Na moju svadbu prije 25 godina pozvano je bilo pola Europe i jedna trećina Azije. Među uzvanicima su se trebala naći i tri tadašnja pokojnika pa smo tek poslije shvatili da, po svoj prililici, neće ni doći. Jer su mrtvi da mrtviji ne mogu biti. Kako onda, tako i sada. Osim tog šarolikog društva, našli su se i neki koji su mojima tvrdili da su mladoženjini gosti, a njegovima da su mladenkini gosti. Drago nam je što su se ti ljudi tako lijepo najeli, napili i zabavili te nam poslije još održali i zdravicu. Ovim ih putem toplo pozdravljam.Vremena se mijenjaju, ali ne i svadbe. I dalje nema svadbe bez sto peset, dvjesto grla. I dalje se služi loš rižot i žilavo meso. I dalje se raspištolje i gaze ti skačući uvijek po istoj nozi. A sve je to zbog lošeg vina! Da nije zastave, pomislili bismo da je mladi iz Brahmaputre, a mladenka iz Zanzibara. Na vrhuncu svadbe neki opale iz vatrenog oružja, što je, sigurna sam, stari hrvatski običaj. Uvijek sam se pitala đe ide taj metak. Zamisli da ubije nekoga ko upravo na balkonu sunča zube? Ili nekoga ko okopava vinograd? I ko bi onda bio kriv? To bi, uvjerena sam, brzo i ekspeditivno riješio Horatio iz CSI-ja. Danas su stolovi podijeljeni u dva politička krila. Tako ti je to. Otac je jednoga poslo u HDZ, drugoga u SDP, a trećega u popove. I uvijek jedan spašava ostale. Oni prvi malo su otužna izgleda, ali osvetnička sjaja. Oni drugi se smiju i kad im nije do smijeha. “I kad mi je pala cigla na glavu, (veseli smijeh) ugazio sam i na koru od banane (lupanje šakama po stolu) i na kraju se zalijepio u hovno od kučka” (padanje po podu). Mladenke su još uvijek u bijeloj krinolini princeskog kroja. S puno false čipke i jeftinih volančića.Istina, stomak je malo istaknut zbog 7. mjeseca trudnoće, ali ovako se barem izjednačila s kumovim stomkom koji se naduo od mrcu pive. Mladoženja je pinkicu komiran. Pri pogledu na njenu svojtu tek je sad shvatio u što se uvalio. Najrađe bi vratio film na momačku večer kad se lokalo na galone, a onda je iz torte izletjela neka striptizeta s perikom na glavi i ničim više, i onda...A sad su tu iskrivjene crevje, neostrugane pete, neobrijane noge, apa ispod ruke, brkate tetke, natapirane frizure, sintetika na svima, krezubi osmijesi... Ugroženi rođak štipa za guzicu sve što prođe pored njega. I gromoglasno prdi. I viče: Zašto mi niko ništa ne da? Poslije kopa nos i pravi loptice. Da mu nije žene, otvaro bi kapute po parkovima ko manijak i pokazivo ljudima šaku jada. Čuj, šaku! Rodica siđelica pokušava nekom neobaviještenom idiotu uvalit svoju čast pričom kako se cijeli život čuvala za onoga pravoga, a to bi sad, eto, bio upravo on. Kreten ulijeće! Kum je krcat alkoholom ko sopa hovnima. Svako 7 minuta nazdravlja nesretnim mladencima sve kraćim i kraćim zdravicama. Nakon 15. puta uzvanici se prestaju dizat s mjesta, a nakon 30. puta prestaju i podizat čašu. Nešto prije ponoći iznosi ga Hitna na ispumpavanje. Kuma je neudata i dostojanstvena. Do 5. čaše. Onda ostaje samo ono prvo. Kad se to digne na stol i zapjeva “Joj, prevari se Suljagina Fata!” pa zamota grudnim košem lijevo-desno! Sisa niđe, umjesto njih tu su dva lumpara! A onda se začuje lik iz narodnih pjesama, neki Senjanin Ivo: Ne maši tim sisama, odvalit ćeš me u glavu. Mladenkina majka ne zna đe udara od sreće što je uspješno uvalila svoju bedeviju nekom jadniku. Ispunila je sve svoje obveze. Hranila je obilato, lemala umjereno. Hvata mršavog svekra otužnog lica kao sa sprovoda i vodi ga u kolo. Pa u vlakić. Negdje kod treće skretnice svekar pada. Kažu da su i europske svadbe iste. Samo je vlakić brži. I uvijek stiže na vrijeme.Maja