Malena ulica za velike radove: uličicu dugu 80 metara sređivali osam mjeseci

Ulica Sedmog kontinenta, točnije njezin dio koji se nalazi u staroj gradskoj četvrti Varoš, udaljena nepunih desetak minuta hoda od Poljane, napokon je asfaltirana. Stanovnici te malene ulice konačno su, nakon što su više od pedeset godina hodali po kamenju i prašini, ušli u dvadeset i prvo stoljeće.
- Radovi asfaltiranja su gotovi. Sada se radi finalno uređenje ulice. Postavlja se zaštitna ograda zbog različitih nivoa da eventualno netko od ljudi ne bi pao ili da auto slučajno ako ide u 'rikverc' ne bi zapeo i prevrnuo se. Također, zaštitna ograda dolazi i na vrh potpornog zida. Moramo korigirati i još dva šahta te je planirano da sve to bude gotovo do kraja tjedna – kazao je Toni Copić, pomoćnik nadzora radova na uređenju Sedmog kontineta, za što je Grad Šibenik iz svog proračuna izdvojio 330.000 kuna.
No, priča o uljuđivanju komadička ove ulice nije ni približno tako idilična kako bi mogao sugerirati njezin sadašnji izgled. Asfaltiranje ulice bila je tek završna faza radova kojima su prethodili zahvati koje su izvodili HEP te "Vodovod i odvodnja". U ulici je izgrađen novi armiranobetonski potporni zid te postavljen sustav oborinske odvodnje, obnovljene su vodovodne i električne instalacije. Umjesto stupova za struju i kabela koji su presijecali ulicu i dvorišta obiteljskih kuća, sve je sada stavljeno pod zemlju, a izvedeno je i kabeliranje javne rasvjete. Ulicu sada osvjetljava suvremena LED rasvjeta, a promijenjen je i kabel srednjeg napona, te je uklonjen veliki čelični stup koji se nalazio na privatnom posjedu.
Iz gradske uprave napominju i kako je rekonstruirana vodovodna i kanalizacijska mreža u ulici, dok je na stubištu obližnje Ulice Zdravke Bege rekonstruirana samo vodovodna mreža.
Međutim, svi ti radovi u ulici dugoj samo osamdeset metara trajali su čak osam mjesci. Da su se, primjerice, takvim tempom obavljali višemilijunski radovi na gradnji podzemne garaže i uređenju platoa središnjega gradskog trga, ne bi Poljana bila otvorena još za koju godinu.
Ovako, stanari ovog dijela Ulice Sedmog kontinenta svjedočili su mnogim situacijama, kada na gradilištu nije bilo nijednog radnika, kada bi u jednom danu bager iskopao neki kanal, da bi sutradan on bio zatrpan, pa u nekom sljedećem danu opet otkopan.
Da svi koji su radili na tom malom projektu, koji je navodno trebao biti završen za dva mjeseca, od Grada Šibenika i HEP-a do "Vodovoda i odvodnje", nisu bili usklađeni, niti su ponekada jedni znali kakvi su planovi onih drugih, pa su, primjerice, u vrijeme najžešće korone HEP-ovi izvođači bili na terenu i kopali po dvorištima, ali su iz "Vodovoda i odvodnje" "radili od kuće".
Pa se onda događalo da se nivoi vodovodnih šahtova i onih za električne istalacije ne podudaraju sa završnom razinom ulice. Sve pred očima stanara koji su lagano gubili strpljenje pitajući se ima li tomu kraja.
Valja podsjetiti kako je Grad Šibenik uređenje te ulice obećavao i najavljivao još prije četiri godine te ostavljao novac u proračunu za taj projekt, ali ga je, sve do lani, stalno odgađao. Treba reći i to kako su samo upornošću i angažmanom nekih stanara, ili dosađivanjem kako bi vjerojatno rekli u gradskoj upravi, kabeli za električnu struju postavljeni pod zemlju pa ulica nije dobila samo asfalt, nego i cjelovit urbani izgled.
Sada kada je sve gotovo, stanari su sigurno odahnuli. Osam mjeseci bilo je više nego dovoljno da se na ulicu postave i zlatne čestice. Ali, ne treba cjepidlačiti!
Zabrinjavajuća je samo konstatacija da način na koji se uređivalo nekoliko desetaka metara ove ulice nije usamljen slučaj.