Šibenska pijaca: Dotukla nas je suša Al' u ovome što se otrglo suši svaki je ukus i slast (FOTO)

Prava kiša, ako je vjerovati meteorolozima, pala je na šibensko-kninskom području prije točno 4 mjeseca - 24. travnja što najviše pogađa poljoprivrednike, među njima i obiteljska poljoprivredna gospodarstva.

Da nije zalijevati, sve bi se posušilo i teško bi se, kaže Božo Palinić, vlasnik istoimenog OPG-a, za prodaju na šibenskoj pijaci našlo i kilo šljiva ili grožđa, a kamo li što drugo. Ovako, kad se od zemlje živi, onda se mora i ulagati, a radno vrijeme od 6 do 13 sati, kako je rukom napisano na tvrđem kartonu s oznakom Božinog OPG-a, odnosi se, veli, isključivo na pijacu.

A sati na polju, u branju, sortiranju, prijevozu se skoro i ne računaju, bar ih je teško ukalkulirati u cijenu voća i povrća jer kupci danas gledaju svaku kunu.

Doduše, pripamljiv je kupcima domaći proizvod, posebno ako je cijenom prihvatljiv. Radije će, na primjer, probrati sitnije šljivarice koje je "ugrizla" i mrvu zažutila suša po 4,5 kune na pijaci, nego što će ih kupiti u velikom robnom centru. Makar nam tako kaže gospođa Slavka Mandić. Domaće grožđe kod OPG-a Ante Brčić iz Budaka kupio je i šjor Zvonimir iz Pirovca.

Domaće je domaće

- Domaće je domaće i ja ovdje redovito kupujem. Ovih nekolicina štandova su vam sve s provjerenim proizvodima - zadovoljno će Pirovčanin koji je od gospođe Vinke Brčić kupio punu kesicu grožđa. I ja sam se osladila grozdom na njegov račun.
Ima kod Vinke i slatkih smokava, pomidora, kapule, krumpira, zrelih i za oko dekorativnih tikava. I više bi, kaže, bilo da je bar koji put poškropila kiša. Ali zato je, konstatira, u ovome što se otrglo suši svaki ukus i slast.

Nudi nas sa obližnjeg štanda pjegavim grahom raspoložena prodavačica.
- Evo, kupite, kod mene fažola. To vam je vrsta zvana kok i za sve je dobra.
- Koliko je kilo?
- A 25-30 kuna, kako kome..., smije se gospođa. Za fotografiranje je spremna, ali ne i za obznanjivanje imena.
- Koga briga za to - odmahnila je rukom i nasmijala se.
I ona se slaže da se za vodu zadnjih mjeseci potrošilo dvostruko više nego prošlih, kišnijih ljeta, ali je to nemoguće refundirati kroz cijenu.

Ne moš' računat vodu

- Zalivat se mora, a ne možeš u cijenu pomidora uračunat i litru vode. Ko bi nam kupova da je skuplje - reče. Evo, vidite da su cijene stalno iste. Paprika ima po 5-6 kuna, šarenih fažoleta po 20, paprika roga od 8 do 10, pomidora po 5 kuna, kumpira starih po 4, a onih mladih po 6. Obiđite i štandove s voćem! Ista vam je to stvar. Grožđe, kako koja vrsta je od 8 do 10, domaći kardinal je 16, cata se prodaje po 7 kuna, šljive od 8 do 10... Ako imaš vrimena, pa se znaš i malo cjenkat, nećeš na pijaci proći ništa skuplje nego da odeš na Ražine u dućan. A di je gorivo za do gori?! Bolje se opskrbiti kod nas, i znaš šta kupuješ. Neću prodat mačka u vrići. Triba bit pošten pa reć: cijena je tolka i tolka, pa ko voli-nek izvoli, a kome nije pravo, nije mu ni tisno. Nek nađe bolje, ako može...- nadahnuto će žena.

Razabrasmo na jednom od štandova suhe smokve na niscu. Koštaju 25 kuna. Kraj njih krumpiri, pomidore, grožđe, sve iz skradinskog kraja kojeg je, neovisno o blizini Krke, podjednako kao i Zagoru, dotukla suša. Prodavačici pomaže mlađahna Sara. Dobra je, reče, odlična i vridna.
- Evo još malo, pa ćemo kući. Šta se proda do ure, prodalo se... Ubi nas ova vrućin. Aj, uzmite malo tikvica, ka cukar su, pa da odem ranije, kao za vas 10 kuna, sve ovo dobila sam na odlasku s tržnice ponudu koja se ne odbija.