Desetak dana prije nego što je službeno objavljen prvi slučaj zaraze COVID-19 u Hrvatskoj (25.veljače op.a.), počelo je postavljanje skele na zgradu doma za starije i nemoćne osobe, Cvjetni dom Šibenik. Radnici solinske građevinske tvrtke “Crivac” ubrzo su mogli početi s radovima na energetskoj obnovi zgrade stare 45 godina, koja nikad nije temeljito obnovljena. Radovi vrijedni oko 9,3 milijuna kuna obuhvaćaju obnovu i izolaciju fasade, zamjenu vanjskih zatvora, pojačavanje toplinske obloge ravnih krovnih ploča i prelazak na novi energent u sustavu grijanja - umjesto nafte, grijanje na plin. Za projekt je iz europskih izvora osigurano 3,8 milijuna kuna preko natječaja Ministarstva graditeljstva. Isto toliko rezerviralo je Ministarstvo regionalnog razvoja dok ostatak osigurava osnivač ustanove, Šibensko-kninska županija. Prema planu radovi na energetskoj obnovi trebali bi biti gotovi najkasnije do veljače 2022. godine godine, a po završetku obnove očekuje se ušteda na grijanju od 300 tisuća kuna godišnje. Projekt je to kojem su se najviše radovali zaposlenici i “stanari” zgrade, a onda se “korona” proširila Hrvatskom, stigla u Šibensko-kninsu županiju i Šibenik i obnova je u novonastalim okolnostima za upravu i zaposlenike pala u drugi plan. Doduše, zamijenjen je dio prozora na desnom krilu zgrade, a kad će se radovi “zahuktati” u je ovom trenutku neizvjesno.
- Sada ne možemo razmišljati da li će ili ne radovi ići planiranom dinamikom, jer smo zaokupirani pitanjem kako zaštititi naše korisnike, ali i djelatnike od zaraze koronavirusaom, a da korisnicima u novonastaloj situaciji osiguramo i pružimo svu potrebnu skrb. Trenutno imamo 314 korisnika i svi su oni u rizičnoj skupini, od 65 godina starosti naviše. Imamo jednu stogodišnjakinju, a još dvije osobe bi kroz dva, odnosno tri mjeseca, trebale napuniti sto godina. Od ukupnog broja korisnika 80 je pokretnih i isto toliko polupokretnih, dok je najviše stacionarnih korisnika, kaže ravnatelj ustanove Tomislav Ninić.
Nema posjeta
Treba li uopće navoditi da su zbog opasnosti od širenja zaraze prije nešto više od dva tjedna zabranjene posjete, a informacije o korisnicima njihovi bližnji dobivaju telefonom od medicinskog osoblja.
- Nitko osim djelatnika i dostave hrane, koja nam je prijeko potrebna za egzistenciju, u dom ne može ući. Vjerujete mi, teško je kad se zabrani posjete. U početku je bilo nerazumijevanja i negodovanja, jer ljudi su navikli posjetiti svoje stare, donijeti im bananu, kolač koji vole, nahraniti ih, zagrliti, popričati s njima. Zapravo, mislili su da je “korona” daleko od nas. Međutim, kad je pokucala “na naš prag”, postali su svjesni situacije. Kako je stanje postajalo sve ozbiljnije i teže i sami su shvatili da je odluka o zabrani posjeta donesena na vrijeme i da je dobra te da se na taj način smanjuje rizik od unošenja virusa u objekt, govori Ninić.
Što se same organizacije života unutar doma tiče, navodi da se pridržavaju što je moguće više svih uputa o socijalnoj udaljenosti korisnika, a o održavanju higijene, kaže, ne treba niti govoriti. Spremaćice po nekoliko puta na dan brišu podove, stepeništa, lift, sobe, dezinficiraju kvake, plohe i sve ostalo što je potrebno. U svakoj situaciji, pa tako i kod objeda, drže se propisanih i preporučenih uputa vezanih uz zaštitu od moguće zaraze.
- Za razliku od nekih drugih domova, u ovim okolnostima ispada - uvjetno rečeno - da je naša sreća što imamo najviše stacionarnih korisnika, onih koji su teže pokretni i nepokretni i kojima se i inače sva potrebna pomoć i njega pruža u sobama. Pokretne korisnike smo čim se pojavio koronavirus u Hrvatskoj i kad su krenula prva upozorenje, zamolili iz da ne izlaze iz zgrade doma te da se u samoj zgradi kreću u što manjim grupama. I za vrijeme ručka, a na svakom od četiri kata, te u niskom prizemlju i prizemlju imamo blagovaonice planirane za dvadesetak ljudi, tako da oni u u ovoj situaciji ne moraju odlaziti sa svojih katova. Dakle, i od ranije oni su u tom smislu odvojeni jedni od drugih. Stacionarnim korisnicima hrana se, kao i prije donosi u sobe. Inače, osoblje i ja osobno kad idemo obići naše “starce” upozoravamo ih da stoje udaljeni jedni od drugih i u dnevnom boravku i u hodniku. Nema grljenja, pružanja ruku, tapšanja po ramenu što smo ranije često činili. I mogu vam reći da su se, iako je mnogima u početku bilo teško, na to sad već priviknuli. To su stariji ljudi, ne vide svoje bližnje, potreban im je lijepa riječ, dodir ruke ili zagrljaj. Međutim, kako im od prvog dana govorimo koliko je situacija opasna, a i sami prate razvoj situacije na televiziji ili radiju, shvaćaju da drugačije ne može biti i prihvaćaju pravila ponašanja, govori Ninić.
Rad u dvije grupe
Trenutno je u Cvjetnom domu 120 zaposlenih, među kojima su najbrojnije, 62, medicinske sestre i njegovateljice. Imaju dovoljno zaposlenika i u svim drugim nužnim stručnim i drugim zanimanjima, tako da će u ovoj kriznoj situaciji od ovog tjedna raditi u dvije grupe. Kad sam u utorak, naravno telefonom, razgovarala s ravnateljem Ninićem, upravo je sa svojim suradnicima radio na formiranju A i B grupe zaposlenika koji od ovog tjedna, prema napucima Ministarstva zdravlja, rade 14 dana.
- U praksi to znači da će u svakoj grupi biti 60 djelatnika. Prvo će A grupa raditi dva tjedna, a potom na posao dolazi grupa B. I tako će se izmjenjivati dokle god bude bilo potrebno i dok traje ovo izvanredno stanje. Time se želi postići da što manji broj ljudi cirkulira zgradom, a da grupa koja 14 dana ne radi stoji doma u samoizolaciji. Djelatnike koji su bili na godišnjem odmoru pozvali smo da se vrate na posao. Glavni nam je cilj i na to smo usmjerili svu energiju da virus ne uđe u zgradu. Zbog toga nemamo namjeru primati nove korisnike dok traje ovo izvanredno stanje, iako ih je na listi čekanja oko 950. Morao bi biti zaista neki teški slučaj da to učinimo, rekao nam je na kraju ravnatelj Cvjetnog doma Tomislav Ninić.