Učiteljica razredne nastave Ivana Vlaić, zaposlena od 1. rujna 2020. godine u šibenskoj Osnovnoj školi Jurja Dalmatinca, najmlađa je kandidatkinja za petu "Šibensku grandecu". Na vijest da se našla među osam jednakih u izboru za tu prestižnu titulu, Ivana je ostala iznenađena.
– Bio je to za mene šok jer smatram da u našem gradu ima puno više žena koje su daleko više od mene zaslužile biti kandidirane. Smatram da radim svoj posao dobro, ali sam premlada i to što sam učinila i činim, zbog čega su me vjerojatno predložili za "Grandecu", tako je malo u odnosu na druge žene koje imaju više iskustva, koje su u svojem pozivu dugo vremena i sigurno su dale više – rekla je Ivana.
Tek joj je 26 godina, podrijetlom je s Miljevaca, iz sela Kaočine, rođena je u Splitu, a od 2000. s obitelji, roditeljima, dva brata i sestrom živi u Šibeniku. Nakon završenog studija, stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa odradila je u školi u kojoj danas radi, uči dvanaest učenika 1.b razreda.
Mentorica joj je za vrijeme stručnog osposobljavanja bila Eva Lovrić Žaja, kolegica s kojom i dalje dobro i rado surađuje i od koje je, kaže, puno naučila. Da će biti učiteljica, znala je već u prvom razredu srednje škole. Tako je odlučila i nije mišljenje mijenjala neovisno o tomu što su joj govorili da su plaće u prosvjeti "nikakve" te da nije lako raditi s djecom.
– Biti učiteljica nije samo zvanje ili zanimanje, nego poziv koji treba voljeti. Poziv je to u kojem možete iskazati kreativnost, može se s djecom raditi puno, puno više negoli je to kurikulumom određeno. Osobno smatram da je učiteljica, uz obitelj, jedna od najbitnijih osoba u životu djeteta. Meni je moja učiteljica Slavica Bračić iz Osnovne škole Fausta Vrančića, koju sam pohađala, ostala važna osoba za cijeli život. Iako sam tek na početku radnog vijeka i vodim prvu generaciju učenika, željela bih da me generacije djece koju učim i koju ću učiti pamte, kao što ja pamtim svoju učiteljicu. Da u njihovim životima ostavim pozitivan trag i kad se za deset, petnaest ili više godina sretnemo, da to bude radostan susret – govori Ivana.
Videoporuke podrške
Ako se po jutru dan poznaje, sigurno će je učenici pamtiti po prepoznavanju vrijednosti, razvijanju empatije prema drugima i humanitarnim aktivnostima. Zbog toga se i našla u društvu žena kandidatkinja za "Šibensku grandecu". S obzirom na to da radi u cjelodnevnom boravku, puno vremena provodi s djecom, pa uz one redovne obveze odgoja i obrazovanja mogu činiti i druge stvari.
Još u travnju prošle godine, dok je bila na stručnom osposobljavanju, mentorici Evi i Ivani pala je na pamet ideja da s učenicima tada 4. razreda snime prigodan spot i pjesmu "Moja domovina", kao znak podrške Šibenčanima i cijeloj Hrvatskoj u borbi protiv koronavirusa. Hrvatska je bila u "lockdownu", u Zagrebu se dogodio strašan potres, škole i sve ostalo zatvoreno, pa je dvadesetak učenika u svojim domovima otpjevalo pjesmu "Moja domovina" i snimke poslalo učiteljicama. Eva je koordinirala učenike i pozivala ih da šalju snimke, a Ivana ih je montirala u spot. Dronom snimljene kadrove grada ustupila im je Turistička zajednica grada Šibenika.
Početkom siječnja ove godine, nakon katastrofalnog potresa u Banovini, Ivana je sa svojim 1.b razredom snimila dirljivi video podrške obiteljima pogođenim potresom.
– S obzirom na to da smo pred Božić imali veliku akciju prikupljanja pomoći za nezbrinutu djecu u splitskom Domu "Maestral", a vidjeli smo da se cijela Hrvatska digla na noge i pruža materijalnu pomoć stradalima u potresu, nekako smo se odlučili za video podrške vjerujući da će poruke doći do onih kojima su upućene. Djeci je to bila velika radost, a na taj način u njima se razvija osjećaj solidarnosti i potrebe da pomognu drugima, onima koji su u nevolji i trebaju pomoć – kaže Ivana.
O tome možda najbolje govori poruka koju u videu izgovara jedan njezin prvašić: "Iako smo mali, svi možemo činiti velike stvari."
Božićni paketi za 'Maestral'
Da mali zaista mogu činiti velike stvari, potvrđuje velika akcija prikupljanja poklona za božićne pakete namijenjene nezbrinutoj djeci splitskog Doma "Maestral".
– Ideja je zapravo krenula od djece. Razgovarali smo o tome kako postoji puno djece i puno ljudi koje nema tko razveseliti za blagdane, koji su siromašni ili nemaju nikoga. Iznenadite se kad čujete razmišljanje šestogodišnjaka. To jesu mala djeca, ali vas naprosto šokira kad iz njihovih usta iziđu ozbiljne rečenice. Razgovarajući o toj temi, moji prvašići su zaključili da, nažalost, puno siromašne djece ima i u Hrvatskoj i predložili da im pomognemo. Izbor je pao na splitski Dom "Maestral". Poslala sam mail njihovoj podružnici u Kaštelima, ali kako nije stizao odgovor, poslala sam ga u sjedište u Split. Ubrzo su došli odgovori s obiju adresa i akcija je krenula. Pripremili smo male pakete u koje smo namjeravali staviti bilježnicu, olovku, slatkiše i još nešto "sitno". Na kraju smo sve te kutije morali mijenjati i tražiti velike – kazuje Ivana.
Naime, zahvaljujući društvenim mrežama i medijima, Ivaninim porukama preko svih mogućih aplikacija, u akciju su se uključili i ostali razredi škole Jurja Dalmatinca, a potom i druge šibenske škole, građani, tvrtke i ostali donatori. Također, šibenski prvašići snimili su i prigodnu videočestitku.
– Na kraju smo prikupili i pripremili 124 velika paketa za svako dijete u Domu te još poneke sitnice za igru, poput ljuljački i trampolina. Od naših prijatelja smo dobili kombi i vozača koji im je, taman prije stupanja novih mjera na snagu, odvezao pakete. Taj susret ispred Doma bio je jako dirljiv. Morali smo se pridržavati epidemioloških mjera, a ta djeca su željela nositi pakete koji su triput veći od nekih. Žao nam je što se zbog situacije nismo mogli družiti, ali srce je veliko kad vidite koliko im je ta pažnja značila – kazala je Ivana.
Posebno joj je bilo dirljivo, nastavila je, kad je vidjela objavu ravnateljica Doma da je jadan od njihovih štićenika rekao da su dobili puno poklona te da bi bilo izvrsno kad bi nešto od tih poklona darovali djeci u Sisku, Petrinji i Glini.
– Koliko god je ta akcija bila divna, mislim da je iznimno važno što se djeca uče vrijednostima. Po mojemu mišljenju, ne postoji veći blagoslov od darivanja nekom drugom. To nisu lekcije iz udžbenika, ali su životne lekcije koje će djeca upamtiti i imati taj osjećaj za druge. Također moram reći da koliko god kao učiteljica podučavam djecu, ona mi jednako uzvraćaju. Toliko toga sam naučila i učim od njih, što me čini iznimno sretnom i ispunjenom – kaže Ivana.
Dodajmo da je završila i Srednju glazbenu školu u Šibeniku. Učila je klavir, nekoliko godina i sviranje gitare, a nedavno je kupila volinu te želi i taj instrument naučiti svirati. Puna je ideja, kreativna, barata sa svom današnjom modernom tehnologijom komuniciranja, voli raditi s djecom, rado pomaže kolegama, i na kraju kaže:
– Predobro je biti učiteljica!