vježbanje i kontroliranu prehranu trebalo 'samo malo dotjerati'. Blaženko je i djed, ima dvoje unučadi, te je vlasnik poznatog zadarskog fitness centra „Popaj” i novotvorenog "La Palestra" u kojem zajedno trenira s Nikolinom. Kao svog trenera u sjeni ističe Jadrana Damjanovića iz Knina, višestrukog prvaka Hrvatske u teškoj kategoriji, no inače je sam svoj majstor...
- Više od 70 posto uspjeha čini prehrana. Ona mora biti vrlo rigorozna, treba je se konstantno i disciplinirano pridržavati. Ne samo u fazi pred natjecanje, kada se pojačano trenira, nego tijekom cijele godine. Jede se najviše piletina, oslić, raznovrsne salate i jaja. Naravno, uz proteinske dodatke prehrani – govori Blaženko koji je pun znanja o nutricionističkim vrijednostima pojedinih namirnica i njihovom utjecaju na pripremu sportaša. Bez poznavanja kemijskih procesa u organizmu i rada žlijezda s unutrašnjim izlučivanjem, nema dobrog rezultata u body buildingu.
A kako postići savršeni sklad tog unutrašnjeg mehanizma s programom redovitog vježbanja najbolje zna Vanja Tokić (40). Ona je na natjecanju u Brežicama bila u takvoj formi da je odmah nakon nastupa u kategoriji Wellness Fitness, gdje je premoćno osvojila prvo mjesto, prebačena među profesionalce. Ocjenjivački sud je zaključio da ona jednostavno nema više što tražiti među amaterima!
- Dobila sam Pro Card! Nakon prvog mjesta u svojoj konkurenciji, jednostavno su me stavili u profesionalce. U svijetu body buildinga to je najviše što možete postići, tome svi amateri teže. Da jednog dana budete među najboljima na svijetu – kaže Vanja smijući se. Kako i neće. Nakon što su je ubacili među profesionalce, odmah je osvojila teće mjesto!
- Ni sama nisam još svjesna koji je to uspjeh. Kao da sam osvojila prvo mjesto na Svjetskom prvenstvu u nogometu! Pro card nema niti jedna žena, ali ni muškarac, ne samo u našoj županiji - kaže Vanja, još uvijek šokrana svojim rezultatom.
Profesionalnih body buildera u Hrvatskoj može se nabrojiti na prste jedne ruke, a među njima ima možda samo jedna žena. Vanja je sad postala dio tog elitnog društva, a ovim se sportom počela baviti prije samo tri godine. Zato nam ponosno pozira s osvojenim trofejem i velikom medaljom oko vrata. I Vanja, naravno, kao i Nikolina, radi, i majka je dvoje djece...
- Legnem u deset, a budim se u pet i pol, kako bi sve u danu stigla. Kuham ručak, djecu razvozim u školu, a ja odlazim na posao. Poslijepodne djeca imaju svoje aktivnosti, a ja treniram ili dodatno radim kao osobni trener...
Vanja je dokaz da jabuka ne pada daleko od stabla. Njezin otac je Zoran Tokić (60), legenda među body builderima u Zadru i Hrvatskoj. Natjecati se počeo s navršenih 50 godina, a na svjetskom prvenstvu u Sloveniji osvojio je četvrto mjesto u kategoriji iznad 60 godina. Kad su organizatori čuli da mu je Vanja kćerka, dozvolili su im natjecanje i u kategoriji mješovitih parova. U konkurenciji sedam parova, otac i kći zauzeli su četvrto mjesto.
- Mislim da sam najstariji natjecatelj u Hrvatskoj i siguran sam da ću se još dugo natjecati. Body building je postao moj život, ne samo način zdravog vježbanja. Od njega živim i za njega živim – kaže Zoran koji radi kao vanjski suradnik u zadarskom fitness centru Gym4You, kao svog trenera u sjeni navodi Antonija Furića iz Požege, također višestrukog prvaka Hrvatske.
- Blaženko kaže da je više od 70 posto uspjeha u prehrani i disciplini. Ja bih rekao da je 80 posto u tome, a ostatak u redovitom vježbanju. Mi živimo zdravo, odričemo se puno toga, ali to ne znači da nam nešto fali i da ne znamo uživati u životu – kaže Zoran. Pitamo ga je li teško u njegovim godinama zadržati takvu disciplinu, je li naporno održavati takav strogi režim tjelovježbe i prehrane, a on kaže:
- Sve je u glavi. Najlakše je reći: ne mogu, nemam vremena, ne da mi se, ne mogu zbog žene, pas mi cvili, mačka mijauče... Zašto ne biste mogli?! Ako hoćete, sve se može. Opravdanja nema!
Slažemo se, nema više skuže, od sutra počinjemo sa zdravim životom. Za početak, neću više čitati novine...
