Patricka Raftera dugo je godina proganjao poraz od Gorana Ivaniševića 2001. u Wimbledonu. Iako je takav rasplet dočekao naizgled nasmiješen i sretan zbog Gorana, u njemu je “kuhalo”. Baš ga je pogodilo.
Gostujući u “The Tennis Podcastu” prošle godine, detaljno se prisjetio svih osjećaja koji su ga prožimali tog 9. srpnja 2001., ali i godinama kasnije.
- Prvih pet godina nakon finala budio bih se u hladnom znoju usred noći, proživljavao određena razdoblja meča, poput gema kod 5:4 kada je on servirao. Razmišljao sam da sam bar odabrao drugu stranu ili napravio nešto drukčije. Danas mi se tu i tamo pojavi neki “flashback”, ali ga brzo odagnam.
Uoči finala bio je, kaže, nervozniji no ikad.
- Dobio sam na bacanju novčića i odabrao servis, iako nisam bio posve prim...