Kada je dvogodišnja saga privedena kraju odabirom izvođača radova i kada su – napokon – isti krenuli u sređivanje prilaznih putova ka Kili, stanari tog, nazovimo ga "mladog", splitskog kvarta su odahnuli. Napokon će imati normalan, urban prilaz svojim domovima i moći će zaboraviti "putešestvija" kojima su prolazila njihova djeca prema školi, rupe, blato, ispucan asfalt, lošu infrastrukturu...
Tako to obično biva, čovjek se raduje, a onda krene s grintanjem. Prokleto je to u nama, nikad zadovoljni. Pa su čim je zakopana prva lopata – krenule pritužbe. Te odvojilo ih od svijeta, pa ostavilo tek puteljak kojim do tog istog svijeta pristupiti mogu, pa do centra grada trebaju satima, ko na konjskoj prikolici...
A onda smo se i mi spremili obići ekipu "s kraja grada", vidjet...