StoryEditor
Hajdukideali su vječni...

Istjerali političare iz voljenog kluba i predali ga puku: udruga Naš Hajduk objavila knjigu o prvih 12 godina borbe protiv nogometne močvare

4. srpnja 2020. - 22:25
Naš Hajduk - projekt jedne ljubaviNaš Hajduk

Neobična knjiga pojavila se na hrvatskoj publicističkoj sceni – autori su joj članovi Torcide i udruge Naš Hajduk, a nastala je u okviru projekta "Hajdučkom suradnjom i volonterstvom do društvenog razvoja“, koji je kroz Europski socijalni fond sufinancirala Europska unija. Ako ne znate kako iskoristiti europske strukturne fondove, pitajte navijače Hajduka – oni znaju.

Knjiga "Naš Hajduk", s podnaslovom "Borba navijača za Klub 2004.-2016." opisuje prvih 12 godina navijačke borbe za opstanak Hajduka kao "narodnog kluba", kao i za poštene i transparentne odnose u hrvatskom nogometu.

U knjizi su navedeni svi važniji događaji i punktovi te borbe: od bojkota poljudske utakmice s Osijekom u rujnu 2004., preko osnivanja same udruge Naš Hajduk u srpnju 2011. i stjecanje mandata za izbor članova Nadzornog odbora Hajduka putem javnog natječaja, potom višegodišnjih bitaka za usvajanje Kodeksa upravljanja Hajdukom (za koji je tadašnji čelnik organizacije Transparency International Hrvatska Zorislav Antun Petrović rekao da je "najbolji recept objavljen u Hrvatskoj za upravljanje javnim resursima") i Zakona o sportu, sve do sporazuma s najvećim pojedinačnim dioničarem kluba Tomislavom Mamićem o otkupu njegovih dionica i ulaska navijača u vlasničku strukturu kluba.

image
Split, 230620.
Na stadionu Poljud isprod sjeverne tribine predstavljena je knjiga Nas Hajduk.
Foto: Ante Cizmic/CROPIX
Ante Cizmic/Cropix

Evocirane su pritom brojne navijačke akcije protiv "nogometne hobotnice": niz spektakularnih performansa iz sezone 2009./10. (bacanje krafni na poljudsku tartan-stazu dok je predsjednik kluba bio vlasnik "Bobisa" Joško Svaguša; dovođenje ovaca na Poljud kao simboličnih kandidata za Nadzorni odbor; polijeganje na Peristil žute "Kerumove" kese s natpisom "Kodeks"); bojkot utakmice s Dinamom na Poljudu u listopadu 2009., uz istodobni prijenos utakmice na Starom placu; veliki prosvjed od 29. studenoga 2014. na Rivi protiv HNS-a, koji je okupio 30 tisuća ljudi; svečani skup u listopadu 2016. na Pjaci, kad je Naš Hajduk postao vlasnik 24,53 posto Hajdukovih dionica, otkupivši ih od Mamića...

Od Hemingwaya do Heraklita

One koji ne poznaju strukturu članstva, a posebno vodstva udruge Naš Hajduk, može iznenaditi visoka pismenost teksta i solidna načitanost autora (citiraju se Ernest Hemingway, Marija Jurić Zagorka, starogrčki filozof Heraklit itd.), pri čemu upada u oči i odsustvo autorske identifikacije. Osim predgovora novinara Slobodne Dalmacije i urednika knjige Damira Šarca te završnog osvrta našeg nekadašnjeg kolege Damira Petranovića, jednog od osnivača "NH", čitav tekst od kojih 180 stranica – podijeljen na četiri poglavlja i mnoga potpoglavlja – zapravo je nepotpisan.

Tek iz Šarčeva predgovora doznajemo tko su autori: to su "tridesetak aktera iz Torcide i Našeg Hajduka", koji su knjigu ispisali "mjesecima prebirući po sjećanjima i dokumentima kako bi što ispravnije prenijeli povijest i kontekst brojnih akcija iz jedne ljubavi koja je dovela do velikog cilja, Kluba koji može pripadati svim navijačima, svim građanima".

Ova odluka o "kolektivnom autorstvu" nesumnjivo je odraz želje članova NH da pokažu kako je i njihova borba kolektivna stvar, a ne skup pojedinačnih hirova.

Naglasak na kolektivitetu i transgeneracijskom karakteru borbe uočljiv je i u uvodnom geslu knjige: "Posvećeno svima Onima. Onima koji su počeli. Onima koji su nastavili. Onima koji će nastaviti." Kako vidimo, nema pojedinačnih imena, iako se mora reći da je u knjizi odana počast dvojici tragično preminulih navijačkih vođa koji su bili pioniri ove navijačke borbe: Pavi Grubišiću Čabi (1978. - 2013.) i Žanu Ojdaniću (1971. - 2016.).

Pisana vrlo pregledno i koncizno, knjiga se čita i kao uzbudljiv triler o tome što se sve može dogoditi skupini idealista koji su namjerili očistiti hrvatsku "nogometnu močvaru", uključujući i pitanje vlasništva nad Hajdukom. Povremeno to izgleda kao da se grupica samoukih komandosa upustila u borbu s NATO paktom – toliko je velik bio otpor brojnih struktura i pojedinaca ugrađenih u postojeće odnose i mehanizme te "nogometne močvare". O tome autori knjige pišu na stranici 138:

"Iza navijača desetljeće je borbe: za spas Hajduka iz provalije stečaja, za Kodeks, za pošten klub, za izbore za Nadzorni odbor. Od pokreta koji kreće s tribina kroz bojkote i prosvjede, performanse i izraze otpora mraku i sili što se od devedesetih nadvija ne samo nad Hajduk nego i nad hrvatski nogomet, navijači izražavaju svoje stavove koristeći sva zakonita sredstva. Od grupe pobunjenika, Naš Hajduk i Torcida postaju pokret čiji članovi barataju pravom, ekonomijom, razumiju zakone, čitaju političke poteze i, što je najvažnije, na svojoj koži i koži svoga Kluba konstantno osjećaju moć mašinerije nasuprot kojoj staju."

S druge strane, ti su komandosi iz udruge Naš Hajduk u svojoj borbi imali nekoliko komparativnih prednosti koje su im omogućile da u tom neravnopravnom ratu, kao naizgled apsolutno inferiorna strana, ipak dobivaju bitku za bitkom. Prije svega, tu je njihova nepotkupljivost, proistekla upravo iz idealizma.

Nadalje, na strani Našeg Hajduka u toj je borbi bio i tzv. faktor iznenađenja – strukture moći u pravilu su, u skladu s uobičajenom predodžbom o nogometnim navijačima, očekivale da će navijačke delegacije na sastancima činiti grlati, ali neuki mladići s kojima će oni lako izaći na kraj. Umjesto toga, bili su prisiljeni suočiti se s plejadom obrazovanih i uspješnih profesionalaca (među kojima ima liječnika, odvjetnika, inženjera, profesora), mahom u 30-im godinama, koji ih ozbiljno propituju stavku po stavku svake teme o kojoj se raspravlja.

IRA i Sinn Fein

Amblematski je, u tom smislu, prizor sa sjednice splitskog Gradskog vijeća od 25. studenoga 2014., kojoj su prisustvovali i tri člana Našeg Hajduka, kad je tadašnji splitski gradonačelnik Ivo Baldasar nenadano i nenajavljeno stao čitati promemoriju (koju mu je sastavila pravna služba Grada Splita) po kojoj su elaborati i prijedlog ugovora o koncesiji za izbor članova NO, koje je prethodno podnijela udruga Naš Hajduk - pravno neutemeljeni.

Gradonačelnik nije ni slutio da prisutni članovi udruge u realnom vremenu, još za trajanja sjednice, šalju njegovu promemoriju na uvid jednom od svojih pravno potkovanih članova, zaposleniku Ministarstva pravosuđa RH, te da im ovaj u realnom vremenu šalje juridičku analizu iz koje se vidi da je pravno neutemeljena upravo – Baldasarova promemorija. Možemo zamisliti gradonačelnikovu facu kad su mu članovi Našeg Hajduka počeli citirati podzakonske akte koji ruše njegovu pravnu konstrukciju.

Zanimljiv je i opis navijačkog sastanka iz 2013. s nesuđenim kupcem Hajduka, Amerikancem Michaelom Gloverom, koji je na sastanak doveo Seada Karaselimovića i britanskog biznismena Darrena Treasurea. Iz opisa se, među ostalim, vidi upućenost splitskih navijača u britansku političku scenu:

"Razgovor je tekao u ugodnoj atmosferi: vidjelo se da su očekivali rabijatne tipove, a ne četvorku koja postavlja suvisla pitanja na engleskom. Pri kraju razgovora Treasure je pitao koji je odnos Našeg Hajduka i Torcide, na što mu je odgovoreno da je, slikovito rečeno, Torcida IRA, a Naš Hajduk Sinn Fein", stoji u knjizi, nakon čega autor poentira: "Britanac je na to vidljivo negodovao."

U knjizi se opisuju i višegodišnji napori koje su članovi udruge morali uložiti da bi Hrvatski sabor 15. srpnja 2015. konačno izglasao izmjene i dopune Zakona o sportu (ZOS), koje su upravo Hajdukovi navijači inicirali i dobrim dijelom pravno pripremili, po uzoru na postojeće zakonodavstvo u drugim zemljama Europe:

"Kroz godine tranzicije i sudaranja s dječjim bolestima mlade demokracije u Hrvatskoj je štošta bilo normalno, ali ne i da građani utječu na zakonodavstvo i da ga svojim djelovanjem mijenjaju. Posebice je bilo nezamislivo da to učini jedna udruga. I sad kad se tome doda kako se radi o udruzi navijača, stvar zvuči gotovo kao bajka. Ono što je uspjelo Našem Hajduku jedinstveni je primjer u Hrvatskoj do danas, krenuvši od korištenja demokratskih alata, aktivizma, zagovaranja pa sve do lobiranja", navode autori, ne prešućujući ni opstrukcije s kojima su se sretali na svim razinama, uključujući i odbijanje Hrvatskog nogometnog saveza da primijeni nove odredbe ZOS-a nakon što su izglasane u Saboru:

"No, stvarnost je tijekom borbe za zakon ipak bila daleko od bajke. Stvarnost je, ako baš hoćete, i nakon izglasavanja izmjena zakona ostala tipično hrvatska – neispunjena obećanja, izigravanje propisa i otvoreno ruganje institucijama države", pišu navijači splitskog kluba.

Autori knjige navode kako se kroz priču o Zakonu o sportu "može pratiti cijela društvena zbilja, stvarna slika i prilika hrvatskog društva", te ukazuju na apsurd pravne države u Hrvatskoj, u kojoj su navijači i političke elite – zamijenili uloge:

"Navijači su, u zemlji u kojoj su često državni neprijatelj broj jedan, postali najglasniji zagovaratelji provođenja zakona, dok su ga političke elite i HNS gotovo sasvim ignorirali. Teško je povjerovati, a kosi se i sa zdravim razumom, kako se u zemlji članici Europske unije zakon kojega je donio nacionalni parlament jednostavno ne provodi, i da pri tome nema sankcija ni za koga iako se očito krše sami temelji demokratskih procedura."

Obrazovaniji od prosjeka

Zadnji dio knjige donosi rezultate sociološkog istraživanja "Hajdučka demokracija se isplati?", koji je lani – na uzorku od 2034 ispitanika, mahom članova Našeg Hajduka - proveo tim studenata sa Sveučilišta u Zadru pod vodstvom sociologa dr. Krešimira Krole. Kako smo o tom istraživanju pisali prije nekoliko mjeseci, ovdje ćemo ukratko donijeti najvažnije rezultate.

Već je struktura uzorka pokazala da su članovi udruge Naš Hajduk natprosječno obrazovani u odnosu na prosjek hrvatskog društva: uz 34 posto ispitanika s fakultetom i 15 posto onih s višom školom, u uzorku je bilo i 200 ispitanika s magisterijem ili doktoratom (10% uzorka), tako da čak 59 posto anketiranih ima završeno više od srednje škole.

Pokazalo se da je tročetvrtinska većina ispitanika (75%) protiv ideje privatizacije Hajduka, dok dvotrećinska većina ispitanika (68%) ne želi titulu koju bi Hajduk osvojio na nepošten način. Također se pokazalo da su pristaše "tradicionalne struje" – koja je sklonija ideji privatizacije i jednog gazde koji će "lupiti šakom u stol" - mahom stariji od 50 godina, manje obrazovani i češće nezaposleni, dok mlađi i obrazovaniji uglavnom pristaju uz "socios" model.

Generalni zaključak istraživanja je pozitivan za Naš Hajduk, kako je prilikom lanjskog predstavljanja rezultata dr. Krolo izjavio za naš list, istaknuvši kako istraživanje šalje više važnih poruka:

"Prva je da jednoobrazni prikaz navijača i navijačkih inicijativa neosnovano prati etiketa "rulje" i "neobrazovanih neradnika". Druga je da oni koji u prosjeku podržavaju model Našeg Hajduka i koji su skloniji demokratskim procedurama i procesima, ujedno su i oni koji u prosjeku hoće društvo kojemu bi svi trebali težiti: društvo transparentnosti, upravljačke i građanske odgovornosti."

Izdvojeno

14. kolovoz 2020 13:40