- Bilo je istovremeno i romantično i tužno – započeo je razgovor Dean Raonić, srednjoškolski profesor matematike koji je prošlu subotu svojoj voljenoj Ani stavio prsten na ruku. Da, koroni usprkos.
Oni su tako bili jedini mladenci u Zadru, ako ne i u cijeloj zemlji, koji su na prvi dan proljeća odlučili reći "da". S obzirom na novonastalu situaciju koja je cijeli svijet stavila u karantenu, mnogobrojna vjenčanja, planirana i godinu unaprijed, otkazana su za neka bolja vremena. Ana i Dean svoje su odlučili održati, no ne pred 200-tinjak ljudi kako su planirali, već pred njih četvero.
- Kumovi, fotograf i redar. To su bili naši uzvanici! Ana i ja smo naravno to „preveliko“ okupljanje prijavili nadležnima, tako da nam je policija poslala redara koji nas je pratio. Vjenčali smo se u matičnom uredu gdje nam je gospođa održala zaista dirljiv govor. Bio je jako dostojanstveno, unatoč malom broju ljudi. Moram napomenuti da smo se cijelo vrijeme držali pravila: distance od dva metra uz ful opremu, maske i rukavice – prisjetio se Dean te dodao kako ni tjedan dana prije vjenčanja nisu mogli vjerovati što se događa u zemlji i svijetu.
- Koliko smo vjerovali da će biti sve uredu, govori i naša narudžba kolača iz Slavonije i smještaj koji smo organizirali za moju obitelj iz Županje. Mislili smo da te rigorozne mjere neće biti još donesene, no kad su ih stvarno donijeli taj tjedan prije pira, i kad su doslovno digli barikade između mjesta, čak ni moj brat s Vira, ni Anin brat s Paga nisu mogli doći do Zadra. Na kraju smo Ana i ja, taj dan, sami sebi napravili tortu – uz osmijeh govori Dean, dodajući da ih je čak i vrijeme poslužilo.
- Bio sunčano i nije bilo hladno, zapravo idealno za vjenčanje s puno uzvanika... Ali, što je tu je. Kad smo odradili ceremoniju kod matičarke, krenuli smo pustom Kalelargom, sve do Donata gdje smo se slikali. Vjerujte mi, čudni su nas osjećaji preplavili, no uz sve to, ljudi su virili iza svojih škura, čestitali nam, a jedna je gospođa čak bacila i rižu! Mi smo njima vratili nadu, a oni su nas razveselili... – zaključio je Dean uz osmijeh.