blago mediteranaOd jednostavnog uzgoja preko raskošnog cvata do izrazito ukusnog i zdravog ploda: tko još može odoljeti šipku?

Ako ste posljednjih dana prošetali pored stabla nara, u našim krajevima poznatijeg kao divlji šipak, morali ste primijetiti kako se dozrelim voćkama besramno nudi prolaznicima.

Budući da stanujem u naselju bujnih okućnica, u prolazu me svakodnevno nasmije njegova neotesanost, kao i vlastita moralna dvojba dok se borim protiv napasti da posegnem za susjedovim blagom.

Ne zato što mi je ovaj sočan plod drugačije nedostupan, već stoga što ga ne želim povrijediti odbijajući tako iskrenu i otvorenu ponudu, širom raspucale, drvenaste kore. Ostajući s prave strane moralnoga kompasa, u zamjenu mu nudim ove retke, koje mu posvećujem s punim pravom.

A razloga je za to mnogo. Od jednostavnog uzgoja, do raskošnog cvata i konačno izrazito ukusnog i zdravog ploda. Nar je, naime, bogat C, B i K vitaminima, te kalijem i flavanoidima, a pripisuju mu se i snažna antioksidativna svojstva.

Iz tog je razloga ova jesenska voćka sve popularniji izvor vitalne energije, pa se, unatoč relativno teško dostupnoj sočnoj pulpi koja obavija sitne koštice gusto poslagane ispod tvrde kore, sve češće konzumira. Kako ljekovita svojstva sadrže koštice, pulpa, kora, list i drugi njegovi dijelovi, kod nara se ništa ne baca, a najčešće se, ipak, konzumira sok od stiješnjenih bobica.



Budući da voli toplu klimu, mnogo sunca i dobro drenirana tla, odlično uspijeva u mediteranskim krajevima, a uz pažljivi pristup uzgaja se i na našem kontinentu.

I sama ću, stoga, sezonu zriobe iskoristiti za izdvajanje koštica, odnosno sjemena, kako bih do proljeća imala vlastitu mladu biljčicu, spremnu za presađivanje u lončanicu, ili vrt, pa i vama predlažem isto.

Procedura je, sudeći prema literaturi i iskustvima bržih od mene, jednostavna. Dobro očišćene sjemenke nekoliko dana valja ostaviti da se prosuše, pa ih potom smjestiti na vlažnu podlogu mješavine pijeska i treseta, ili, pak, običnog pamuka, te prekriti prozirnom folijom. Kroz nekoliko ih dana povremeno otkrivajte kako bi im osigurali dovoljno kisika i povedite računa da su ostavljene na osunčanom mjestu.

Nakon jednog, do dva tjedna, sjemenke bi morale proklijati, kada će ih biti potrebno presaditi u manje cvjetne lončiće ispunjene mješavinom humusom bogate zemlje i pijeska. Mladice neka prezime u zavjetrini, na osunčanoj poziciji i po mogućnosti zaštićene od pretjerano niskih temperatura.

Iako je u stanju preživjeti pad temperature do -20 C, najbolje ga je čuvati na temperaturi do -5 C, a idealno oko 10 C. Postoji li mogućnost smjestite ga u ostakljenu verandu, no nikako u zatvoren, grijani prostor, jer hladnoća pogoduje zimskom mirovanju biljke, te ga zalijevajte po potrebi, a otprilike jednom tjednom.



Iako tijekom zime mladice neće biti potrebno mnogo prihranjivati, kada na proljeće krene vrijeme vegetacije, redovnu prihranu ćete im do kraja ljeta morati dodavati jednom tjednom, uz dodatno folijarno prihranjivanje kalcijem u vrijeme formiranja ploda.

Ne budu li oborine dostatne, za toplih ga dana zalijevajte svakodnevno, i to mlakom odstajalom vodom, pazeći na dobru propusnost tla. Osnovna rezidba u vidu oblikovanja nara u stablo, ili grm, obavlja se u prvoj i drugoj godini rasta, dok se daljnja rezidba prorjeđivanja krošnje odrađuje svake sljedeće godine i to dva tjedna nakon cvatnje.

Neovisno o sorti i željenom obliku, krošnju je poželjno držati rijetkom, bazirajući je na otprilike pet nosivih grana u prve dvije godine rasta, jer kao heliofitna biljka, tek uz dovoljno sunčeva svjetla daje velike, crvene plodove, koji rjeđe pucaju.

Odlučite li svoj nar držati u lončanici, prvih ćete ga nekoliko godina morati presađivati u veću lončanicu, a razmnožavati ga nadalje možete i reznicama u jesen uzetima od necvjetajućih stabljika.