Nakon preseljenja u Mexico City 1935., arhitekt Luis Barragán dizajnirao je niz funkcionalnih objekata kojih se kasnije odrekao, no kako se radi o jednom od najutjecajnijih arhitekata 20. stoljeća, čija su se djela našla i na UNESCO-ovom popisu Svjetske baštine, još uvijek su izuzetno zanimljivi javnosti.
New York Times objavio je veliku priču o Barragánu i njegovim meksičkim rezidencijama, bogato ilustriranu fotografijama upečatljivih objekata, čime ga je ponovno gurnuo u središte pažnje.
U Barragánovom radu očit je utjecaj modernizma, a jednom je prigodom izjavio da je, po njegovom mišljenju, svaki arhitektonski objekt koji ne izaziva osjećaj spokoja potpuni gubitak vremena.
Koristio se prirodnim materijalima, najčešće je kombinirao drvo i beton. Veliku je pažnju posvećivao boji pa su njegovi radovi u pravilu obojani jarkim tonovima azurnoplave, ružičaste, žute, crvene i terakote, a rado se igrao efektima koje izaziva svjetlo koje dopire u objekt.
'U globalnoj mašti njegova je arhitektura postala sinonim za evokativno nejasne pojmove tišine, tajnovitosti, spokoja i debelih zidova u senzualnim bojama za koje se smatra da odišu nekim apsolutnim osjećajem meksičke tradicije', piše New York Times koji donosi i fotografije Barragánove vlastite kuće, u kojoj mu je bio smješten i studio.
Zavirite u rezidenciju velikog arhitekta čija su djela nadahnila suvremenike i one koji su došli iza njega.