StoryEditor
Više od sportajedinstvena priča

Iz komentatorskog stolca je preko noći postao trener, a s vremenom je zaradio nadimak ‘čovjek koji donosi naslove‘ i ušao u povijest

Piše Toni Perković
27. veljače 2020. - 20:55

U svijetu sporta vrlo je teško biti najbolji. Na tronu, kao što znamo, najčešće može biti samo jedan pa kada ste u nečemu najbolji, a uz to i jedinstveni u svom poslu, onda se definitivno možete zvati legendom. Jedan takav čovjek, po mnogočemu jedinstven i najbolji, junak je našeg današnjeg izdanja rubrike 'Više od sporta'.

Patrick James Riley rođen je u Rimu 20. ožujka 1945. godine. Iako ste odmah pomislili na glavni grad Italije, zapravo se radi o Rimu u američkoj saveznoj državi New York. Gradić sa svega tridesetak tisuća stanovnika podario je svijetu nekoliko velikana, ali nikada nitko od njih nije dosegao slavu koju je stekao danas 74-godišnji legendarni igrač, trener i sportski dužnosnik.

Mali je Patrick od malena pokazivao talent za sport što i nije bilo iznenađujuće jer mu je otac bio dugogodišnji igrač bejzbola u nižim ligama, a upisao je i četiri nastupa za Philadelphia Philliese, profesionalnu momčad koja je nastupala u najjačoj bejzbol ligi - MLB-u.

Davne 1961. godine, bio je 29. prosinca, igrala se jedna, tada se mislilo, obična srednjoškolska košarkaška utakmica. Riley je igrao za srednju školu Linton iz Schenectadyja, a na protivničkoj strani, u redovima New York City Power Memorial škole igrao je 14-godišnji Lew Alcindore. Vjerojatno nitko nije mogao slutiti da na parketu gleda duel dvojca koji će kao trener i igrač dostići najviše vrhove, doživjeti da ih zovu najboljima u povijesti, a sve to vjerovali ili ne, u istoj momčadi. Buni vas ime Lew Alcindore? E pa tako se Kareem Abdul-Jabbar zvao prije prelaska na islam, a o tome što su Jabbar i Riley postigli zajedničkim radom ćemo malo kasnije.

image
AFP

Odlazak na fakultet bio je važan korak za Rileyja. Na prestižnom sveučilištu Kentucky razvijao je svoje sportske i intelektualne kapacitete, briljiravši istovremeno u košarci i američkom nogometu, a nisu izostali uspjesi ni u samom studiranju.

Svoju je momčad predvodio do finala NCAA turnira 1966., a godinu iza toga pred njim je bila važna odluka. Da će otići u profesionalce, naravno, nije uopće bilo upitno. Jedino je pitanje bilo kojim će se sportom baviti. Riley je, naime, izabran na draftu NBA lige kao sedmi izbor, ali ga je kao izbor 11. runde NFL drafta izabrala momčad Dallas Cowboysa. Izbor je, naravno, pao na košarku i povijest se počela pisati drugačije.

Predstave sa sveučilišnih parketa ipak nije uspio prenijeti u najjaču ligu svijeta. Daleko je to bilo od toga da je igrao loše, ali očekivanja, treba biti realan, nije ispunio ni blizu. Svega 7,4 poena te nešto više od 1,5 asistencija i skokova u prosjeku u 528 utakmica bili su premalo od sedmog izbora drafta. Ipak, 1972. godine došao je do naslova prvaka lige s Los Angeles Lakersima, a njegovo ga je razumijevanje igre usmjerilo u posao komentatora.

I upravo tu počinje njegova čudesna priča.

Slučajni trener

Igračku karijeru završio je 1976. s 31 godinom u dresu Phoenix Sunsa, a u NBA se vratio godinu danas kasnije kao komentator za Los Angeles Lakerse. Na svom novom poslu briljirao je dvije godine, a onda je 8. studenog 1979. godine igrom slučaja postao pomoćni trener Lakersa. Naime, tadašnji glavni trener momčadi iz Los Angelesa, Jack McKinney doživio je nesreću vozeći svoj bicikl, a ozljede su bile toliko teške da je McKinney jedva ostao živ.

Posao prvog trenera preuzeo je njegov asistent Paul Westhead, a Riley je promoviran u pomoćnog trenera. Iste te sezone Lakersi su se pod vodstvom Westheada i Rileyja domogli naslova, a na parketu se stvarala jedna od najmoćnijih momčadi u povijesti košarke. Nekada protivnici na terenu, Jabbar i Riley zajednički su stvarali povijest, a mladi je Magic Johnson davao naznake kakav će igrač postati.

image
Riley i Magic Johnson
AFP

Iduća sezona nije bila toliko uspješna, a kulminacija nezadovoljstva u klubu stigla je početkom sezone 1981/82. Johnson je vlasniku Jerryju Bussu rekao da želi promijeniti klub jer nije zadovoljan kako Westhead vodi momčad i Buss je morao prelomiti. Odlučio je riješiti se Westheada i zadržati igračku zvijezdu.

Buss je sazvao press konferenciju i imenovao Jerryja Westa, još jednu legendu Lakersa i čovjeka čija silueta krasi logo NBA lige, novim glavnim trenerom. West je odmah nakon što je Buss izrekao svoj naum počeo negodovati i odbio je ulogu glavnog trenera. Buss se nije uspio snaći i rekao je prvo što mu je palo na pamet. Nova je odluka glasila: West i Riley zajedno će voditi momčad. Nakon što je West to čuo, preuzeo je mikrofon i objasnio da on neće biti glavni trener nego pomoćnik Rileyju i da je od toga dana novi glavni trener donedavni komentator.

U nevjerojatnom spletu okolnosti Riley je u samo dvije godine od komentatora postao glavni trener. Rasplet kojem se ne bismo mogli nadati ni u filmovima napravio je prekretnicu u povijesti košarke i dao svijetu čovjeka koji će i danas biti jedno od zaštitnih lica lige.

A njegov je dolazak na mjesto trenera Lakersa potpuno promijenio ligu. Momčad iz Los Angelesa postala je poznata kao 'Showtime Lakers', a po prvi puta u povijesti zvijezde nisu bili samo igrači. 

Brižno njegovan izgled i zalizana frizura koju su novinari uspoređivali s talijanskim mafijašima učinili su od Rileyja pop ikonu.

Čovjek koji donosi naslove

Osamdesete godine prošlog stoljeća zapamćene su po velikom rivalstvu Lakersa i Celticsa, a Riley je kao glavni trener osvojio četiri naslova prvaka s fantastičnom momčadi kojoj su jedino na kraj mogli stati momci iz Bostona i Philadelphije. U zlatnom vremenu NBA lige isprofilirao se kao čovjek koji 'donosi naslove', a njegova je karizma bila jednostavno nenadmašna. 

Prijateljevao je sa svim značajnim ljudima tog vremena, a posebno je dobar odnos gajio s Giorgom Armanijem. Na svakoj je utakmici nosi jedno Armanijevo odijelo, dodatno populariziravši brend u Americi. Njihov je odnos bio toliko dobar da je Riley na jednoj reviji pristao biti Armanijev model. Možete samo zamisliti šok prisutnih kada su među modelima ugledali najboljeg trenera svijeta.

Nakon što je s Lakersima osvojio četiri naslova, odlučio je da je vrijeme za nove izazove. Vratio se komentatorskom poslu, ali nemirna krv nije ga dugo mogla zadržati u toj stolici. Trebalo mu je novo dokazivanje.  A postoji li za trenera veći izazov nego promijeniti obalu i otići u New York Knickse? Slavna franšiza s najvećim brojem vjernih navijača trebala je za novi uzlet veliko trenersko ime. Je li postojalo bolje ime od 'onoga koji garantira naslov'? Vjerojatno nije.

image
AFP

Riley je stigao u New York, a zadatak je bio donijeti posrnuloj franšizi prvi naslov nakon tada već davne 1973. godine. Ljubitelji košarke diljem svijeta dobili su novu 'Showtime' franšizu, ali novi posao donio je i jednu nepremostivu prepreku. Koliko god Riley bio fantastičan protiv Chicago Bullsa Michaela Jordana i Phila Jacksona jednostavno nije mogao. Jackson je bio, takoreći, novi Riley, a Jordan novi Magic. Dva puta su Bullsi zaustavljali Knickse na putu do velikog finala, a onda se 1994. ukazala velika prilika. Prilika koju Riley i Knicksi nisu smjeli propustiti.

Michael Jordan prestao je igrati košarku i prebacio se na bejzbol. Knicksi su njegov izostanak iskoristili i konačno osvojili istočnu konferenciju, a u velikom finalu čekali su ih Houston Rocketsi. Momčad Hakeema Olajuwona i Rudyja Tomjanovicha.

Jedna pobjeda više u regularnom dijelu sezone odlučila je da će prednost domaćeg parketa u sedmoj utakmici imati Rocketsi i to se na kraju pokazalo ključnim. Nakon pet odigranih utakmica Knicksi su vodili 3:2 i bilo je jasno da će se serija odlučiti u Houstonu. U šestoj su utakmici Knicksi bili nevjerojatno blizu ukupnoj pobjedi, ali su Rocketsi nekako iščupali pobjedu i seriju odveli u odlučujuću sedmu utakmicu. U još jednom epskom duelu, Rocketsi su uspjeli slaviti 90:84 i osvojiti svoj prvi naslov u povijesti.

Dolazak u Miami i stvaranje megamomčadi

Nakon toga odradio je Riley još jednu sezonu na klupi Knicksa i potom je na kontroverzan način prešao u Miami Heat. Otkaz je dao faksom, a u Heatu ga je čekao posao iz snova. Osim što je postao glavni trener, dobio je i sve druge ovlasti vezano uz sastavljanje momčadi postavši predsjednik kluba. Taj je odlazak započeo veliko rivalstvo Heata i Knicksa jer je Riley još uvijek imao važeći ugovor s momčadi iz New Yorka, ali upravo takve odluke i potezi oduvijek su ga činile drugačijim od drugih.

Godine u Heatu nisu bile rezultatski uspješne kao u Lakersima ili Knicksima, ali je jedno veliko priznanje stiglo 1996. godine. Naime, na 50. obljetnicu NBA lige, uvršten je u top 10 najboljih trenera u povijesti čime je sav njegov rad dobio još jedno veliko priznanje.

Godine koje su uslijedile označile su mali pad u rezultatima, Riley je postajao sve nervozniji, svađe sa sucima i kolegama bile su sve učestalije, a upravo svađa s Philom Jacksonom obilježila je to vrijeme. Ne može se reći da je u Miamiju radio loš posao, ali kao da nikada nije uspijevao postići sinergiju s momčadi.

Od trenerskog se posla oprostio 2003. godine, a na njegovo je mjesto došao njegov dugogodišnji asistent Stan van Gundy. Riley je postao direktor košarkaških operacija i činilo se da u toj ulozi radi sjajan posao. No, koliko god on bio dobar, stvari u Heatu nisu štimale. Nije Van Gundy radio loše, ali pronicljivi Riley shvatio je da ni s njim momčad neće doseći rezultate koje bi mogla s obzirom na sastav.

Usred sezone najurio je svog bivšeg pomoćnika, preuzeo klupu i pogađate - osvojio naslov! Sedamnaest godina od posljednjeg trijumfa Pat Riley ponovno je bio na vrhu. Vodeći momčad s dvije megazvijezde, O`Nealom i Wadeom, pokazao je da nije za staro željezo, a opijen uspjehom odlučio je nastaviti raditi kao trener. Postao je te 2006. i prvi čovjek koji je osvojio naslove prvaka kao igrač, pomoćni trener, trener i predsjednik kluba. Uspjeh koji nikada nikome prije nije pošao za rukom.

image
AFP

Dvije je godine brižljivo pripremao teren svom nasljedniku Eriku Spoelstri, a onda je odlučio reći konačno zbogom trenerskom poslu. Njegovi uspjesi sa završetkom trenerske karijere, naravno, nisu stali. Kao predsjednik uspio je u Miami dovesti LeBrona Jamesa koji je s Wadeom i Boshom Heatu donio još dva naslova. Na glasu je kao vrlo analitičan radnik, ali se istovremeno najviše oslanja na 'gut feeling'. A taj ga osjećaj, očito, jako rijetko vara.

U slobodno vrijeme Riley radi i kao motivacijski govornik, a navodno za svaki svoj nastup dobije po 50 tisuća dolara. Nije da mu je presudno, ali neloš džeparac, mora se reći.

I dok drugi nakon završetka svojih karijera kreću na odmore, sporadično prateći događanja u košarci, Pat Riley je neumoran. U ovom uskoro 75-godišnjaku ima još puno snage i sigurni smo da ćemo još puno puta ispratiti njegove uspjehe. Jer, na sreću svih onih koji vole košarku, on ne misli tako brzo odustati.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

#PAT RILEY#VIŠE OD SPORTA

Izdvojeno

28. lipanj 2020 13:36