StoryEditor
Svijetreportaža s istoka

‘Ta demokracija vam je jedan običan prdac!‘: naša reporterka posjetila je Moldaviju, najsiromašniju zemlju u Europi

Piše Marina Karlović Sabolić
30. ožujka 2020. - 19:02
Marina Karlović-Sabolić

- Mi smo dobri samo za umrijeti.

Mihail je stajao pored crvene Dacie – stare krntije u kojoj je rupe na sjedalima pokrio rudlavom ovčjom kožom – potpuno ravnodušan prema kaosu koji nas je okruživao. 

Kišinjev je upravo uranjao u poslijepodnevnu „špicu“. Ruzinavi trolejbusi, bezbrojne maršrutke, more automobila koje se vuče izbrazdanim asfaltom. Uokolo ocvale socijalističke zgradurine i čiste ulice natopljene beznađem. Onako kako čisti i natopljeni beznađem znaju biti gradovi na istoku Europe koji nisu imali sreće.

- Imam 47 godina radnog staža i penziju od 600 lea. Trideset eura! Što da radim sa trideset eura? Da sam bolestan, išao bih u bolnicu, tamo bi me hranili. Ali ne. Ja sam zdrav. Zdrav sam i želim raditi. A kada se prijavim za posao, kažu mi da ne trebaju starce – jada se Mihail. Za prijatelje Miša.

U zemlji u kojoj je službeni jezik rumunjski, ovaj vitalni 67-godišnjak – kao i većina njegovih sugrađana u Kišinjevu - priča tečan ruski.

Naletjeli smo na njega u centru glavnog gradu Moldavije. Najsiromašnije zemlje u Europi. Države rekordera po broju ljudi koji se iz nje iseljavaju. Prostora u koji ne zalaze turisti. Zemlje stiješnjene između ruskog diva na istoku i europske fantazmagorije na zapadu koja 30 godina nakon sloma komunizma nije uspjela krenuti naprijed.

image
Marina Karlović-Sabolić

U SSSR-u, čiji je Moldavija do 1990. bila dio, sve je, kaže Miša, bilo drukčije.

- Tamo se rad cijenio. Ako si se bavio politikom, nastradao bi, no ako si radio, bilo ti je dobro – sa sjetom se prisjeća naš živahni penzioner. Onižeg je rasta. Šubaru je nabio na glavu. Ispod nje proviruje sijeda kosa. Vozio je traktor, vukao drva, bio elektrozavarivač. Godinama je radio po dvije smjene dnevno. Kazahstan, Bugarska, Ukrajina, Rusija, Odesa…

- Onda je došla demokracija. Demokracija?!?! Ta demokracija vam je jedan običan prdac! Rad više nitko ne cijeni. A banditi caruju. Kradu milijarde. Ceausescu je znao s takvima. U tri bi dana riješio sve probleme – uvjerava nas Miša. Gledamo ga s rezervom. Nedaleko od nas policajci se raspravljaju sa njegovim vršnjakom koji je podigao vrata od gepeka i na ulici pokušao prodati nešto grožđa.

- O da. Prvi dan bi pobio sve zastupnike. I stavio nove. Ako bi i oni krali, i njih bi se riješio. Treći dan više nitko ne bi uzeo ni lea – trijumfalno deducira Miša.

Za duboki prijezir prema političarima Moldavci imaju dobar razlog.

Na vlasti su se u zadnjih 30 godina izmijenili svi. Oni koji su Moldaviju planirali pripojiti Rumunjskoj. Oni koji su je vidjeli u paktu sa Rusijom. Oni koji su zazivali njezinu europsku budućnost. Čak i pravi komunisti, nereformirani, koji su se ovdje, jedino ovdje u čitavoj Europi, čak dva puta uspjeli pobijediti na izborima. Uzalud. Nitko nije uspio zemlju odvesti na pravi kurs. Svi – ili velika većina njih – na vlasti su maznuli ponešto. Do te mjere da Moldavci, svaki put kad se u zemlji održavaju izbori, a plakati sa portretima kandidata osvanu na ulicama, lokacije na kojima se oni lijepe zovu – lopovskim zidovima.

U Moldaviji je tako 2015. u „pljački stoljeća“ u bankarskoj prevari nestala milijarda dolara. Više od 10 posto vrijednosti BDP-a. U zatvoru je završio bivši premijer. A najveći moldavski tajkun zbrisao je u Rumunjsku. Proruski predsjednik ne voli prorumunjskog tajkuna. Ali još manje voli donedavnu premijerku koja se, sa diplomom Harvarda u džepu, namjerila provesti antikorupcijske reforme. I Moldaviju približiti EU. Pa su se njih dvojica udružili i premijerku smijenili. Prozvavši je uzgred – lezbijkom.

Mišina kćerka je u Italiji. Udala se u Rimu, tamo ima djecu. Ne pada joj na pamet vratiti se u Moldaviju. Miša je dovoljno ponosan pa je ne žica novce. Ili dovoljno lud da to ne radi. Jer upravo je dotok deviza glavni stup moldavske ekonomije. Svatko ima nekoga vani.

Oni bez rodbine u EU ili Rusiji su u gabuli. Prosječna plaća je dvije tisuće kuna. Prosječna mirovina je četiri puta manja. Starije žene prodaju iznošenu odjeću po pothodnicima. Mlade cure iz predgrađa sanjare o odlasku na zapad. Ili na studij, ili po udaju. Zato valjda beauty saloni niču na svakom koraku. Dečkima je pak cilj rad na baušteli. Birmingham, Rim, Moskva, Odesa… Uvjereni su da je svugdje bolje nego kući. Iako u Kišinjevu karta javnim prijevozom košta 80 lipa. A ručak u boljem restoranu između 30 i 40 kuna.

image
Marina Karlović-Sabolić

Gerhard je 33-godišnji Nijemac koji je krenuo obrnutim smjerom. On je iz bogate Bavarske prije osam godina došao u Moldaviju. Isprva je radio kao volonter. Danas u moldavskoj školi predaje engleski jezik.

- Mama mi i dalje šalje oglase za posao u Bavarskoj – priznaje nam ovaj vedri 33-godišnjak kojemu se Kišinjev svidio, pa je odlučio u njemu pustiti korijenje. Naučio je Rumunjski, igra nogomet za lokalnu momčad i Moldavcima uporno pokušava objasniti zašto mu je Munchen 1860 bolji klub od Bayern Munchena.

- Djeca uče engleski s jednim jedinim ciljem: da sutra mogu otići studirati u Britaniju ili neku od zemalja Europske unije. To je tako bilo od kada sam došao i taj se trend samo nastavio – kaže nam Gerhard.

A zašto on ostaje kada svi odlaze?

- Život je ovdje jeftin i lijep. Hrana u restoranima prava domaća. Gdje bih, uostalom, imao tri mjeseca godišnjeg odmora – uzvraća protupitanjem Gerhard, jedan od rijetkih stranaca koji su se skrasili u Moldaviji.

Do prije dvije godine Kišinjev nije imao ni turistički ured.

- Danas radimo punom parom, turista je sve više – uvjerava nas na savršenom engleskom Mihaela, simpatična djevojka crne kose i vedrog pogleda. Okrećemo se oko sebe. Ured je doista nov, ali potpuno pust.

Na turističkim kartama grada otisnut je logo USAID-a. Američke agencije za razvoj koja pomaže gladnima u Africi i zemljama u razvoju. Mihaela primjećuje što nam je zapalo za oko.

- Sve smo ovo napravili uz pomoć USAID-a, UKAID-a i švedske vlade. Oni su nam pomogli u prvim koracima – pojašnjava ona.

Turistima koji dođu preporuča odlazak u najveće europske vinarije čiji se podrumi protežu stotinama kilometara pod zemljom. Pravoslavne manastire uklesane u stijeni. Bicikliranje stepama Besarabije. Na jug, u područje gdje žive turski kršćani Gaugazi.

Pitamo je za moldavsku „krajinu“, dio zemlje koji se 1990. odcijepio od Moldavija i osnovao svoju paradržavu – Pridnjestrovsku moldavsku republiku.

Kada im spomeneš Pridnjestrovlje, Moldavci odmah opsuju.

Prije 30 godina ostali su bez industrijski najrazvijenijeg dijela zemlje. Onog uz rijeku Dnjestar u kojega su sovjetske vlasti puno ulagale. Danas nemaju ni snage ni moći vojno ga osloboditi.

image
Marina Karlović-Sabolić

Mihaela se drži maksimalno profesionalno. Objašnjava gdje se nalazi znameniti dvorac u Benderu. Koji trolejbus otamo vozi do Tiraspola. Gdje naći pravi autobus. Kako što bezbolnije preći granicu.

Moldavci baš nisu imali sreće.

U Sovjetski Savez su dospjeli kada i baltičke zemlje, paktom o komadanju kontinenta između Hitlera i Staljina. Njime je Moldavija 1939. pripala Moskvi. Pedeset su godina imali vlastitu vodenu verziju Berlinskog zida: rijeku Prut koja je SSSR dijelila od Rumunjske. Godinama su – zbog prvoklasnog vina i odlične hrane – slovili kao destinacija za odmor sovjetske partijske elite.

Kada se devedesetih raspadao SSSR, Moldavija je ponovno slijedila Baltik. Lako je došla do nezavisne države; puno teže do nezavisnog naroda. Još onako krmeljavi, tek probuđeni iz socijalističkog sna, Moldavci nisu bili sigurni jesu li zapravo Rumunji. Spadaju li pod Ruse. Ili su zaseban narod u etnički kompliciranoj, povijesnim nedaćama hendikepiranoj zemlji.

U međuvremenu, izgubili su tržište. Ostali bez jeftinog goriva. Suočili se sa potpunim kolapsom proizvodnje.

Danas lutaju bespućima tranzicije. Virkaju čas na Istok, čas na Zapad. Sretni ako im, kad odu trbuhom za kruhom, netko ponudi poslove sobarice i zidara. Ljudi su to s dna Europe koji su zadnjih 30 godina izgubili sve iluzije.

Ostala je samo puka potreba da u surovim okolnostima koje im ne idu na ruku - prežive.

#MOLDAVIJA#KIŠNJEV

Izdvojeno

05. lipanj 2020 15:29