StoryEditor
Strani nogometsuper mario

Pašalić je i u bolnom porazu pokazao koliko je velik kao sportaš: Žao mi je zbog nas, ali i cijelog Bergama, znamo koliko značimo našem gradu

14. kolovoza 2020. - 08:58
AFP

Šteta, ovo je zaista bolan osjećaj – priznao je Mario Pašalić.

Smogao je snage kao pravi profesionalac odazvati se, stati pred novinare nakon šokantnog preokreta slavlja u poraz u zadnjih 240 sekundi. Umjesto da bude junak pobjede čudesne Atalante, jer on je zabio za 1:0, samo da je obrana izdržala još koji trenutak kad je on već bio na klupi (umjesto njega je u finišu ušao napadač Muriel), suigrači u obrani na koljenima poništila su i njegov trenutak života:

- Bili smo blizu, tako blizu, ali što to znači... Tako je to u Ligi prvaka. Momčadi koje imaju poseban kvalitet u napadu mogu ti zabit dva gola u dva napada. Upravo se to dogodilo – sportski je priznao odmjereni Pašalić.

Neumoljiv u igri, kad raspali iz prve i iznenadi vratare, vezist kojeg ljubi gol, pred novinarima uvijek odaje uravnoteženu sliku viteza sportaša.

A šta da se radi, dodali bismo, bili su puno bolji ovi iz Paris St. Germaina, posebna kvaliteta. Međutim, ne možeš te misli izbit iz glave, do 90. imaš 1:0 i polufinale u džepu i jesu li baš ti milijarderi Neymar i Mbappe morali svoju cijenu opravdati u tri zadnje minute i napravit sve što nisu uspjeli dotad?!

I što to sad znači – zasluženo?! I do 90. je bilo zasluženo to što je Atalanta vodila sjajnim pogotkom našeg Kaštelanina.

Poraz Atalante od PSG-a 1:2 na neutralnom terenu u Lisabonu, bio je kao preslik finala Lige prvaka 1999., u šokantnom raspletu kad je Bayern sve do 90. minute vodio sa 1:0, a sa dva gola u zadnje tri minute sudačke nadoknade, pokal je prigrabio United. Vrlo slično zbilo se sad na Luzu. Pašalićev pogodak života, eto, nije mu bio dovoljan za ulazak u polufinale Lige prvaka.

Društvo blisko Mariju, njegovi bližnji, skupili su se na Čiovu gledat veliki meč, što bude, bit će, a onda su se ponadali... Slavili su novi gol svoje uzdanice, sanjali polufinale otvorenih očiju. Na kraju su morali reći zdvojno „pa i ovo je veliki uspjeh”.

Objektivno mali klub što ga nogometno sustavno zadnjih sezone diže trener Giampiero Gasperini koji uči Talijane da se balun igra i „tko da više, a ne samo tko primi manje”  imao je i dodatni motiv. Korona je poharala proljetos Bergamo, kao malo koji grad. Pa i vratar Sportiello koji je branio vrlo dobro i nije kriv za golove, bio je u trenutku pozitivan na koronavirus, izoliran.

Nedostajao im je silno bosansko-hrvatski Slovenac Josip Iličić koji tako sjajno igrao do pauze zbog zaraze i razvalio je Valenciju e da bi se nedavno u trenutku depresije, slabog općeg stanja, što li, povukao kod kuće u Sloveniju, blizu Kranja i psiho-fizički im nije u stanju pomoći. Šeta po brdima uokolo Ljubljane, relaksira se, a momčad Atalante je bez njega već neko vrijeme.

Pašalić je rekao:

- Žao mi je zbog nas, ali i cijelog Bergama. Imali smo naročit motiv, znali smo da mnogo značimo i cijelom našem gradu, svim navijačima i Italiji još i više zbog svega što smo prolazili. U prvenstvu smo izborili iznova Ligu prvaka, a iz ovog svega izaći ćemo jači. Naučit ćemo nešto dobro, poučno. Moramo gledati prema naprijed, stekli smo fantastično iskustvo. Možemo se nosit s mnogima, makar se sad Paris St. Germain pokazao kao jači, a mi smo bili blizu. Moramo biti spremniji za iduću sezonu Lige prvaka – rekao je Pašalić.

Treba li poentirati da se Pašalić matiravši Keylor Navasa još jednim iskorakom visoko popeo na rankingu i kod izbornika Zlatka Dalića? Opravdava sve što je Atalanta uložila otkupivši ga od Chelseaja...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

29. rujan 2020 17:41