StoryEditor
HrvatskaČIJA SU MOJA 4 ZIDA?

A gdje je nestao novac? Iako se kroz otkup nekadašnjih društvenih stanova prikupilo 1,5 milijardi eura, problem stanarskih prava ostao neriješen

17. rujna 2020. - 15:18
Nikola Vilić/Cropix

Dvadeset i pet godina čekamo da se i nas prepozna u ovoj priči. Ovo je pravična odluka, jedina koju je Ustavni sud mogao donijeti - tvrdi u izjavi za Slobodnu Dalmaciju Iva Tukić, predsjednica Udruge stanara grada Splita koja okuplja zaštićene najmoprimce koji su ovoga tjedna na Ustavnom sudu izvojevali veliku pobjedu: poništene su, naime, izmjene Zakona o najmu stanova iz 2018. koje su ih od 2023. obvezivale na plaćanje tržište cijene najamnine.

- Svi su do sada u prvi plan stavljali vlasništvo. No uz vlasništvo postoji i zaštita doma. Prema tome, mi smo isto vlasnici, samo što je naše vlasništvo ukrala država, i država je dužna podmetnuti leđa i ovu situaciju konačno riješiti – kaže nam Iva Tukić.

Sve strane u ovome sporu – i zaštićeni najmoprimci, i vlasnici, ali i Banski dvori - s velikom pažnjom iščekuju što će točno pisati u odluci u Ustavnog suda. I hoće li ona uključivati izravne obaveze za državu. U ovome trenutku privatni vlasnici stanova u koje su u socijalizmu mimo njihove volje useljeni drugi stanari ne mogu do svoje imovine.

A zaštićeni najmoprimci, koji nerijetko plaćaju najamninu od samo nekoliko stotina kuna za stanove u samim centrima hrvatskih gradova, iako im je zajamčen doživotni ostanak u stanovima, još nemaju konačno rješenje svojeg stambenog pitanja.

Odluka Ustavnog suda izazvala je lavinu polemika, kritika i međusobnih optužbi. Zaštićeni najmoprimci tvrde da velika većina vlasnika stanova u kojima žive spada u „prekupce“ – ljude koji su za male novce kupili stanove od izvornih vlasnika. Vlasnici pak tvrde da velika većina zaštićenih najmoprimaca ima još nekoliko nekretnina. Te da ima i onih koji plaćaju stotinu kuna najamnine vlasniku koji se, silom prilika, nalazi u podstanarstvu, a u drugom stanu iznajmljuju apartmane po 70 eura za noćenje.

Ima, doduše, jedna stvar oko koje se slažu i najmoprimci i vlasnici: ovaj je problem skrivila država, pa ga ona treba i riješiti. Novac prikupljen od otkupa društvenih stanova – koji i danas sjeda na račun državne blagajne i jedinica lokalne samouprave – prema zakonu je trebao biti iskorišten, između ostalog, i za zbrinjavanje zaštićenih najmoprimca. Početkom devedesetih otkupljeno je oko 315 tisuća društvenih stanova. Trećina stanova otkupljena je gotovinom, uz popust od 30 do 50 posto, za što je uplaćeno oko 400 milijuna eura. Dvije trećine stanova otkupljuju se kreditom na rok od 30 godina. Procjenjuje se da se vrijednost tih uplata kreće oko milijardu eura.

image
Nikola Vilić/Ilustracija/Cropix

No najveći dio tog novca u međuvremenu je – nestao. Istrage koje su vođene ukazivale su da je dio utrošen za kupnju oružja, ali i za neke druge, puno sumnjivije svrhe. Čak i da je završio na nekim privatnim računima. Za namjene koje uopće nisu propisane Zakonom o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo.

- Novac namijenjen nama odnosno rješavanju ovog pitanja država je potrošila u svrhu koju je smatrala hitnijim – konstatira Iva Tukić, čija je udruga DORH-u i USKOK-u podnosila prijave ne b li se razjasnilo gdje je novac nestao, ali od nadležnih institucija nikad nisu dobili nikakav odgovor.

Račanova Vlada, u vrijeme kada je ministar graditeljstva bio Radimir Čačić, prvi se put pokušalo riješiti pitanje zaštićenih najmoprimaca kroz sustav POS-ovih stanova. Tada im je nuđeno da im država subvencionira kupnju POS-ovih stanova. No iznos subvencije za zaštićene najmoprimce bio je prenizak, a tadašnja Vlada na koncu nije izašla sa konkretnim zakonom. Drugi put ovo je pitanje 2014. pokušala riješiti Anka Mrak Taritaš. Tada su u Splitu nudili POS-ove stanove na Kili, visina državne pomoći opet je za zaštićene zajmoprimce bila preniska, a Vlada ponovno nije donijela konačnu odluku.

- Izgradili su Joker i Kilu, a mi smo ostali tu gdje jesmo. Sa samo jednim izdanim jamstvom države Uljaniku riješili bi ovaj problem. Mi od početka tražimo da nam isplate 90 posto tržišne vrijednosti stana, i mi ćemo ići ća. Kupit ćemo stan gdje želimo, u Solinu ili Klisu, svejedno. Ali će biti naš – zaključuje Iva Tukić.

Udruga vlasnika: Nije se uložilo ni lipe

Još 1991. po Zakonu o otkupu društvenih stanova 90 posto sredstava išlo je u gradsku kasu za isključivu namjenu kupnje stanova stanarima koji se nalaze u privatnim stanovima. Onda se 1995. odredilo da gradu ide 45 posto, a državi 55 posto. Prema podacima grada Splita, do 2009. godine sakupljeno je toliko sredstava da se, uz pripadajuću kamatu, od tog novca moglo kupiti 420 stanova prosječne površine 60 metara kvadratnih ako je cijena iznosila 2 tisuće eura po kvadratu. A ni jedne lipe se nije uložilo, iako novac u gradsku blagajnu „kapa“ do 2023. godine. Pravo je pitanje tko je opstruirao zakone vlastite države, gdje je novac i hoće li itko za to odgovarati – kaže nam Ivan Matetić iz Udruge vlasnika "Proljeće“.

‘Neki se ne žele prijaviti‘

Državni tajnik u ministarstvu graditeljstva Željko Ulhir ovih je dana podsjetio da se APN-u radi registracije javilo samo petstotinjak građana u statusu zaštićenog najmoprimca. Naša sugovornica Iva Tukić tvrdi pak da samo grad Splitu ima popisanih oko 400 zaštićenih najmoprimaca.

- Grad Split ima popis ljudi sa imenom prezimenom i adresama, pa gospodin Uhlir može sve podatke provjeriti u gradskoj upravi. Na tom popisu nisu svi zaštićeni najmoprimci. Poznajem neke koji se naprosto ne žele prijaviti – kaže predsjednica Udruge stanara grada Splita.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

14. listopad 2020 22:50