StoryEditor
Domaći nogometna spinutu

Splićanin Goran Milanko trenerski je zanat pekao u Al Hilalu: Dalić je Hrvatima širom otvorio vrata Saudijske Arabije

4. srpnja 2020. - 14:04
Vojko Bašić/Hanza media

Prošlo je nekoliko mjeseci od kada smo napravili veliki intervju s Draganom Stojkićem koji je poslovnu sreću pronašao u Saudijskoj Arabiji kao trener vratara. Osim njega, na zov petrodolara oglasilo se još sedam hrvatskih trenera, a među njima i Splićanin Goran Milanko. Saudijska avantura privremeno je završila, a mi smo odlučili i iz drugog kuta čuti kako je Hrvatima raditi u nama malo poznatom okruženju.

Prekrasno splitsko predvečerje izmamilo je brojne Splićane na kavu uz more. I dok su mnogi uživali u slobodnom vremenu, za junaka naše priče posao je tek počinjao. Predsjednik i trener u NK Spinutu, jednoj od najstarijih škola nogometa u gradu pod Marjanom, rado se odazvao našem pozivu na intervju.

Modrić, Ronaldo, Muller, Dybala... Pomislio bi čovjek da se našao na kakvoj all-star utakmici svjetskog nogometa. Ipak, sve su to dječaci u dresovima svojih idola koji pozorno slušaju Milanka, dijete Hajduka, bivšeg mladog reprezentativca Jugoslavije, čovjeka koji je bio kapetan Bobanu i Prosinečkom i licenciranog trenera u kampovima FC Barcelone.

- Nema ništa ljepše od ovoga. Njihova pitanja i interes koji pokazuju su ono što me gura da i dalje radim ovaj posao. Djeca su velika radost, a ja sam najsretniji kada na kraju treninga odu kući nasmiješeni, sretni što su naučili nešto novo - govori nam na početku Milanko.

Prvi koraci su, dakle, najvažniji?

- Točno tako. Ono što nauče na samom početku ostaje zauvijek. Kao i u životu, tako je i u nogometu. Kod nas, u dvije kategorije, trenira uvijek između 80 i 100 djece, a meni i ostalim kolegama trenerima nikada nije problem individualno ostati s nekim od njih i ponoviti nešto koliko god puta treba. Ako dijete ne može usvojiti vježbu ili ispraviti pogrešku, ponovite s njim sve ako treba i sto puta - objašnjava Milanko.

Puno je dobrih nogometaša i kasnijih reprezentativaca prošlo kroz vaš klub i nitko od njih ne štedi lijepe riječi.

- Istina. Da ih ne nabrajam poimenično, bojim se da bih nekoga zaboravio, ali zaista sam sretan što se u svojim intervjuima sjete gdje su krenuli i to ističu. Lijepo je kada netko valorizira ono što radimo na taj način, to je dokaz da radimo nešto dobro za naš grad i zajednicu - govori nam.

Idemo malo do Saudijske Arabije. Milanko je radio u jednom od najvećih azijskih klubova, Al Hilalu, a tamo mu je najbliži suradnik bio Zoran Varvodić, bivši vratar i trener vratara Hajduka.

- U pravu ste. Varvodić i ja bili smo zaduženi za četiri najmlađe generacije, a mi smo zapravo bili koordinatori njihove škole nogometa - kaže Milanko.

Recite nam, kako je to sve tamo izgledalo.

- Rijad vam je grad s više od sedam i pol milijuna stanovnika. Mi smo živjeli smo u luksuznim stanovima od 100 kvadrata, a svaki od nas imao je svoj stan. Saudijci misle na sve kada dovode strane trenere. Živjeli smo sat vremena vožnje od trening kampa, a tamo su uvjeti kakvih se nitko u svijetu ne bi postidio. Sve što možete zamisliti, tamo ima. Naše je bilo samo misliti o nogometu i raditi iz dana u dan. O svemu ostalom brinuli su oni, oduševljeno nam govori.

Naši su sunarodnjaci u arapskim zemljama na cijeni, a Milanko posebno ističe jednog čovjeka zbog kojeg je tako.

- Izbornik Dalić svima nam je otvorio vrata. Upravo je on svojim ugledom stao iza nas i omogućio nam odlazak tamo. Ne biste vjerovali koliko ga tamo ljudi cijene i vole. Sve je on to, naravno, zaslužio, a nadam se da je zadovoljan i time kako smo mi odradili svoj posao tamo - kaže Milanko.

A što oni kažu, kako su zadovoljni vašim radom?

- Iskreno mislim da su zadovoljni. Zvali su nas nazad, a to valjda znači da im se svidjelo što i kako radimo. S momčadi do 12 godina osvojili smo jedan veliki i značajni turnir, pobijedivši u finalu najbolju momčad Egipta, a svidio im se i naš pristup radu.

Oni su vam, naime, jako vrijedni i spremni učiti, a mi smo iz dana u dan spremni davati im znanje, ne krije zadovoljstvo Milanko.

Kako je bilo za vrijeme pandemije?

- E to je bilo malo nezgodno. Znate, tamo se baš, mimo nogometa, i nema što raditi. Velike su vrućine, nekih zabavnih sadržaja nema, ali što je tu je. Kada je krenula pandemija koronavirusa prvenstvo je zaustavljeno, ali se mi nismo uspjeli vratiti jer nije bilo komercijalnih letova. Život se svodio na put od trgovine do stana. Tek prije mjesec dana smo uspjeli doći kući, ali što je, tu je, kaže nam.

Prošli smo i ovo lijepo životno iskustvo, a što kažete na trenutnu situaciju u Hajduku. Puno je turbulencija u i oko kluba, što smatrate da je pošlo po zlu?

- Uff, meni je kao svakom hajdukovcu teško kada Hajduku ne ide. Volio bih da su rezultati bolji. Evo, recimo Tudorovi pomoćnici Vučko i Vukas, obojica su krenula kod mene u ovaj posao. I s Igorom sam prijatelj, stvarno sam emotivno vezan uz klub i njih. Nije na meni da ikome išta govorim ili pametujem. Nisam tamo, nemam uvid u događanja i ne bi bilo u redu da nešto pričam. Hajduku želim sve najbolje, to je naš najveći klub i siguran sam da će se vratiti gdje mu je mjesto, kaže Milanko.

Za kraj, Milanko je želio istaknuti ono najvažnije.

- Svojim radom ne želim stvoriti samo velike igrače, nego i dobre ljude, to je ono čemu svaki trener mora težiti.

Završavamo razgovor, a Milanka puštamo da se vrati svom pozivu, stvaranju nekih novih zvijezda hrvatskog nogometa.

Izdvojeno

02. kolovoz 2020 06:02