StoryEditor
Hajdukanaliza utakmice

Gustafssonova neobična taktička postavka omogućila je Hajduku sigurnu pobjedu, a sjajni Ljubičić pokazao je da ima instinkt vrhunskog napadača

23. srpnja 2021. - 00:00

Hajduk je zrelo i sigurno došao do pobjede nad Tobolom u prvoj utakmici 2. pretkola Konferencijske lige i tako si značajno olakšao posao u uzvratu. Ozljeda Stipe Biuka natjerala je Jensa Gustafssona na promjenu taktike, a Šveđaninova modifikacija napravila je junaka utakmice od igrača koji vjerojatno nije trebao ni igrati od prve minute - Marina Ljubičića.

Gustafsson je ušao u utakmicu onako kako je i najavio na jučerašnjoj presici – napadački, ali s tim da su Bijeli u obrani i napadu igrali u dva različita sustava. Kada je lopta bila kod protivnika, Hajduk se branio u klasičnih 4-4-2 s Livajom i Ljubičićem kao najisturenijim igračima, Mlakarom na lijevoj strani, Sahitijem na desnoj te Vukovićem i Krovinovićem kao dvojicom centralnih veznjaka.

 

Hajduk u fazi obrane

Svi igrači bili su disciplinirani, a linije su bile puno bolje povezane nego što je to bio slučaj u susretu s Lokomotivom. Ono što je bilo posebno dobro jest izlazak u visoki presing, koji je bio dobro pripreman i sinkronizirano izveden. Bijeli nisu pojedinačno srljali, niti su napuštali blok nakon dogovorenog „okidača” ako struktura ekipe nije bila dobra. U visoki presing bi u pravilu izlazili samo kada su svi uvjeti bili zadovoljeni, odnosno kada su bili sigurni da ih protivnik ne može probiti kratkim dodavanjima, i na taj način su onemogućavali Tobolu progresiju u zadnju trećinu, zbog čega gosti nisu ni uspjeli stvoriti izglednu šansu.

U fazi napada Gustafsson je stavio naglasak na igru kroz sredinu, a da bi uspio u svom naumu zahtijevao je rotaciju najisturenijih igrača. Tako bi se najčešće Krovinović izvlačio u širinu, Čolina podizao visoko, Mlakar ulazio na poziciju lijevog centralnog napadača, a Livaja spuštao ispod njega. Sahiti bi istovremeno ušao centralnije s desne strane, s tim da je njegova tendencija, za razliku od Livajine koji je tražio loptu u noge, bila pokušati dobiti loptu na desni bok.

 

Hajduk u fazi napada

Ova pomalo neobična Gustafssonova taktička postavka, omogućila je Hajduku da gostujućoj obrani stvara probleme kroz međuprostor u kojem su se uvijek nalazila dva do tri igrača, a njihove fluidne kretnje onemogućavale su Tobolovim igračima da ih pravovremeno zatvaraju.

Junak utakmice bio je Marin Ljubičić, koji je bio sjajan od prve do 63. minute, kada je napustio igru uz ovacije Poljuda. Njegove kretnje bile su sjajne i stalno je djelovao kao opasnost za gol Mokina, a njegove uvijek prisutne želja i agresivnost došle su do izražaja već u 21. minuti, kada je osvojio loptu na sredini terena, proslijedio je za Sahitija, a onda odličnu povratnu loptu krilnog igrača Bijelih pretvorio u pogodak.

Ljubičić je vrhunski reagirao i na „beckhamovski” ubačaj Gerga Lovrencsicsa u 53. minuti, kada je postavio konačnih 2:0. Ali situacija iz 37. minute također zaslužuje da je se posebno naglasi. Mnogi igrači, kada vide svog suigrača kako upućuje udarac na gol, smatraju akciju završenom, ne računajući da će vratar možda odbiti loptu, ili da će mu ona jednostavno ispasti. A to je u današnje vrijeme u kojem se lopte proizvode s ciljem što većeg broja golova jako česta pojava.

U toj 37. minuti, Livaja je uputio udarac iz daljine koji od starta nije imao potencijala, pogotovo zato što je išao nisko. Ali Mokin je tu loptu odbio, a Ljubičić, koji se poput metka ispalio s ruba šesnaesterca prema golu Tobola čim je vidio da Livaja namjerava pucati, prvi je do došao do nje i osigurao svojoj momčadi još jedan napad s velikim brojem igrača u završnici. U nekom drugom slučaju, vratar bi ga možda srušio i skrivio najstrožu kaznu, ili bi odbio loptu centralnije i omogućio mu udarac iz dobre pozicije. Možda bi u nekoj situaciji golman prije došao do lopte i učinio Ljubičićev trud uzaludnim... Ali pravi napadači uvijek se nadaju tim „otpacima” i udarce svojih suigrača promatraju kao potencijalnu šansu, a ne kao završenu akciju.

Ljubičić je očigledno jedan od njih.

image
Ante Čizmić/Cropix

Gosti su se malo podigli nakon trostruke izmjene u 57. minuti, ali svejedno nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti obrani Bijelih koja je izgledala puno sigurnije nego u proteklih nekoliko susreta.

Iako su se Bijeli znali „preklapati” u nekim prostorima u fazi napada, Gustafssonov pristup ipak se pokazao dobrim, jer je uspio iskontrolirati sredinu unatoč činjenici što je igrao sa samo dva centralna vezna, od kojih je jedan (Krovinović) po prirodi ofenzivniji tip igrača. Livajino i Sahitijevo uvlačenje centralno u međuprostor stvaralo je velike probleme gostima koji su se većinom branili u 5-4-1, a karakteristike Čoline i Lovrencsicsa osiguravale su da Hajduk ne ostane bez širine.

Sigurna pobjeda u prvoj službenoj europskoj utakmici ove sezone osigurala je Bijelima mirniji uzvrat, dok je također ispunila momčad samopouzdanjem pred nedjeljni susret s Osijekom. Ostaje za vidjeti za kakav će se pristup Gustafsson u toj utakmici odlučiti, ali dojam je da na raspolaganju ima igrače koji mogu udovoljiti raznim zahtjevima, što nam je današnje „skakanje” iz jednog sustava u drugi najbolje pokazalo.

item - id = 1114644
related id = 0 -> 1126374
related id = 1 -> 1126270
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
10. rujan 2021 20:26