StoryEditor
Govoreći otvorenoGOVOREĆI OTVORENO

Bandić bi konobarici ostavio dvista kuna. Zato je i vladao 20 godina, a Vili Beroš ne može ni jednu!

19. lipnja 2021. - 17:30
Vili BerošBoris Kovačev/Cropix

Mi Hrvati smo najbolji kad se nasmrt pripadnemo. Pa smo manji od makova zrna. I slušamo sve šta nam se kaže. Ka lani u epidemiji. Kad smo parili Japanci ili susjedi im Južni Korejci. Disciplinirano nosili maske, prali ruke, uredno i bez pogovora stajali u redu, držali razmak, prijavljivali sami, kao da smo Švicarci, sve one šta bi se ogrišili o red, zakon i preporuke Stožera.

Pa je tako laštru platija i oni jadan šta je iša za vrime "lockouta" istrat đubar na njivu. Rebnilo ga s osan iljada kuna kazne. I još može bit sritan šta mu gnjevni narod nije sam sudija. Bilo bi ga javno zapalilo na lomači ki Giordana Bruna, ili račetvorilo ki Matiju Gupca. Kako ga nije sram! Terorista!

U ove iz Stožera gledala je pritvorena nacija ki u "Blaženo Ufanje", u Alemku Markotić ki u Divicu Mariju, a u ministra Vilija Beroša "Hvala Vam Na Tom Pitanju" – a šta reć, ki u Boga Isusa šta je evo ovi tren saša sa nebesa. U svakom slučaju, u Hrvata nitko nije bio popularniji od njega. On prvi, Ivan Pavao drugi, a treći je mogao biti tko god hoće. Iako nije ni visok ni plav – dapače, pisalo se kako nosi i cipele s visokom petom da bio dobio koji centimetar – postao je preko noći seks-simbol kojeg su sanjale mlade starlete. "Rekla sam mu da je uživo još zgodniji nego na TV-u", pričala je u transu.

Hrvati ko Hrvati

A onda? Narod ko narod, Hrvati ko Hrvati. Dignu te visoko, bace te u zrak i onda se izmaknu kad se trebaš ponovno vratit na zemlju. Dosadio im i Vili, dosadio im Stožer i mjere, i Televizija, i čekanje brojki svaki dan, koliko ih ima zaraženih gori, a koliko kod nas doli. Dosadili su više i oni sami sebi, zaželili su se više normalnog života, da odaju di ih je volja i kad ih je volja, po kafićima i birtijama, po benkovačkom sajmu.

l da se ne moraju više ustezat od nikoga i ničega. A pogotovo ne od nekih maski, nekih političara, uhljeba, ovih i onih, cijepljenih i necijepljenih. Dosta im je više svega! Korona? Koja korona, toga više nema. To je od početka bila prevara! Koje mjere? One kojih se ni političari ne drže. Šta oće oti Beroš? Kad se on slikava tamo s Ninom Badrić, onda nije bilo ni korone ni mjera! Fuj, licemjeri. I onda on priča o odgovornosti!

Ukratko, u samo godinu dana Vili Beroš prošao je put od "sveca koji hoda", od Georgea Clooneyja do klauna, od moralne i stručne vertikale do apsolutne "nule", koja je u Zadru konobarici ostala dužna "dvi kune", jer je za račun od 22 kune dao samo dvadeset. Može li niže? Dno dna! A samo zato što je konobaricu koja mu je donijela tu istu kavu upozorio da bi trebala nositi masku. Jer je nose i mnogi drugi, osobito stranci, turisti od kojih mi svi skupa živimo. I što se nakon toga demonstrativno digao i otišao, ne popivši kavu, nakon što se konobarica ponovno vratila bez maske.

Nakon toga na njegovu se glavu – ne doslovno, nego na društvenim mrežama, metaforično – sručila cijela kanta govana. Smrad! Kako ga nije sramota. Šta on tu glumi?!

Uvik ostavit manću

I sad ide, odnosno slijedi nagradno pitanje. A što je to ministar zdravstva Vili Beroš trebao napraviti? Praviti se da ne vidi? Točno tako! I što je još trebao napraviti, skinuti masku?! Točno tako! Kad niko ne nosi, ne triba ni on. Triba je guštat i uživat sa svojim narodom. Triba je bit frajer, baja! I za kraj, još ono najvažnije. Triba je konobarici ostavit sto kuna za račun od dvadeset. Ili još bolje dvista. I onda bi ona ushićeno danima pričala svima okolo kako joj je ministar, onaj s TV-a, e Beroš, dao obilati trinklegld za dvi kave, namignija, nasmiješija se, reka u redu je. Ljubazan, jednostavan, ne pravi se nešto

A ne ka ovi naši, seljačine, prave se da su Boga za bradu uvatili. Možda bi još i selfi s njim tražila. To Hrvati vole! Pa zar nije Miki Bandić na tu fintu – daj kumici na placu 200 kuna – vladao Zagrebom i Hrvatima dvadeset godina, a vjerojatno bi i još da ga smrt nije od njih rastavila. U nas možeš radit što god hoćeš, samo ne smiješ bit škrt prema konobarima. I svima se lipo javit!

Jer u nas, kad neko koga ubije, ili završi u bajbuku zato šta je izmlatija ženu, prvi je komentar – "Ma daj, on?! A ko bi reć, koji fini čovik! Uvik bi se lipo javija kad bi se trevili vanka, na ulici. Ma ne virujen, jesi sigurna?!"

26. srpanj 2021 23:23