StoryEditor
Domaći nogomethnl močvara

U hrvatskom nogometu kosturi iz ormara ispadaju na sve strane: niti je Mamić pravosudni heroj, niti je Bjelica borac za pravdu

22. svibnja 2021. - 12:00

Bijeg Zdravka Mamića u susjednu nam BiH počeo je polagano skidati celofan s Pandorine kutije koja je konačno otvorena na njegovoj presici koju je održao u Mostaru, nakon što mu je Vrhovni sud potvrdio presudu od šest i pol godina zatvora za izvlačenje novca iz Dinama.

Mamić se odjednom pretvorio u borca protiv svega onoga što je trulo u hrvatskom pravosuđu i javno prozvao predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu, suce osječkog Županijskog suda Zvonka Vrbana, Zvonka Vekića, Darka Krušlina i Antu Kvesića te bivšeg člana Državnog sudbenog vijeća Nediljka Bobana.

Iznio je pojedinosti o tome kako je podmićivao Vekića, Kvesića i Krušlina, spominjući plaćena putovanja u Dubai, darivanje skupih satova, kupovinu skupocjene obuće… A ujedno je i otkrio da su mu u tome kao posrednici služili njegov brat Zoran i Drago Tadić, poduzetnik koji je 2018. također pobjegao u BiH nakon što je pravomoćno osuđen za pokušaj podmićivanja sudaca Vrhovnog suda kako bi se izmijenila prvostupanjska osuđujuća presuda Branimiru Glavašu za ratne zločine. Vrbana je nazvao „najvećim od svih kriminalca, koji će kad-tad biti smijenjen“, a Sessu „kleptomanom, kriminalcem i varalicom“ te je rekao da je njemu i Bobanu također nosio novac.

'Prosvijetljeni' Bjelica

Mamić je u svojoj „borbi za pravednije društvo“ imao što reći i o situaciji u hrvatskom nogometu, dok smo posljednjih mjeseci imali priliku svjedočiti i žestokim turbulencijama na relaciji Osijek – Dinamo/Rijeka. Bivši šef "modrih", među ostalim, otkrio je svoju ulogu u spašavanju Rijeke od ispadanja 2012., a Nenad Bjelica odjednom je prosvijetlio i osuo paljbu po svom bivšem klubu i poslodavcu, dovodeći u pitanje regularnost HNL-a.

Hajduk je očekivano ostao izvan svih tih priča, zaokupljen samo svojim problemima. Dugogodišnja borba protiv HNS-a i onih prvoligaša koji su skloni Dinamu, ili su mu bili skloni, ili se barem nikada nisu čvrsto ogradili od njega, ostavila je "bijele" na vjetrometini, a unutarnji problemi koji su splitski klub doveli na niske grane samo su davali za pravo onima koji su ga tretirali kao razmaženo derište koje kmeči jer svojom krivnjom ne može doći do svima najdraže igračke.

No, Hajduk je danas miljama udaljen od tih priča prvenstveno zahvaljujući navijačima koji su bili neumorni u inzistiranju da klub izađe iz ogromnog duga i da se stvari napokon krenu raditi na ispravan i profesionalan način. Istina, uspjesi su izostali, a činjenica da su u Split u posljednjih 16 godina stigla samo dva kupa isfrustrirala je i one najstrpljivije simpatizere "bijelih". No, prosvjed navijača na Rivi nakon neodigranog derbija 2014., koji je rezultirao usvajanjem izmjena Zakona o sportu, pokazao je da se ipak može nešto postići i bez sljubljivanja s Mamićem.

Česte sudačke pogreške na njihovu štetu dovele su do toga da su "bijeli" zaradili epitet najvećih „kmečavaca“ u HNL-u. Ove sezone je kmečanje na hrvatskoj nogometnoj sceni doseglo novu razinu, ali u središtu se nije našao Hajduk, već Rijeka, Osijek i - pazite sada ovo - Dinamo. Zoran Mamić je u pomalo bizarnom i evidentno preglumljenom istupu nakon pobjede u Maksimiru nad Hajdukom osuo paljbu po sucima, zatim su "modri" odaslali tragikomično priopćenje koje počinje riječima: „Gospodo iz HNS-a, dosta je!”, a nedugo nakon toga predsjednik Rijeke Damir Mišković najavio je smjenu Sudačke komisije, do koje je ubrzo i došlo.

image
Matija Djanješić/Cropix

Mnogi su tada to okarakterizirali kao strah Dinama i Rijeke izazvan jačanjem Osijeka koji je u tim trenucima bio bodovno izjednačen s "modrima" na vrhu prvenstvene ljestvice. Bijelo-plavi su sredinom veljače, baš u vrijeme tih turbulencija, poraženi na Maksimiru, ali su i dalje držali priključak. No, kako se prvenstvo bližilo kraju, Osijek je počeo gubiti korak s Dinamom, a Nenad Bjelica postajao je sve nervozniji. Njegove frustracije eskalirale su nakon remija na Rujevici krajem travnja kada je imao oštar ispad prema klupi domaćina:

'Pi**a vam strinina!'

„Pi**a vam strinina, da vam pi**a strinina! Je**a vas korporacija! Bit ćete gladni kruha od korporacije, ja vam kažem! Samo kad vas više ne budu trebali”, vikao je Bjelica u videu koji je procurio tri dana nakon utakmice.

Zatim je na presici pred susret s Varaždinom još jednom oštro istupio:

„Prvenstvo je bilo regularno tamo do Nove godine. A onda su krenuli transferi, razmjene, posudbe, počele su se događati čudne stvari izvan terena o kojima ne želim pričati. Ali možda će doći trenutak da nešto kažem. Ne kao alibi, mi smo već ostvarili uspjeh i napravili što smo htjeli, nego jednostavno da se zna tko je tko u hrvatskom nogometu i kako stvari funkcioniraju. Kad bih rekao sve što znam i što bih mogao reći, ne bi bilo svima baš ugodno“, rekao je Bjelica.

No, ni njemu ne bi trebalo biti ugodno jer je i sam bio zaposlenik te, kako sam kaže, „korporacije” te je često znao reći kako se s Mamićem čuje „jednom ili dvaput tjedno”. I ne samo to, ta „korporacija” pomogla je klubu u kojem on sada radi da ne ispadne u drugu ligu, a ne treba zaboraviti ni još jednu stvar zbog koje Bjelici ne bi trebalo biti baš najugodnije.

image
Teo Kamov/Cropix

On je od lipnja 2014. do studenog 2015. bio trener Spezije, kluba koji je do veljače ove godine bio vlasništvu istog čovjeka koji je od 2012. do 2017. vladao Rijekom – Gabrielea Volpija. I ne samo to, Osječaninu uopće nije smetao taj odnos. Dapače, tada je govorio vrlo blagonaklono o povezanosti dvaju klubova i Miškoviću.

„Damir Mišković je apsolutni gazda! I to je dobro. Sad se sve polako slaže, na skoro sve igrače koji su došli na posudbu imamo pravo prvokupa, što dosad nije bio slučaj“, govorio je tada osječki strateg.

Da ne bi bilo zabune, Mišković je od svog ulaska u hrvatski nogomet bio povezan s Mamićem, o čemu je i sam bjegunac od hrvatskog pravosuđa govorio gostujući u Podcast Inkubatoru početkom travnja, kada je otkrio svoju ulogu u spašavanju Rijeke.

- Rijeka je bila formalno ispala u Drugu ligu. Dugopolje se plasiralo u Prvu ligu, ali nije zadovoljilo uvjete licenciranja. Prvi put u životu u moj ured dolazi sadašnji predsjednik Rijeke, gospodin Mišković. Dovodi ga jedan moj prijatelj i on kaže: „Gospodine Mamić, ja sam čuo za vas. U Nigeriji sam već 30 godina, prijatelji iz Rijeke me mole da pomognem, jer je tamo teška situacija u klubu. Da čujem vaš savjet i mišljenje je li to vrijedno mog angažmana”. I ja njega uvjerim i kažem: „Pomozite Rijeci, a ja vam jamčim da Rijeka neće ispasti u Drugu ligu. Dugopolje ne može zadovoljiti uvjete licenciranja, a vi ćete ostati u Prvoj ligi” – rekao je Mamić.

Spašena Rijeka

Te 2012. Rijeka je završila na 12. mjestu HNL-a koji je tada brojio 16 klubova i koji se smanjivao na 12. Dugopolje je osvojilo drugu ligu i apliciralo za prvoligašku licencu, a nakon što im je prvotno odobrena (kako su iz kluba tada naveli u priopćenju), naknadno su od HNS-a zaprimili obavijest kako je Komisija za licenciranje pogriješila i da Dugopolje nije dostavilo izvadak iz Registra profesionalnih sportskih klubova. Obavijest je Dugopolju dostavljena samo pet dana prije roka za očitovanje, a iz kluba su tada priopćili da nisu uspjeli u tako kratkom roku s potencijalnim sponzorima i igračima ispregovarati ugovorne stavke za potpis preostalih profesionalnih ugovora, zbog čega nisu ni poslali zahtjev za upis u Registar profesionalnih sportskih klubova.

Kako Pomorac i Vinogradar tada nisu ni podnijeli zahtjev za izdavanje licence za Prvu HNL, Rijeka je ostala u elitnom društvu.

- Spasio sam ostanak Rijeke u Prvoj ligi i sugerirao Miškoviću i Volpiju da uzmu Rijeku, a oni su je napravili na ponos grada. Prljavi ljudi sada stišću Miškovića da se ogradi od mene – dodao je Mamić.

Mišković se nije ogradio od njega, naprotiv. Nedavno je rekao da ga često zove i da se „čuju oko transfera, ali se oni dogovaraju samo s klubom”, što god to značilo.

image
Joško Ponoš/Cropix

Mamić je bio široke ruke i kada je trebalo pomoći Osijeku. U siječnju 2011. za 300 tisuća eura je u Dinamo doveo braću Plum koji nisu odigrali ni minute u modrom dresu, a zatim je u ljeto iste godine za sličan iznos na Maksimir iz Gradskog vrta stigao Dino Špehar, koji je odigrao sve skupa pet minuta za Dinamo.

U veljači 2014. klupu Osijeka preuzeo je dotadašnji pomoćni trener Dinama Tomislav Rukavina, koji je navodno pristao raditi bez plaće, a u klub je došao zajedno s novim predsjednikom Slobodanom Toljem. Navijači tada nisu bili zadovoljni smjenom/unaprjeđenjem Ivice Kuleševića s mjesta trenera na poziciju sportskog direktora, a pojavio se strah da Osijek postaje Dinamova filijala. Taj strah bio je pojačan otkrićem da je gradonačelnik Ivan Vrkić nekoliko mjeseci prije posjetio Mamića, navodno s ciljem da ga ovaj savjetuje što mu je činiti, i to sve bez znanja tadašnjeg predsjednika kluba Zdravka Josića.

Bjeličin problem

Rukavina je te sezone uspio spasiti Osijek od ispadanja, ali sljedeće je nakon 20 kola osvojio samo 15 bodova i klub se nalazio na posljednjem mjestu HNL-a. Klupu je tada preuzeo Ivo Šušak i uspio dovesti bijelo-plave do 8. mjesta i izbjeći ispadanje, kao i razigravanje za ostanak. U međuvremenu je Tolj dao ostavku na mjesto predsjednika Uprave, a obrazložio ju je sljedećom izjavom:

"Kasno sinoć sam dobio informaciju, a ponovljena mi je i jutros od mojih stranačkih kolega iz HDZ-a, da će gradonačelnik Ivan Vrkić zatražiti moju smjenu u Upravi Vodovoda. To je povod i razlog moje odluke da se povučem s čelne funkciju u NK Osijeku.”

U ljeto te iste godine Mamić je kupio Bornu Barišića za nešto manje od pola milijuna eura i nakon samo jedne odigrane utakmice za "modre" odmah ga proslijedio u Lokomotivu, a lijevi bek se nakon te sezone vratio u Osijek, iako je s Dinamom potpisao petogodišnji ugovor.

Nedugo nakon toga osječki gradski vijećnici odobrili su prodaju 46,6 posto dionica mađarskom poduzetniku Lőrincu Mészárosu, a klub se danas bori za naslov, gradi novi stadion i plaća igrača 2,5 milijuna eura. No, pitanje je što bi od toga svega bilo da je Osijek potonuo u drugu ligu.

Stoga je Bjelica vjerojatno zadnja osoba koja bi trebala tako oštro govoriti protiv te „korporacije” koja je pomogla klubu čiji je on danas trener i čiji je, ne tako davno, on bio zaposlenik. Njegov problem je u tome što se on danas nalazi u jednoj toliko kompleksnoj situaciji da se gotovo svaka njegova kritika upućena konkurenciji može protumačiti kao licemjerje.

Ali to je realnost današnjeg hrvatskog nogometa u kojem je većina aktera međusobno povezana puno dublje od one razine koja je profesionalno prihvatljiva. Realnost na koju Hajduk do sada nije htio pristati.

Uz Rijekin naslov prvaka uvijek će stajati fusnota o Miškovićevu odnosu s Mamićem, kao i što je posljednji derbi na Rujevici u kojem su "modri" osigurali naslov bio prilika za zabaviti se uz igru „Pogodi koji je igrač Rijeke pod ugovorom s Dinamom”. O odnosu Lokomotive i "modrih" bespredmetno je više govoriti, a da bi se opisalo situaciju iz prošle sezone kada su „lokosi” završili na drugome mjestu koje vodi u kvalifikacije za Ligu prvaka, a zatim nastup u Europi dočekali bez trojice ponajboljih igrača, od kojih su dvojica otišla u Dinamo, teško je pronaći prave riječi.

Zbog toga Bjeličini ispadi koji su, gledajući izvan konteksta, legitimni, djeluju kao samo isprazno kmečanje djeteta koje žarko želi ono što je nekada imalo. Ali za razliku od Hajduka, Bjelica se javlja s pozicije predstavnika kolektiva koji je jednom spasio šef te „korporacije“ protiv koje danas kmeči, a koji je uz to ne tako davno njemu isplaćivao plaću.

image
Tom Dubravec/Cropix

U cijeloj priči jedino u Hajdukovu ormaru nema takvih kostura, unatoč svim problemima splitskog kluba koji je daleko od savršenoga i u kojem se još uvijek mnogo stvari radi pogrešno. U želji da sve te stvari poboljša, Lukša Jakobušić je odmah nakon preuzimanja uloge predsjednika Uprave najavio da će poboljšati suradnju s HNS-om.

Suradnja s HNS-om

- Rugaju nam se, a sada nas već i žale, a to je najgore. Borbe i podjele su nas dovele do ovoga - poručio je tada.

Ali pitanje je je li zaista najgore kada te žale što kmečiš jer si jadan, ili je možda gore kada te preziru što kmečiš jer si licemjeran.

Dugo vremena se HNS i Zdravko Mamić nisu mogli razdvojiti, o čemu su, među ostalim, svjedočili i Slaven Bilić, koji je rekao da bez Mamića nikada ne bi postao izbornik, te Stipe Pletikosa, koji je prošle godine otkrio da su mu 2006. nudili kapetansku traku reprezentacije ako dođe u Dinamo. Pitanje je koliki danas bivši šef Dinama ima utjecaj u HNS-u, pogotovo ako se zna da je primjerice njegov bliski suradnik Mišković odigrao glavnu ulogu u pregovorima za prodaju TV prava na HNL švedskoj tvrtki Endorphine Magine LTD.

Možda će svjedočanstvo Zdravka Mamića zaista poboljšati hrvatsko pravosuđe, uostalom, naznake toga mogu se vidjeti već u činjenici da je za predsjednika Visokog kaznenog suda izabran Željko Horvatović umjesto Ivana Turudića koji je slovio za favorita i kojem je 2019. bivši ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković povjerio tehničko-administrativne poslove osnivanja toga suda, a koji je sam rekao kako smatra da je „izvisio” zbog poznanstva s Mamićem. No, to neće Mamića učiniti herojem, isto kao što ni ukazivanje na nepravilnosti u hrvatskom nogometu i međusobnu povezanost određenih klubova i osoba neće od Bjelice učiniti borca za pravdu (ako uopće odluči reći „sve što zna“).

Možda će i Hajdukova bolja suradnja s HNS-om rezultirati pravednijim odnosima u hrvatskom nogometu, ali u tome treba biti jako oprezan, jer ne treba puno da se identitet za koji su se navijači borili ukalja pristajanjem na stvari na koje ne bi trebalo pristajati.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. srpanj 2021 05:53