Iako su u doba korone, maske postale naša svakodnevica i stalno za njima posežemo i skrivamo se iza njih, ne toliko metaforički kao inače, nego i u doslovnom, fizičkom smislu, Šibenčanku Janju Parać, zanimaju neke posve drugačije krinke i maske. One o kojima bi se, da je vrijeme normalno, i ove veljače naveliko pričalo. Jer, vrijeme je maškara, karnevala i plesa pod maskama, ali ta će tradicija ove godine utihnuti, jer zbog epidemioloških mjera nitko i ne računa da bi se maškarane povorke mogle dogoditi na gradskim ulicama.
Janju Parać to ipak nije omelo u radu i stvaranju. Rezultat je izložba u galeriji Gradske knjižnice Juraj Šižgorić gdje je izložila oko 50 maski i krinki, pomno izrađenih i bogato ukrašenih, nadahnutih raskošnim venecijanskim maskama.
Onima kojima je na spomen izložbi maski, prva asocijacija kako je tu riječ o svojevrsnoj umjetničkoj interpretaciji ili referenciji na medicinske i maske za lice, Janja Parać poručuje kako na to ni u jednom trenutku nije ni pomislila.
- Ja sam sašila tridesetak tih "brnjica" i poklonila ih, ali nije mi bilo ni nakraj pameti da se tim sada bavim. Ova izložba na neki je način nastavak prošlogodišnje, skupne izložbe maski i radionice koju smo, na inicijativu naše predsjednice Zdenke Bilušić, održali kao likovni odjel Matice hrvatske. Sada sam izložila preko 30 maski i 15-ak krinki – kazala je Parać.
Dugogodišnja je članica Matice hrvatske u Šibeniku i umirovljena nastavnica Srednje strukovne škole gdje je godinama podučavala grupu predmeta iz kozmetike te svoje učenike stalno poticala na kreativnost. Među ostalim, s njima je radila bodypainting, vodila ih na razne revije i ostvarivala zapažene rezultate. Janjina krativnost dobro je poznata šibenskoj publici.
Iza nje su brojne skupne i samostalne izložbe, a mnogi na spomen njezina imena najprije pomisle na slike nastale u tehnici slikanja suhim cvijećem. Njezine maske, pak, sudeći po reakcijama, i te kako su se dojmile njezinih sugrađana.
- U neka bolja vremena kada se putovalo, bila sam čak i dio maskenbala u Veneciji. Oduševila me je njihova kreativnost, čak sam jednu masku i kupila i imam je dan-danas. Mene je, i u radu s djecom, zanimalo uvijek ljudsko lice. Mislim da ono uvijek ima što reći – kazuje Parać i dodaje kako je svaka izložena maska rađena prema kalupu određene veličine, tako da su zapravo sve nosive.
Kao što je to slučaj s venecijanskim, Janja Parać i svoje maske radi od kaširnog papira te ih ukrašava perjem, čipkom, perlicama, šljokicama, papirnatim ružicama, ukrasnim trakama...
- Prve maske koje sam izradila možda nisu bile toliko tehnički savršene. Lani sam prvi put to radila, ali sam nastavila dalje tehnički istraživati kako bih nešto brže i bolje napravila. Kada se pogledaju izložene maske može se činiti da sam u njih puno uložila, budući da izgledaju vrlo raskošno. Ali, nije tako. Imam puno divnih ljudi koji ne znaju što će s nekim materijalom, pa ga daruju. Ima ovdje i puno ukrasnih ružica koje se nađu na darovnim kutijama, botuna, čipki, traka koje su mi dale moje šalturice koje ne znaju što bi s tim ostacima... Ukratko, 90 posto maski je od ricekliranog materijala – istaknula je Parać uvjerena kako svatko tko ima volje i želje napraviti slične maske, takve materijale može lako pronaći i u svom domaćinstvu.
Bez obzira kakva će njihova daljnja sudbina biti, sam kreativni proces, napominje Parać, pravo je zadovoljstvo. Naposljetku, može biti i svojevrsna psihoterapija. Ako je održavanje maskenbla tijekom rata bio svojevrsni prkos zlim vrmenima, zašto ne bismo izrađivali karnevalske maske u inat koroni, zaključuje neumorna šibenska krativka.