StoryEditor
BiznisZAVRŠNI RAČUN

Kada političarima ‘uđe voda u uši‘, sve je moguće

2. srpnja 2020. - 12:00
Bruno Konjević/Hanza media

„Od sada pa idućih godinu dana mi ćemo svaki mjesec morati naći dodatnih šest milijardi kuna.

Zaduživati se, rasprodavati imovinu... Kako sada stvari stoje, ni iduća turistička sezona neće biti u normalnom opsegu. Ako kriza potraje godinu dana ili dulje, nećemo imati drugo rješenje nego posegnuti u drugi stup“, ustvrdio je Željko Lovrinčević s Ekonomskog instituta Zagreb i tako otvorio temu koja je prilično uzburkala javnost.

Do sada su, naime, takve prijedloge davali neki ekonomisti koji su od početka zagovarali ukidanje drugog mirovinskog stupa, a ovo je prvi put da je takva ideja došla od „mainstream“ ekonomista, koji je, između ostalog, svojedobno bio i savjetnik premijerki Jadranki Kosor.

Takva su vremena, dodao je Lovrinčević, da se mora razgovarati o svim opcijama, jer je pitanje kako osigurati 100 milijardi kuna do sredine iduće godine.

Lovrinčević, naime, tvrdi da ćemo se u idućih godinu dana svaki mjesec morati zadužiti prosječno oko šest milijardi kuna kako bismo zakrpali proračunske rupe zbog manjka prihoda i financiranja mjera za očuvanje radnih mjesta i pomoći gospodarstvu.

Hrvatska je već ugovorila 500 milijuna eura vrijednu kreditnu liniju Svjetske banke, može računati na oko 10 milijardi kuna iz „preliminarnog“ programa pomoći Europske unije, te na oko 400 milijuna eura iz posebnog programa EU-a za očuvanje radnih mjesta.

No, onih 10 milijardi eura koje će Hrvatska možda dobiti iz Programa Europske unije za oporavak najpogođenijih gospodarstava neće biti namijenjen financiranju deficita i refinanciranju javnog duga, nego posebnih projekata koji su vezani za digitalnu i zelenu ekonomiju.

Protivnici bilo kakvog „zadiranja“ u drugi mirovinski stup, koji predstavlja individualiziranu štednju građana, na takve su ideje odgovarali kako se time postiže samo kratkoročno stabiliziranje državnih financija (što su 2008. napravile Mađarska i Poljska), ali da se time državi dugoročno stavlja preveliki teret na leđa, u smislu isplate ukupnih mirovina u budućnosti.

Stoga smo analizirali predizborne programe šest glavnih političkih opcija koje će sudjelovati na predstojećim parlamentarnim izborima, a taj pregled je pokazao da nitko od njih ne planira niti nacionalizirati drugi mirovinski stup niti privremeno zamrznuti uplate u njega kako bi država s tih oko pet milijardi kuna godišnje mogla lakše „disati“.

Jednako tako, te političke opcije ni u izravnoj anketi koju smo proveli među njima nisu navele da se zalažu za takve mjere.

U HDZ-u su nam tako kazali da su se „opredijelili za daljnje jačanje II. i III. stupa kapitalizirane mirovinske štednje s ciljem boljeg poslovanja subjekata u kapitaliziranom sustavu i razvoja tržišta kapitala, što će u konačnici rezultirati povećanjem iznosa mirovina članova mirovinskih fondova“.

U SDP-u navode da „drugi i treći stup nećemo dirati, ali očekujemo da se bolje upravlja sredstvima drugog stupa“.

Koalicija koju čine Pametno, Fokus i Stranka s imenom i prezimenom ističe, pak, da se „smanjenjem razine mirovina po posebnim propisima može otvoriti prostor za smanjenje postotka plaće koji se uplaćuje u I. stup i to preusmjeriti u II. stup“.

Politička platforma Možemo u svom izbornom programu uopće ne spominje drugi mirovinski stup, a na naše izravno pitanje o drugom stupu i mirovinskoj politici izbjegli su odgovoriti na pitanje o drugom mirovinskom stupu.

Stoga, formalno gledano, ta koalicija ne zagovara „čačkanje“ po drugom stupu, ali član te koalicije, Radnička fronta, bez krzmanja navodi da je za ukidanje drugog mirovinskog stupa.

Domovinski pokret u svom odgovoru naglašava da će, što se tiče drugog stupa, „znatno bolje iskoristiti investicijski potencijal (110 milijardi kuna krajem ove godine), osloboditi ih političkog pritiska kod ulaganja te ojačati kompetitivnost industrije koja je trenutačno gotovo zamrla“.

Konačno, Most navodi nekoliko mjera koje se tiču povećanja efikasnosti mirovinskog sustava, ali ne spominje bilo kakvo „narušavanje“ drugog stupa. Oni predlažu: „Smanjenje naknada obveznih mirovinskih fondova.

Pojednostavljivanje mogućnosti mijenjanja fonda u 2. stupu za građane – buduće umirovljenike. Liberalizaciju tržišta OMF-ova. Delimitiranje maksimalne osnovice za doprinos od 15 posto u I. mirovinskom stupu.

Dodatno, analizirat ćemo inovativna rješenja za unapređenje financijske likvidnosti mirovinskog sustava financiranjem sustava putem izdavanja inovativnih dugoročnih vrijednosnica“.

Dakle, nitko od velikih stranaka i najvećih kandidata za ulazak u parlament (osim Radničke fronte) danas nema plan „zamrzavanja“ ili nacionalizacije drugog stupa. Međutim, to ne znači, a to nas je povijest naučila, da bi u situaciji produžavanja krize do idućeg ljeta, kao u scenariju Željka Lovrinčevića, tadašnja vladajuća koalicija mogla „promijeniti ploču“.

Kada političarima „uđe voda u uši“ sve je moguće, pa i poigravanje s novcem iz drugog mirovinskog stupa. Stoga nam, kao i uvijek, preostaje samo nada da će kriza završiti do ljeta iduće godine ili da će barem biti pri kraju.

Viruse, smiluj se!

Izdvojeno

10. kolovoz 2020 01:56