Nama iz 1940. sve se događalo na šibenskoj Poljani

Virim preko glave Marijanu Šariću u listu koju drži na koljenima, u hladu nadstrešnice na Poljani. Napisao je napomenu izvjesnog Guberine iz generacije – koji neće objed, ali želi sliku sa susreta šibenskih
80-godišnjaka.
Prije ručka u hladovitoj konobi “Kula” hotela “Jadran”, snimit će je upravo na Poljani, svim Šibenčanima i staroj i novoj u jednom, barem izgledom. Svakako, Poljana ima nekoliko potpuno novih veduta, a slavljenici su za foto-session odabrali tribine na stražnjoj kosini ulaza u podzemno parkiralište.
S istog mjesta pjevali su zborovi “Kolo” i “Zdravo maleni” neki dan na svečanom otvorenju novouređene Poljane, kada ni igla nije mogla pasti na bijeli kamen kojim je popločana, a i oni će baciti jednu, čim se opuste za ručkom. Nismo slučajno na glavnome gradskome placu, kaže Veseli Periša, jer se našoj generaciju tu sve odvijalo. Naizmjenice smo bili u gornjem, pa u donjem điru ili na obali, u pauzama između kinopredstava. Od kina “Slobode” do “Tesle”, kasnije je otvoreno kino “20. aprila” (danas preuređeno u Kuću umjetnosti Arsen, op. pis.), a u ljetnim večerima kada je na mulo “Krke” pristajao otmjeni talijanski kruzer “Gentile da Fabriano”, tada bismo se s Poljane sjurili na obalu, promatrati ga i zamišljati gdje sve plovi - ispričao je Veseli, uz odobravanje Marijana Gostijanovića Morgena.
- Dobro je, još nas živih ima 15-ak s liste od 20 sastavljene kada smo obilježavali 75 godina života - govori Šarić, zajedno sa svojim prezimenjakom Vinkom organizator ovoga susreta zakazanog točno u podne, usred zvizdana.
Naraštaj 1940. čvrsta je korenika, teško je ne zaključiti, a i vidi se po mahom čilim predstavnicima. Među njima su Zdravko Iljadica, koji je na susret generacije doputovao iz Rijeke, poznat je i Darko Čokrlić, zatim Miro Polić...
Vinko Šarić govori da se te 1940., uoči teškog rata, u Šibeniku rodilo “preko 150 muškića, a za ženske nema podatak”. Rat su prošli ka nejaka dica, a i poslin je bilo gadno. Ko je preživio, danas priča priče i to bi uglavnom bilo sve!” nasmijao se Šarić i poveo vršnjake na ručak.