Ima tome desetak godina kad sam od jednog policijskog inspektora čula da je i u Hrvatskoj "o nekim stvarima bolje šutjeti jer se može desiti da nestaneš tako da te nitko nikad više ne pronađe". Moju je sumnjičavost spram takvog apokaliptičnog scenarija dočekao spremno. "Stave te u bačvu s kiselinom, stope te i izliju u Savu. Ili te ubace u industrijski stroj za mljevenje mesa... I adio, kume!". Nisam mu povjerovala.
Taj mi je razgovor pao na pamet nedavno dok sam slušala srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića kako, posve nesvojstveno ijednoj demokratskoj zemlji, umjesto ministra policije ili makar nekog drugog visokorangiranog policajca, osobno govori o stravičnim egzekucijama koje su provodili Veljko Belivuk i njegova banda. Vučić je uporno u svijest gledatelja usađiva...