Kad ste mali, majka i otac odlučuju umjesto vas, odnesu vas krstiti u Katoličku crkvu, upišu u "Hajduk", naprave vegetarijancem ili vam nejakome nataknu nekakvu užasnu ljubičastu kapu na glavu pa vas slikaju i smiju se koja ste vi budala.
Nijedna od roditeljskih ludosti ne može se ipak mjeriti sa stavom kako djecu ne treba preventivno cijepiti protiv bolesti jer da se s bolestima pretjeruje, da je to prijevara industrije lijekova, lukava izmišljotina da se naivcima uzme novac. Počelo je otprije dvadesetak godina i svakim je danom u narodu sve ukorijenjenije ovo vjerovanje. Građani koji ustrajno glasaju za Željka Keruma ili HDZ uvjereni su da znaju prepoznati kad ih netko obmanjuje.
Poremećene teorije
Oni se, kažu, neće više dati zajebavati s opasnim i skupim cjepivima protiv dječje paralize ili ospica, a ako im mali dobije dječju paralizu ili ospice izliječit će ga lako i brzo, dok si dlanom o dlan, kineskim horoskopom, mirisnim svijećama, magnetnom narukvicom, medaljonom svetog Ante ili nekakvim takvim hitom alternativne medicine koji se na televizijskoj prodaji nudi za nevjerojatnih 399 kuna, a liječi više od šest stotina, da, da, dobro ste čuli, više od šest stotina bolesti.
Ljudi su, što da vam pričam, idioti. Ugrozit će živote svoje djece zbog nekakve poremećene teorije zavjere u koju su uključeni sotonisti, Opus Dei, ljudi gušteri i nekadašnja jugoslavenska Služba državne bezbednosti. Povjerljiva se znanja šire internetom. Nitko ne ide u biblioteku, ali svi imaju "fejs".
Antivakcinacijski pokret došao je napokon tako širok i snažan da ima i predstavnike u državnom parlamentu. Političari Živog zida autoritetima svojih srednjoškolskih svjedodžbi građanima garantiraju da se njihovim necijepljenim mališanima ništa loše neće dogoditi.
Ali, loše se stvari usprkos toga događaju. Dogodilo se upravo ono na što su mnogi liječnici zabrinuto upozoravali. Bolesti što su masovnim javnim cijepljenjem desetljećima bile gotovo istrijebljene, nakon pada udjela cijepljenih ponovno su se javile i epidemijski se šire od rubova Europe, od neuke i mračne periferije prema središtu kontinenta.
Dva češnjaka u guzici
Prvi su stradali Rumunji, u planinskim selima, gdje su oduvijek s nepovjerenjem gledali na dostignuća zapadnjačke medicine i pouzdavali se u tradicionalne lijekove, poput obloga od rakije, te su počeli obolijevati od ospica. Bolest se zatim raširila na Srbiju, gdje su seljaci s užasom opazili da im omiljeni narodni lijek, dva češnjaka u guzici, ništa ne pomaže.
Napokon, svaki se dan očekuje da ospice stignu i u Hrvatsku, a ni u nas vjerojatno mazanje blatom, čajevi i svete sličice neće značajniji broj njih izliječiti.
Stotine i stotine njih su se crveno osuli, kašlju, malaksali i s visokom temperaturom leže danima, a ima i mrtvih. Jednom pobijeđena bolest opet sije smrt. Dosad je odnijela u grob sedamnaestero u Rumunjskoj i dvoje u Srbiji, a sve zato jer su odbili preventivnu zdravstvenu mjeru koja se s razlogom drži jednom od najvažnijih stečevina zapadne civilizacije.
Čak devedeset jedan posto oboljelih nisu se cijepili protiv ospica. Mama i tata su im kazali da to ne treba. Njih nitko neće pljačkati i varati, objasnili su ponosno protivnici cijepljenja prije nego su još jednom glasali za nekakva lažljivca i pokvarenjaka ili nekakvo neobrazovano, hvalisavo spadalo, a sada leže, ili u vrućici, u krevetu, ili sasvim hladni, pod zemljom.
Čitajući o ovoj žalosnoj pojavi, na trenutak sam bio u napasti povjerovati kako iza svega možda i stoji mračna zavjera, ali ne onakva o kakvoj pišu na "fejsu". Pomislio sam kako je antivakcinacijski pokret, moguće, začet u tajanstvenim centrima moći s plemenitom namjerom da se riješimo neinteligentnijeg dijela populacije. Naprosto, onaj koji će povjerovati da se ne trebamo cijepiti, tako je glup da ga ne treba ni žaliti ako umre od ospica.
Stradat će slabi i maleni
Epidemija zaboravljene bolesti nije sasvim loša ako nakon svega u Saboru više ne bude Živog zida. Zbog Ivana Pernara i Vilibora Sinčićapravo ne možemo dočekati da nam ospice dođu s istoka. Nevolja je, međutim, da će tukci vjerojatno preživjeti, a stradat će slabi i maleni, djeca kojima je ušljiva sudbina nepravedno dala retarde za roditelje. A kad zbog zadrtosti stradaju slabi i maleni, to nije smiješno već jezovito.