Josip Stokić, donedavno igrač Zadra svoje će nogometno odrastanje nastaviti u Osijeku, tako da je Stanove zamijenio Gradskim vrtom. Iako još nije došao u zonu punoljetnosti, Stokić odavno privlači pozornost stručnjaka , međutim, unatoč ranijem zanimanju, kako nam je u jednom razgovoru istaknuo Josip, Hajduka i Dinama odlučio je ići korak po korak. Jer se uvjerio da je to jedini pravi put temeljen na iskustvu, odnosno, iz NK Pag prešao je u Zadar i kao kadet stigao do seniorske momčadi. Osječka priča počinje na sličan način...
- Ne želim isticati koji su sve klubovi bili zainteresriani za moj dolazak, međutim, odlučio sam se za Osijek jer prema onom što sam mogao vidjeti u mojem novom klubu postoje svi valjani uvjeti za razvoj mladog igrača. Nikad nisam trčao ispred vremena, pa tako neću ni ovoga puta, odnosno prihvatio sam da moja prva skalina bude druga momčad Osijeka. Kako sebe odlično poznajem kao osobu koja ima podosta strpljenja u radu , uvjeren sam da neću previše čekati na putu do prve momčadi – kazao je Stokić.
Podsjetimo, na Stanovima se godinama kao na traci izbacuju mladi nogometaši koji onda svoju sportsku nadogradnju doživljavaju u drugim sredinama, jer uvjeti koje im nudi Zadar nisu optimalni za viši iskorak. Ali, i u tom dijelu podosta toga se pomaknulo s mjesta.
Stokić, je prva svjetla reflektora okrenuo prema sebi kao šesnaestogodišnjak koji je u dresu Zadra zabio dva gola Vodicama. Slavilo se u to vrijeme u Pagu i Rešetarima, rodnom mjestu njegovog oca kojeg je put odveo na otok Pag. Prst sudbine je htio da se Josip vrati korijenima u Slavoniju.
- Iako sam se rodio u Dalmaciji, u našoj ravnoj Slavoniji, imamo dosta rodbine, međusobno se posjećujemo, dakle, korijeni nisu zaboravljeni. Zanimljivo, svoj debi imao sam baš protiv Osijeka u Kup utakmici i to neću nikad zaboraviti. Dva puta sam prošao pokraj reprezentativca Mile Škorića i činilo mi se da sam dotaknuo nebo, sve dok nije došao taj ogled s Vodicama. Jer, bila je to važna utakmica za Zadar, prvi gol završio je u gornjem desnom kutu, opalio sam s vrha šesnaesterca i, priznajem, krenule su mi suze. Onda je došao i drugi, pa kad je lopta odsjela u desnom kutu, doslovce sam vrištao od radosti. O tome kako je bilo u svlačionici nakon utakmice bolje je ne pričati, pjevalo se i plesalo, svi su me grlili – prisjetio se Stokić, kojeg je oduševio Osijek kao grad i klub.
- Nalazim se na novom početku , ali sam čvrsto na zemlji, svjestan kako je put do izvrsnog nogometaša posut trnjem – iskreno će Stokić.
