StoryEditor
SplitGlavni urednik

Jadran Kapor: Policija je dužna ponuditi odgovore oko privođenja naše novinarke. Nemojte misliti da ćemo ih prestati tražiti

Piše Jadran Kapor
31. ožujka 2020. - 12:47
Jakov Prkić/Cropix

Odluka o mjeri strogog ograničavanja zadržavanja na ulicama i drugim javnim mjestima ne smije postati temelj policijskog nasilja nad građanima.

Da ne bude zabune, uvodno želim reći da redakcija Slobodne Dalmacije ne podržava nikakav oblik korona-partyja, ne podržava ni spontana ni organizirana okupljanja na javnim mjestima jer to u ovim trenucima predstavlja ozbiljno ugrožavanje javnog zdravlja. U tom smislu podržavamo i spomenutu Odluku o ograničenom zadržavanju na javnim mjestima, tim prije što je ona nedvosmisleno privremena, u ovom trenutku ograničena na 30 dana od dana donošenja (21. ožujka).

Međutim, način na koji je splitska policija u nedjelju postupala prema svojim građanima ozbiljno je uznemirujuća i zabrinjavajuća. Naša novinarka Silvana Uzinić, opremljena maskom i u društvu Branke Karninčić, odučila je iskoristiti lijepo nedjeljno vrijeme za šetnju. Na po Bačvicama jer se tamo uistinu zna okupiti više svijeta nego sto je to pametno, nego cestom. Policija ju je zaustavila u toj nakani jer je procijenila da će se na Bačvicama ili u okolici Bačvica okupiti previše ljudi i do ovog trenutka cijela ova priča ni po čemu nije sporna.

Policajac joj je zaprijetio kaznom od osam tisuća kuna, a problem je nastao kad ga je naša novinarka pitala na temelju čega: za koje nedjelo joj se prijeti kaznom od skoro dvije prosječne hrvatske plaće. Razumijemo da su u ovom uvjetima policajci pod posebnim psihičkim teretom. Nije ni njima lako objasniti zašto će nekoga rebnuti kaznom koja skoro dvostruko nadmašuje njihovu plaću. A novinari, oni postavljaju glupa pitanja. Evo, prošla su dva dana od incidenta na Bačvicama a još uvijek nema bas nikakvog odgovora na pitanje koje je policajcu postavila naša novinarka. Odluka o strogom ograničavanju kretanja na javnim mjestima takvu kaznu ne predviđa. Građani, čak i u ovim okolnostima, moraju od državnih službenika dobiti odgovor na pitanje što su zgriješili, koliko god je potonjima lakše upotrijebiti argument sile od argumenta zakona. 

Problem je eskalirao kad je prijateljica naše novinarke počela snimati situaciju. Njoj je to bio način zaštite građanskih prava, a policajcima udarac na ego. Međutim, u demokratskim su državama policajci trenirani da građanska prava pretpostavljaju svome egu. U demokratskoj se zemlji ne bi dogodilo da policajac na zemlju sruši staricu s cekerima i veže je lisicama kako se to 2015. dogodilo u Osijeku. Utoliko je razumljivija potreba građanina da snima situaciju u kojoj se nalazi. Povjerenje između policije i građana narušeno je odavno, a incidenti kao sto je ovaj na Bačvicama zasigurno ga neće izraditi.

Policija je upotrijebila fizičku silu ne samo prema prijateljici naše novinarke koja se odlučila snimiti cijeli događaj kako bi o svemu postojao relevantan, autentičan video zapis koji će svjedočiti o tome sto se stvarno dogodilo, a ne da policija po staroj narodnoj o kadiji i sucu može raditi sto ju je volja.

A čini se da su se policajci na Bačama poslužili upravo tim argumentom, da je policija uvijek u pravu, da te kadija tuzi i da ti kadija sudi. Od novinarke i njene prijateljice tražili su da izbrisu snimke iz mobitela. Snimke nastale na javnom mjestu. To je prekoračenje ovlasti koje bi u Europskoj uniji trebalo biti nezamislivo. Na pamet mi padaju čečenski ratni uvjeti, praksa ISIL-ovih koljača - tamo bi to bilo očekivano, uobičajeno i samorazumljivo. U Hrvatskoj bi trebalo biti nedopustivo, čak i u okolnostima koje nisu bas sasvim normalne i stoga ćemo o tome s policijom još razgovarati. Tražiti vještačenje telefona i podnijeti kaznene prijave protiv policajaca, pa neka se i oni brane pred sudom jer su na koncu i oni samo građani RH.

Istine radi, treba reći da je policija smjesta zvala glavnog urednika Slobodne i obavijestila ga da mu je novinarka odvedena na policiju i zadržana. To nam se čini kao veoma pristojan potez na kojeg policiju ništa ne obvezuje. Silvana se u to vrijeme još nije mogla javiti na telefon jer je u tijeku bilo ispunjavanje policijskog zapisnika U prvoj verziji, onoj koja stoji i u zapisniku kojeg je naša novinarka dobila, stoji da je Silvana Uzinić pokušavala probiti policijsku blokadu, odnosno da je "bukom, vikom i galamom pozivala neposlušnost i pružanje otpora policiji". Petnaestak minuta kasnije iz policije su rekli da ona prva informacija, dakle ona koja stoji u zapisniku, nije bila sasvim točna. Nije pozivala na neposluh i organizaciju otpora, nego da je naša novinarka vikala na policajca, čime je počinila prekršaj iz Zakona o javnom miru i redu.

Na policiju se ne smije vikati i redakcija Slobodne to ne podržava. Osim što je zakonom nedopustivo, ljudski je nekorektno. No vikati je jedno, a pozivati na neposluh i pružanje otpora nešto sasvim drugo. Koja je verzija na koncu točna? Što se to dogodilo u tih petnaestak minuta između dva poziva da je policijski zapisnik kojeg je naša novinarka dobila pa i potpisala odjednom ublažen?

Zakonski propisi i uredbe ovim trenucima trebaju biti jasno komunicirani.  Ne može jedan dužnosnik kriznih stožera građanima govoriti da je šetnja zdrava i korisna, a drugi da je zabranjena. Ako je šetnja gradskim ulicama kažnjiva i stoji 8.000 kuna, onda to treba biti javno obznanjeno. A kad već nije, onda su policajci to građanima, bez nervoze, dužni objasniti na licu mjesta. Batine i privođenja tu baš ne pomažu.

#POLICIJA#REPRESIJA

Izdvojeno

20. svibanj 2020 04:53