StoryEditor
HrvatskaIŽBENIKA

Zar se i zbog lifta ide u zatvor?

Piše Zdravko Pilić
20. lipnja 2021. - 18:00

Zar se za to ide u zatvor? – šokirala je – istina, nepravomoćna, ali ipak – presuda kojom je jedan moj "ižbenika" osuđen na – istina, uvjetnu ali ipak – zatvorsku kaznu zbog "oštećenja lifta" u dvije stambene zgrade. Dobio je deset mjeseci, s dvogodišnjim rokom kušnje, a sud mu je naložio i da mora s ukupno tri tisuće kuna obeštetiti suvlasnike zgrada. Za trošak čišćenja liftova, u kojima je u jednoj i drugoj zgradi upaljačem (!) ispisao, odnosno iščađavio i izgaravio, na stropu dizala, velika crna, tiskana slova ZDS. Snimila ga je nadzorna kamera. Da nije, stavili bi mu soli na rep. A djelo je i priznao, što mu je uzeto kao olaktna okolnost.

I to je, ti komentari nevjerice i čuđenja, na društvenim mrežama, nad nekim tko je fasovao bajbok, ako mene pitate, to je zapravo najluđe od svega. To je ravno Mariji Antoaneti, koja je začuđeno pitala gladne građane kad su joj se požalili da nemaju kruha: – Pa, zašto ne jedete kolača! Ili Rankoviću, kad su mu došli očitati mjerilo i naplatiti struju, prvi put nakon što je pao u nemilost: – Zar se to plaća! Čovjek je bio uvjeren da je u socijalizmu, besklasnom društvu, sve narodno i svima sve mukti! Isti je takav – očito – i naš odnos prema društvenom, državnom, općem dobru, zajedničkom vlasništvu stanara zgrade. Pa to je ničije! I svačije. I s tim se može raditi što je koga volja. Pa zato nam i većina onoga što je gradsko, županijsko, državno, javno i jest ovakvo kakvo je, zapušteno, išarano, zasrano i zapišano. I služi kao ispušni ventil ili za liječenje frustracija, onima koji su isti ili slični 54-godišnjem Šibenčaninu. Starom znancu policije. Kojem je, kako se branio pred sudom, dijete (bilo) bolesno, koji ne radi, gladan je i frustriran svojom situacijom. Ali, koji je, kao i mnogi u Hrvatskoj, izgleda još i žrtva politike. Jer su, kako je kazao, na jednoj od zgrada bili natpisi protiv branitelja, a ja sam bio sudionik Domovinskog rata od 1991. do 1993. A izgleda da mu se i pakovalo. – Točno je da sam napisao i u liftu druge zgrade ZDS, ali nije istina da sam napisao slovo U. Eto, nije samo Todorić žrtva policijsko-političke zavjere i grupe Borg, nego i brojni drugi u Hrvata. Kod kojih će se uvijek naći dovoljno onih koji će svako – ovakvo, da oprostite, sranje – izrelativizirati i opravdati. – Sramota! Progonite sirotinju za ovakve sitnarije, a puštate bogatune da okolo šetaju a pokrali milijarde!

I tako se na koncu stvori društvena klima u kojoj i ovakve unikatne presude u prvom stupnju – da nisu takve, zar bi izazivale čuđenje – padnu na drugom. I budu ublažene, zamijenjene, eto, ako je moguće, nekim radom za opće dobro. Da bi onda isti ovi koji su napadali "korumpirani" sud opet iznova pisali i komentirali kako je u nas – najgore pravosuđe. Čizma glavu čuva. A web-kamera – dizala. I hodnike, i zidove, i fasade od švrljanja, haustore i portune od bacanja tuđeg smeća, i ceste i raskrižja od opasnih divljaka s ubojitim pilama na dva ili četiri kotača. Koji imaju sto i jedan razlog zašto nešto jesu, ali ni jedan vas od njih neće utješiti ako se nešto desi. Osim eventualno onog jednog, ali vrijednog, preventivnog: – Mora san tamo pazit, tamo je kamera!

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 11:29