StoryEditor
BiznisPUTEVIMA EVOLUCIJE

Na sve strane čuje se kuknjava o tegobama koje nas na jesen čekaju, ali nema te krize koja nas može slomiti, Hrvati su puni ko brod

Piše Saša Ljubičić
1. srpnja 2020. - 12:00
Tom Dubravec/ilustracija/HANZA MEDIA

Više smo se prepali krize nego korone koja dnevno kosi na tisuće, na milijune. Više se naš "čova" plaši ostati bez posla, stana ili mirovinice, nego što bi, danas-sutra, mogao završiti na respiratoru.

Globalnu paniku potpiruju vijesti iz najmoćnije zemlje svijeta. U bogatom je SAD-u zbog "lockdowna" do sada otpušteno čak četrdeset i šest milijuna radnika, ili u prosjeku milijun dnevno!

Istodobno, u siromašnoj zemljici Hrvatskoj, ako podbaci turistička sezona - a podbacit će ziher; do kraja godine bi na Zavodu za zapošljavanje mogla biti cijela armija ljudi; nekih 300 tisuća, što je za naše (ne)prilike jako velika brojka.

No, koliko se god situacija u državi koja potpuno ovisi o turizmu na prvu čini tragičnom, postoje barem tri razloga zbog kojih ćemo lakše podnijeti krizu nego oni koji žive u bogatim razvijenim zemljama.

Čekaj; kako to? Mi siromašniji od njih, a lakše ćemo podnijeti sva ta reduciranja radne snage, smanjenja plaća, možebitno inflaciju i na kraju gubitak krova nad glavom...

Viceprvaci u nekretninama

Ajmo redom. Hrvatska u ovom trenutku raspolaže silnom ušteđevinom građana. Banke su krcate novcem do te mjere da ga uopće ne traže na međunarodnom tržištu! Kako sumnjam da je to novac stranaca, dopustite mi da napišem rečenicu da su gospoda Hrvati puni ko brod.

Pišem gluposti? Ne bih rekao. Evo vam činjenica. U samo jedanaest mjeseci 2019. u domaće banke slilo se nevjerojatnih 8,1 milijardi kuna štednje, pa se ona u studenome prošle godine, netom nakon završene rekordne turističke sezone, popela na astronomskih 296,8 milijardi kuna!

Kad se tome pridoda više od dvije milijarde eura gotovine koje građani, prema procjeni analitičara, čuvaju u čarapama, ispada da raspolažemo ozbiljnim zalihama koje nam daju realne šanse da bez valjanja ulica pregrmimo krizu.

Ukratko; love ima, ali ona se po starom prokušanom socijalističkom modelu taloži u bankama, pod madracem ili "buba" u zidove; u kat kuće za malog da ima danas-sutra kad se oženi.

Deložacije? Što ćemo, pobogu, s ljudima kojima kriza steže kreditnu omču? Hoće li i ovdje, kao u Philadelphiji ili Denveru, tisuće opsjedati prenoćišta u strahu da bi se mogli smrznuti na ulici? Hm... Teško je reći da neće biti i takvih koje će kriza napraviti beskućnicima, ali mogao bih se zakleti da će te brojke biti tako male da će i ovako slabašna država poput naše uspjeti na adekvatan način zbrinuti te nesretnike.

Zapravo, do većih problema neće doći, jer će zaduženi koji ne budu mogli vraćati kredite aktivirati rezervne nekretnine. Ajde, recite pošteno; koliko je takvih koji osim stana koji su stavili pod hipoteku, a ne mogu vraćati kredit, imaju rezervni smještaj u obiteljskoj vikendici ili staroj kući na selu, otoku, tko zna kako i gdje? Sudeći po službenim brojkama - puno. Jako, jako puno.

Ma, di ćemo mi bit gladni

Ako gledamo samo zemlje Europske unije, a EU je uz sve mane jedna od najbogatijih zajednica država na svijetu, najviše vlasnika nekretnina živi u Rumunjskoj. Odmah uz bok Rumunjima su Hrvatska i Litva, gdje čak 89,9 posto građana ima vlastiti krov nad glavom.

Ubrojimo li tu kuće u izvanknjižnom vlasništvu, a takvih je po Hrvatskoj na desetke tisuća, mi smo u top deset zemalja svijeta što se tiče nekretnina po glavi stanovnika.

Tako ispada da će manje-više svi koji zbog neplaćenog kredita ostanu bez doma pronaći smještaj u nekoj od obiteljskih nekretnina, jer ovdje još "svoj drži do svoga, i nema toga brata ili sestre koji neće u obiteljskoj kući ili na djedovini pružiti utočište bližnjemu", što na odnarođenom Zapadu baš i nije slučaj.

Ide kriza, i ajme ti nama, bit ćemo kruha gladni? Ha, ha... Pa kako se može biti gladan u zemlji u kojoj je više od sto tisuća hektara neobrađene zemlje, a na šest stotina otoka ama baš nitko ne živi! Široko nam polje i more: čeprkajte po zemlji svojih starih, lovite ribu, nije ovo Manhattan, pa kad danas ostaneš bez posla, sutra ćeš, ako nemaš štednju ili priliku za novi, završiti kao beskućnik na kazanu u pučkoj kuhinji.

Hrvatska je malecka. Preko nas je prošla sva sila nevolja, a najgora je bila rat, najveći od onog svjetskog koji je završio 1945., i ako se tko očeličio za sve moguće krize, to smo mi - snalažljivi kakve nas je dragi Bog dao; djeca Alan Forda, Grunfovi učenici, koji su od starog "renola" i "fiće" kadri napraviti svemirski brod. Zato; velim vam, koliko se god sve činilo crno - (pre)živjet će ovaj narod.

#PUTEVIMA EVOLUCIJE#SAŠA LJUBIČIĆ#KRIZA

Izdvojeno

07. srpanj 2020 12:58