U dvoboju zagrebačke Lokomotive i Rijeke najviše su se radovali – Šibenčani! Većini se šibenskih prijatelja nogometa nije, doduše, ostvarila želja da Rabuzino sunce na svom matičnom travnjaku prigrabi njihov Goran Tomić, ali je šibensko zadovoljstvo bilo posebno zbog novog izgleda stadiona na Šubićevcu. Sportskog objekta, koji nije bitno mijenjao svoj izgled 41 godinu ili od Osmih mediteranskih igara, a koji se u nekim novim detaljima (srušena žica na zapadu, europski uređene klupe za pričuvne igrače na istoku…) ne srami većine stadiona u ligama „petice"
- Šubićevac je zaista bitno našminkan. Možda sam ja pritom i malo subjektivan, jer sam upravo na šibenskom travnjaku trasirao povratak u Hajduk i ulazak među Vatrene. I zbilja mi je bilo izuzetno drago sresti stare šibenske prijatelje – kazivao nam je bivši izbornik Slaven Bilić, kojega smo zatekli u društvu nekadašnjih šibenskih suigrača Nikice Cukrova i Gorana Pauka, koji su baš kao i Slaven nosili i bijeli i narančasti dres.
Svi smo se slatko nasmijali na spomen zadnje Bilićeve sezone u dresu Šibenika, kad se znalo događati da subotom igra drugoligašku utakmicu za “narančaste”, a srijedom prvoligaški susret za “bijele”, jer su ondašnje propozicije to dopuštale.
Na Šubićevac je preksinoć rado navratio još jedan osvjedočeni hajdukovac, hrvatski izbornik Zlatko Dalić, koji je poslije prvog, ne baš zanimljivog, poluvremenu spremno ustao u obranu kolega Gorana Tomića i Simona Rožmana
- Znam da je prvih 45 minuta djelovalo većim dijelom kao taktička uspavanka. No, morate shvatiti trenere. Velik je ulog u ovoj utakmici – kazivao nam je Dalić.
U nastavku su, suprotno prvom poluvremenu, nogometne iskre frcale na sve strane. U sudaru riječkog koncepta, u kojemu su jasni automatizmi igre koja se počela slagati još za Kekove „vladavine“ i Tomićeve vizije nogometa, pune tranzicije, dugih pasova i hitrine zagrebačkih napadača Zato se Dalić samo slatko nasmijao kad smo mu kao izborniku podmetnuli malo kukavičje jaje rečenicom „šteta je što Lirim Kastrati nije Hrvat“. Kastratijeva stativa i Jakićeva prečka na jasan način sugeriraju ne baš sretni sportski dan zagrebačke Lokomotive i njezina šibenskog strojovođe Tomića.
- Meni je još zrelija prilika koju je propustio Tolić. No, ne mogu biti neobjektivan i ne priznati da je vrlo lijep pogodak Rijeke. Kako povratna lopta tako i bomba strijelca Halilovića. Zato im, neovisno o našim promašenim šansama, iskreno čestitam na pobjedi – javio nam se dan poslije telefonski Tomić, koji će s obitelji, čija je stalna adresa Salzburg (supruga mu je austrijska stjuardesa, op.a.), svoj mir ovih dana naći u rodnoj Dalmaciji, preciznije na Braču.
Drugo poluvrijeme utakmice Lokomotiva – Rijeka bilo je silno nalik na nedavni dvoboj „lokosa“ s Osijekom. Na visokoj europskoj razini. Još jednom se potvrdilo da ovosezonski Hajduk i po načinu igre, po i kvaliteti pojedinaca, a pogotovu brzini i tempu zaostaje trenutačno za tim momčadima. Dobro bi bilo da u Poljudu to prihvate kao nespornu istinu. Kao polaznu točku u slaganju nove, suvremenije igračke križaljke.
Finalu Kupa Hrvatske koje je bilo organizirano na besprijekoran način nije manjkalo VIP-gostiju, ali se utakmica bez gledatelja ipak doimala kao paštašuta skuhana al dente, ali bez toča od pomidora. Jedini organizacijski propust bilo je iznenadno gašenje reflektora prilikom podjele pokala i medalja. To se dogodilo zbog preopterećenja u opskrbi strujom na Šubićevcu, kvartu s blizu 6000 stanovnika. Bio je to i povod za neizbježnu dalmatinsku zajebanciju.
- Ko će upalit svitlo u nogometnoj Dalmaciji - krenula je odmah (polu)zajebantska rasprava nazočnih dalmatinskih nogometnih djelatnika.
- Nije riječ samo o krizi rezultata, koja mjesecima pritišće Poljud. Ni Funcuti nisu zadovoljni tempom kojim se na Šubićevcu popunjava roster novog/starog prvoligaša. O Zadru da ne govorimo. Kad smo „vječnog“ Josipa Bajla zapitali što se zapravo dogodilo u zadarskim Stanovima, gdje bivši prvoligaš, zbog dugova, dobrovoljno seli u županijsku ligu, dobili smo prilično indikativan odgovor. Ako se to uopće može nazvati odgovorom!?
- Pitajte me o svemu, veslanju, košarci, rukometu… samo ne o mom Zadru. Duša me boli zbog zadarskog nogometa – kazao nam je Bajlo, koji je desetljeća proveo u gornjem domu Stanova.