U listopadu prošle godine Damir Dado Burčul nije mogao ni sanjati u kakvoj će se situaciji naći svega deset mjeseci kasnije. Poznati zadarski fizioterapeut bio je gradski vijećnik, uopće nije bio član HDZ-a s čije je liste upao u gradski parlament, a nakon što je u jednoj oštroj polemici s gradonačelnikom Brankom Dukićem ostao usamljen, razmišljao je da „skupi tunju”, HDZ-u vrati mandat i nestane.
Burčul je od 1995. pa do 20012. godine kao fizioterapeut radio u KK Zadru, odakle je otišao nakon što mu Klub nije isplatio devet plaća. Tako je postao jedan od živih svjedoka koji je iz prve ruke znao kako zaista izgleda stvarnost Kluba odavno pretvorenog u ključnu polugu zadarske sportske mitologije: izvana je sve izgledalo kao dokaz „ponosa i blistave tradicije”, dok je iznutra to bila loše čuvana arheološka iskopina koja je u rukama lokalnog HDZ-a postala blijeda kopija slavne prošlosti.
Upravo oko tretmana tog „spomenika nulte kategorije”, Burčul se razišao s gradonačelnikom Dukićem. Burčul je mislio da „gradski vijećnici i zadarska javnost zaslužuju znati na što se precizno troši osam milijuna kuna iz proračuna, tko ih i na što potroši, tko pregovara s igračima i trenerima, tko ih dovodi i tko je za to odgovoran”, a Dukić je zauzeo poziciju po kojoj Grad može rebalansom ili dati Klubu tri milijuna ili ga ugasiti. Naravno, u listopadu prošle godine prema KK Zadru su odlepršali novi milijuni, a osobni odnosi između Burčula i Dukića su se zategli do granice pucanja.
-Nakon svega što sam radio u KK Zadru i za KK Zadar i cijeli zadarski sport, duboko sam povrijeđen izjavom Branka Dukića da ja zagovaram nekakvo urušavanje Kluba. Ja sam samo protiv megalomanskih kupovina, utvrđivanje jasnih ciljeva i odgovornost prema Klubu i prema Gradu Zadru, rekao je tada Burčul.
Deset mjeseci kasnije, Burčul je kao član HDZ postao vijećnik i u drugom mandatu, ali ga je potpuno neočekivano zapalo i mjesto predsjednika Kluba vijećnika HDZ-ove koalicije koja se odjednom našla u „manjinskoj poziciji”: iznenada, postalo je jako važno što o statusu i načinu upravljanja Košarkaškim klubom Zadar misli dojučerašnja opozicija, a pogotovo Burčulov dugogodišnji prijatelj Enio Meštrović bez čije suglasnosti više neće biti moguće bez puno propitkivanja „transferirati milijune” od proračuna do proračuna. Mada je i prijateljstvo Burčula i Meštrovića već stavljeno na veliku kušnju, njihovi su stavovi oko košarke podjednako udaljeni od stavova Branka Dukića.
A sada će se o sastavu novog vodstva KK Zadar pitati „neke nove klince”: kohabitacijska situacija u kojoj Dukić ima izvršnu vlast bez jasne većine u Gradskom vijeću, u prvom će redu otvoriti pitanje kadrovske križaljke u KK Zadru. To se, zbog ulaska u novu sezonu, mora dogoditi vrlo brzo.
Međutim, bude li ta neizvjesna „kohabitacijska priča” o promjenama iskorištena samo radi odlaska Kurte i dolaska Murte, bez jasne koncepcije i strategije, KK Zadar se ni u budućnosti nema čemu nadati. Suštinski, problem je na nekoj drugoj strani, što se proteklih dana vrlo plastično pokazalo i na primjeru HNK Zadar kamo je gradonačelnik Dukić poslao svoje ljude od povjerenja.
Najprije im se dogodila „afera Mercedes” čiji korijen leži u višku samopouzdanja klupskog vodstva koje je potpuno pogrešno izračunalo da će im javnost, kao što je to uradio Dukić, oprostiti kupnju Mercedesa!? Da su kupili novog Golfa, to bi se možda i dogodilo, ali je Mercedes bio prekrupan i preskup zalogaj.
Dukić je pozajmicu HNK-u od 2,5 milijuna kuna cijelo vrijeme opravdavao interesom šire društvene zajednice da se spasi Školu nogometa, a onda je i tamo, smanjivanjem broja njenih polaznika, izazvano nezadovoljstvo dijela roditelja, pa se sve prolilo i na javnost. Nije teško shvatiti da klupsko vodstvo želi novi stil rada radi kvalitativnog iskoraka, ali je onda očito da ta priča nije dovoljno dobro objašnjena ni roditeljima ni javnosti.
Ipak, ovdje stvari nisu tako jasne kao kod Mercedesa.
Postoje li roditelji čija bolesna ambicija pod veliki pritisak stavlja trenere njihove djece? Postoje. Postoje li treneri i članovi klupskih uprava koji ni na steroidima ne bi mogli objasniti vlastite kvalifikacije? Postoje. Postoji li obveza Grada da izgradi nogometnu infrastrukturu? Postoji. Ali, može li HNK Zadar funkcionirati kao „Barcelona za siromašne” i tko je taj tko bi trebao donijeti odluku o tome, Klub ili njegov vlasnik, u ovom slučaju Grad?
Tako se razotkriva platforma na kojoj je jedino moguće da se i u KK i u HNK Zadru događaju zbunjujuće stvari: sve se to plaća NAŠIM NOVCEM! Oba su Kluba debljim ili tanjim cjevčicama spojena na gradski proračun, odluku o „prehranjivanju” tih teških ovisnika o javnom novcu uvijek donosi gradska vlast i zauzvrat sebi omogućuje širok prostor nametanja kadrovskih rješenja, a da pritom ne postoje efikasni mehanizmi kontrole trošenja proračunskih (naših!) milijuna ni jasno definirani društveni i sportski ciljevi svakog od ta dva kluba koji su tako pretvoreni u populistički iskoristive poligone političkih muljanja bez granica. Višedesetljetno iskustvo pokazuje da su i KK i NK Zadar igračke u rukama politike i njenih interesnih miljenika, da je javni novac nestajao u jamama bez dna, a ceh su na kraju plaćali oni najbogatiji – porezni obveznici.
U suštini, radi se o ovome: mogu li, znaju li i žele li Branko Dukić, Enio Meštrović i koalicija „Srcem za Zadar” konačno izvesti KK i HNK iz socijalizma u kojemu se dugi niz godina koprcaju?