Ne pamti se da je Visovac usred rijeke Krke na ovakav način dragovoljno bio izoliran od okoline. Nije to bio slučaj ni u Domovinskome ratu ali, sada su visovački franjevci morali tako odlučiti za svoju sigurnost u obrani od virusa.
U ovo vrijeme epidemije nitko ne može na Visovac. Otkazane su sve posjete koje su im bile najavljene, a šest stanovnika Otoka mira i samostana, od kojih su tri novaci, također ne napuštaju Visovac. I Nacionalni park Krka do daljnjega je obustavio plovidbu Krkom iz Skradinskoga buka svojim brodovima za posjetitelje do Visovca i Roškoga slapa.
Visovački franjevci prepustili su se svojim duhovnim dužnostima i svakodnevnim poslovima, a potrepštinama se opskrbljuju za više dana kupnjom u Drnišu. U kuhinji im radi jedna kuharica.
Gvardijan fra Marko Nimac meštar novaka fra Mijo Šalić, domaštar, afrički misionar i pjesnik fra Stojan Damjanović s trojicom novaka, u slobodno vrijeme nakon redovitih duhovnih dnevnih obveza, brinu se o bujnoj prirodi otoka što se oko crkve Gospe od Milosti i samostana sada budi puno plodova. Skrbe o njihovim omiljenim životinjama, paunovima, divljim patkama, afričkim kokošima, labudovima uz obale otoka, pticama.
Visovac, na ovakav način nikad dosad nije bio odvojen od okolnoga svijeta, niti u Domovinskom ratu. A sada se to mora provoditi radi sigurnosti njegove malobrojna redovničke zajednice.
Ni za Uskrsne blagdane, kao ni drugdje, neće biti hodočasnika, ni okupljanja vjernika na misnome slavlju. Fratri će slavit će sami Kristovo rođenje u svojoj crkvi u slavu Božju. I svatko u svakoj duši kao pastiri vjere.
Evo što nam je u telefonskom razgovoru o tim novim prilikama na Otoku mira, površine tek nešto veće od jednoga hektara, rekao gvardijan fra Marko:
- Svi smo Bogu hvala dobro, čuvamo se ne odlazeći s Visovca, ali ni k nama nitko ne može, osim zbog najnužnijih potreba. U ovome kraju koliko znam nema oboljelih od korone. Svi i strahujemo da se ne ponovi i nešto gore nego što je bila Španjolska gripa. Ali i korona nesmiljeno kosi u toj zemlji.
Proljeće je, dolaze napokon topliji dani, dodaje fra Marko, a na Visovcu nikoga nema iz vanjskoga svijeta. Ni turista, naravno. Sve smo morali otkazati“.
A na upit zašto novaci nisu išli svoji domovima, odgovara:
- Nema potrebe da se izlažu riziku na putu, za što trena imati i posebne propusnice. Ovdje su sigurni i dobro zbrinuti. Novicijat radi normalno, uči se po programima i dnevnim molitvama. Gospa će učiniti milost da i ovo prođe.“
-I mi se na Visovcu na svoj način borimo protiv opeke epidemije. Molitvom, smjernim radom i oprezom u ovome dragulju Božje prirode. Ufamo se u Gospinu pomoć da će i ovo proći, rekao nam je fra Stojan i dodao, kakao je o svemu što nas snalazi opakom bolešću napisao i četiri pjesme, u njemu omiljenom desetercu. Dodat će ih u svojoj novoj zbirci pjesama koju piše.
Evo nekih fra Stojanovih stihova:
Ovaj virus što se sad pojavi/on za neke može biti pravi/da razmisle o životu svome.
Nevidljive on udarce daje/kad udari tad bol dugo traje.
Među ljudima podmuklo se kreće/s njim u borbi treba imat sreće.
Njima mnogim obraćenje treba/imaj vjeru stiže pomoć s Neba
Štogod radiš s Bogom neka bude.
Zna on zašto ovo se događa/neće cijela potonuti lađa...