Uskoro izlazi "Ammonite", film britanskog redatelja Francesa Leeja, koji se bavi životom paleontologinje Mary Anning i njezina odnosa s prijateljicom, kolegicom, a film sugerira i ljubavnicom Charlotte Murchison. Glavne uloge igraju Kate Winslet i Saoirse Ronan, čija je romansa na ekranu potakla mnogo pitanja, među ostalim i je li ona bila stvarna s obzirom na to da se film u najavi naziva istinitom pričom, a kritike ukazuju na nedostatak dokaza toj tezi u prilog.
Radnja filma odvija se u rodnom gradu Mary Anning Lyme Regisu, ljetovalištu koje je postalo popularno među Britancima uslijed Francuske revolucije i Napoleonskih ratova, zbog kojih je višoj klasi koja je do tada sebi to mogla priuštiti, bilo opasno putovati u Europu.
Tih godina, dakle krajem 18. i početkom 19. stoljeća, Maryn otac, inače stolar, je kao izvor dodatne zarade počeo prodavati fosile koje su u okolici lokalni stanovnici nalazili zimi kada se voda povlačila i ostavljala opasna klizišta bogata ovim dragocjenim ostacima prošlosti.
Ni sami fosili nisu se tada tako nazivali niti im se znala znanstvena važnost, paleontologija je još uvijek bila u povojima. Uglavnom mala, čudnovata kamenja prvenstveno su služila za prodaju kao suveniri, a među ostalim prodavale su se i kamene zmije, kako su ih tada mještani reklamirali, zapravo fosili mekušaca koje danas znamo pod nazivom ammonites, što je dalo i naslov filmu.
Maryni roditelji imali su 10 djece, ali jedini su do odrasle dobi preživjeli Joseph i Mary, koji su s ocem odmalena odlazili na nalazište fosila i koji ih je učio kako ih prikupljati. Nažalost, kada je Mary imala samo 11 godina i otac im je umro, a osim malog dućana ostavio im je velike dugove.
Mary i Joseph nastavili su očev hobi i posao, ali dok je za Josepha to ostalo na istoj onoj razini na kojoj je radio otac i u konačnici je odabrao novo zanimanje, Mary je s godinama postajala sve ozbiljnija i učenija paleontologinja. Nakon što je uz majčinu pomoć samostalno nastavila voditi obiteljski biznis, uzdržavala se uglavnom od pronalaženja manjih fosila-suvenira, ali veći, koji su, istina, bili rijetkost, priskrbili su joj popularnost i donatore koji su cijenili rizik kojem se izlaže da bi znanstvenoj zajednici omogućila ove relikte prošlosti.
Opasnost posla leži u tome što se fosili nalaze na klizištu s kojeg padaju i postoji tek trenutak u kojem se mogu uloviti, a da se izbjegnu valovi ili nova klizanja blata i kamenja koja lako ubiju istraživača. Jednom prigodom Mary se šetala sa svojim vječnim pratiteljem, crno-bijelim terijerom, kada se na njega sručila kamena gromada i ubila ga na samo nekoliko centimetara udaljenosti od nje.
Budući da je nalazila sve veće i bitnije fosile, od kojih su mnogi završavali u British Museumu, i njezina reputacija i obrazovanje koje joj je bilo uskraćeno su rasli. Mogla je prepoznati kojoj vrsti i kojem dijelu tijela pripada dio prahistorijske životinje čim bi ga uzela u ruke, a crtala je i fantastične crteže, i to su zamijetili vodeći paleontolozi.
Jedan od njih, Roderick Murchison, zamolio je nakon svog boravka u Lyme Regisu Mary da poduči njegovu ženu Charlotte svemu što zna kako bi mu ona mogla pomagati u daljnjem istraživanju. Charlotte je i sama nakon toga postala poznati geolog, ali i velika prijateljica s Mary. Pomogla joj je i izgraditi mrežu kontakata kojima je prodavala pronađene fosile kao zamjenu za stečeno znanje. Iza sebe su ostavile brojna pisma u kojima možemo doznati puno o njihovom privatnom životu, ali nam ne donose nikakve indicije o tome da su bile u romantičnoj vezi.
Kritike na račun dosad otkrivenog u filmu dolaze dijelom na račun načina kako je portretirana Charlotte, a dijelom zbog toga što je još jednom povijesna priča o uistinu velikoj ženi romantizirana i svedena na ljubić, pa makar on išao u prilog povijesti LGBTQ zajednice.
U filmu Charlottein suprug, kojeg igra James McArdle, plati Mary veliki iznos novca da bi njegova gradska i plaha žena ozdravila od melankolije od koje navodno pati. U početku, kako to obično biva u romantičnim filmovima, čini se da glavnoj junakinji to nije po volji i da pristaje samo zbog financijskih nedaća, ali s vremenom…
Redatelj Frances Lee se na Twitteru ogradio od ovih napada i rekao da se kroz čitav svoj rad nastojao baviti klasnim, ženskim i LGBTQ pitanjima, pazeći da sačuva dostojanstvo svojih likova. Ubacivanjem ljubavne priče, čak i ako nije istinita, htio je produbiti empatiju s Anning, dajući joj više karaktera od obične prodavačice fosila na jugu Engleske.
Napisao je i da je toliko puta izbrisana iz povijesnih ličnosti činjenica o njihovoj homoseksualnoj orijentaciji, a isto tako mnogo puta je ubačena neka izmišljena heteroseksualna romansa a da to nije nikome smetalo. Smatra da je vrijeme da se dopusti i ovakav drugi kontekst, pogotovo u liku osobe kojoj je patrijarhat nanio toliko zla.
Bilo je to najbolje vrijeme, bilo je to najgore vrijeme, rekao je za Viktorijansku Englesku Charles Dickens, a čini se da je ovo potonje istinitije za život velike paleontologinje i žena en general, isto kao i pripadnika niže klase. Iako je postala poznata u geološkim krugovima Velike Britanije i svijeta, nije primala ni izbliza dovoljno priznanja za svoj rad. Premda su se mnogi konzultirali s njom o anatomiji prahistorijskih životinja i o metodama traženja fosila, rijetko su je navodili kao svoj izvor.
U jednom pismu koje je objavljeno posthumno u Dickensovom časopisu napisala je:
“Svijet se prema meni ponio tako grubo da se bojim da sam postala sumnjičava prema svemu.”
Kao žena nije smjela ući u Geološko društvo u Londonu ni posjećivati njihove sastanke, a osim jednog pisma čitatelja nije objavljivala ni u jednom znanstvenom časopisu. Istina je da su jedina zanimanja koje su žene iz radničke klase mogle obavljati bila u tvornici, na farmi ili kao pomoć u domaćinstvu.
Umrla je od raka dojke 1847. bez osobitih priznanja i počasti, a tek 163 godine poslije smrti Kraljevsko društvo uključilo ju je u 10 najutjecajnijih britanskih žena u znanosti. Nadamo se da ćemo u filmu, kada ga pogledamo u cijelosti, saznati više o ovim aspektima njezina života.
Nakon što je odgođena premijera koja je trebala biti na Cannesu, održat će se na Toronto Film Festivalu u rujnu. Prikazivanje u kinima očekuje se krajem 2020., kada ćemo sigurno čuti daljnje rasprave na teme koje donosi.