Nasljednica N. Mičića iz Dračevca Zadarskog reagira na namjeru Grada Zadra da proda 5000 kvadrata zemljišta na Dračevcu. Među tim atraktivnim terenima u građevinskoj zoni nalazi se i parcela od 970 kvadrata za koju obitelj pokojnog N. Mičića tvrdi da je bila u njihovom posjedu više od stotinu godina. Pismo nasljednice N. Mičić prenosimo u cijelosti.
Grad Zadar se oglasio reagiranjem na članak objavljen na portalu Zadarski.hr o prijedlogu javnog natječaja za prodaju zemljišta na Dračevcu ukupne površine 5000 kvadrata koji je trebao biti predstavljen na sjednici Gradskog vijeća 16. rujna 2020. godine.
U tom obraćanju Grad Zadar iznosi da se sporno zemljište nalazi u vlasništvu grada više desetljeća, ali nam ne navodi na temelju čega je Grad stekao pravo da se smatra vlasnikom ovog zemljišta.
Zato će obitelj Mičić objaviti na temelju čega polaže prava na vlasništvo, a to su povijesne činjenice.
Dakle, davne 1409. godine kralj Ladislav Napuljski za 100.000 dukata prodaje Zadar i Dalmaciju Veneciji (to je isto ono što danas radi Grad Zadra, prodaje tuđu imovinu za materijalnu korist).
Znači od 31. srpnja 1409. pa sve do pada Venecije 1797. godine Zadar je pod Mletačkom upravom. 1798. godine na Dračevcu se rodio Ante Mičić pok. Stipana Mičića, umro 10. listopada 1866. godine i pokopan na crkvenom groblju na Dračevcu o čemu svjedoči pismeni dokaz. Također od tog datuma pa do danas potomci pokojnog Stipana Mičića žive i posjeduju kuće i zemlju na Dračevcu što se može provjeriti u evidencijama rođenih i umrlih.
Od 1797. godine nakon pada Venecije Zadar je pripojen Austriji do 1806. godine. Kada Požunskim mirovnim sporazumom Austrija ustupa Zadar i Dalmaciju Napoleonovoj Francuskoj. Zadar je pod francuskom vladavinom od veljače 1806. do prosinca 1813. godine. Godine 1813. austrijska vojska ulazi u Zadar te vraća grad pod austrijsku vlast koja se održala sve do 1918. godine.
Završetkom Prvog svjetskog rata 1918. talijanska vojska je okupirala Zadar koji je Talijanima i službeno dodijeljen Rapalskim ugovorom iz 1920. godine. Od 1920. godine Zadar je opet pod talijanskom upravom sve do 10. veljače 1947. godine kada potpisivanjem sporazuma u Parizu službeno postaje dio Jugoslavije.
I u to doba socijalističke Jugoslavije privatno vlasništvo se nacionalizira i prelazi u vlasništvo naroda kao opće narodna imovina i društveno vlasništvo i tako sve do 1991. godine.
Ali ni tada nitko ne priječi stanovnicima Dračevca da koriste i obrađuju svoje stoljetne maslinike, voćnjake, oranice, šume i pašnjake.
Kroz razdoblje duže od 600 godina Dračevac i njegovi stanovnici živjeli su u 7 različitih država. I kroz sve te uprave mještani Dračevca su plodouživali zemlju, a svaka nova država je osporavala dokumente prethodne.
Kroz cijelu povijest nije im se branilo pravo na gradnju obiteljskih kuća i pravo na obrađivanje i iskorištavanje zemlje. Kuće su gradili na mjestima koja su sami smatrali pogodnim i sigurnim za život i nije im trebala lokacijska dozvola, suglasnost mjesne zajednice ili građevinska dozvola sve do 70-ih godina prošlog stoljeća. I nijedna vlast prije ove današnje nije pokušavala prodavati zemlju za novac.
I za vrijeme komunističke Jugoslavije kada je u ime naroda privatna imovina nacionalizirana vlast je davala suglasnost mještanima za rješavanje stambenih pitanja i dopuštala da se za cijelo upišu na nekretnine na kojoj su gradili obiteljske kuće.
Mještani nisu gradili kuće na tada proglašenoj društvenoj imovini kako se kome sviđalo, nego su oduvijek gradili na dijelovima zemlje koje su s koljena na koljeno nasljeđivali i međusobno dijelili. I tako se gradilo sve do početka Domovinskog rata. I dok su naši očevi prolijevali krv za obranu grada, Grad im je otimao imovinu i odjednom - gle čuda - društvena i narodna imovina postade Gradska pa sad gradska uprava uz blagoslov gradonačelnika uzima za pravo rasprodavati našu imovinu. Već 1996. godine hrvatskom branitelju Grad kojeg je na svom Dračevcu sa suborcima obranio zaustavlja i onemogućuje prije rata započetu izgradnju kuće osporavajući mu pravo na zemlju koju stoljećima posjeduje.
I danas ako želite riješiti stambeno pitanje dragi branitelji grada Zadra morate po cijeni od 82 eura po kvadratu platiti Gradu Zadru vlastito zemljište i onda još troškove potrebnih dozvola i naknada i sada ste spremni udariti temelje.
Što bi značilo da ste u doba Jugoslavije mogli izgraditi dvije obiteljske kuće za istu cijenu za koju danas izgradite jednu kuću.
Zašto Grad Zadar nije objavio u koju svrhu želi prodati sporno zemljište i u kakvo će se javno dobro potrošiti novac od prodaje tog zemljišta?
Ako je natječaj javni zašto Grad ne objavi u ime koga raspisuje natječaj? Tko su pravne i privatne osobe koje su poslale pismo namjere gradskom Odjelu za upravljanje gradskom imovinom? Za što će biti namijenjeno zemljište nakon prodaje privatnom vlasniku?
Sve bi to trebalo biti objavljeno u javnom natječaju, doima se da gradski vijećnici ni ne znaju što izglasavaju, jedino je vidljivo da se diže ruka za 3 milijuna kuna.
Dok su branitelji nosili motiku na ramenu, komunistička djeca su se školovala. Kad su branitelji motike zamijenili puškom komunistička djeca su završila škole i zauzela fotelje. A onaj tko je preživio neka se do idućeg rata drži motike.