StoryEditor
SpektarNIKAD TUŽNIJe

PR-ovci su prespavali kampanju: donosimo kratki pregled tri neuspješne predizborne poruke glavnih političkih aktera

28. lipnja 2020. - 09:35
Predizborna bomba koja je ubila Laburiste 1992. godine. Ovakvu bombu tijekom posljednje kampanje u Hrvatskoj nismo vidjeli  Privatni album

Za čitanje ovog teksta preporučio bih da pogledate crno-bijelu fotografiju plakata s porukom na engleskom jeziku.

Riječ je o jednom od najuspjelijih proizvoda političkog marketinga u prošlom stoljeću i umnogome je omogućio potpuno neočekivanu pobjedu britanskih konzervativaca predvođenih Johnom Majorom 1992. godine. Po svim anketama uoči izbora predviđala se sigurna pobjeda Laburista predvođenih Neilom Gordonom Kinnockom, ali se onda dogodila - prava predizborna kampanja. Ovaj plakat zovu "bombom koja je razbila laburiste", a na njoj je jednostavna poruka Britancima kako će, osvoje li "crveni" vlast platiti godišnje u prosjeku 1250 funti više iz svog džepa.

Reforme koje su najavili Laburisti ne bi imale baš takav rezultat, ali tko vas pita što je istina. Bitna je efektna poruka, a ova je bila jer je u milijune britanskih domova unijela strah kako će ih lijeva vlada - opljačkati. I Laburisti su na biralištima pali...
Zašto priča o ovom plakatu danas, nakon gotovo četiri desetljeća, i kakve to ima veze s Hrvatskom? Ima, jer u dosadašnjoj kampanji, koja je doduše potpuno netipična i osakaćena zbog širenja koronavirusa, nismo zabilježili niti jednu poruku, niti jednu TV reklamu, ili oglas u novinama, na portalima, niti jedan plakat, niti jedan slogan koji bismo zapamtili, a kamoli da bi mogao preokrenuti rezultat izbora. A politika je roba, kao i svaka druga, što je bolje zapakirate veća je šansa da će naći put do kupca, da ćete je uspješno prodati.

Evo kratkog pregleda tri neuspješne predizborne kampanje glavnih političkih aktera.

Uspavani HDZ

Za početak Hrvatska demokratska zajednica. Sigurna Hrvatska. Netko se zaista šalio kada je savjetovao takav slogan.
Na prvu ruku sasvim razumljiva poruka, htjelo se poručiti u vrijeme kriza kako je Hrvatska pod vodstvom sadašnje Vlade Andreja Plenkovića mirna, sigurno plovi.

Sigurno je prevladana kriza s Agrokorom, sigurno je izbjegnut raspad Vlade nakon sukoba s Mostom, sigurno je prošla prva faza borbe s koronavirusom, sigurno je spašen veliki dio gospodarstva Vladinim mjerama, sigurno je školska godina privedena kraju...

image
Andrej Plenković više nije na udaru Škore i ucjene o premijerskom položaju u novoj koaliciji
 
Željko Hajdinjak/HANZA MEDIA

Kao prvo "sigurna Hrvatska" nema u sebi ni malo špirita, ni malo borbenosti, ponovite li dva, tri puta taj slogan dobit ćete neodoljivu želju da prilegnete. Slogan je spor, nemotivirajuć. Dodajmo tome nevjerojatan promašaj da se u vrijeme svjetske COVID-19 krize u kojoj apsolutno ne znate što nas čeka sutra, a kamoli za mjesec dana, pozivate na sigurnost. Pomislili biste kako je predizbornu taktiku HDZ-ovcima radio neki "crni labud" ubačen iz tabora SDP-a, no, znajući kapacitete današnjih socijaldemokrata znamo da takvo nešto maštovito s njihove strane nije moguće.

Niti jednom nisu Bernardićevi ljudi efektno poentirali na novonastalu erupciju COVID-19 u Hrvatskoj i propuste vladajućih projicirane kroz famozni Stožer. Dakle, Bernardić ne samo da to nije iskoristio, nego se i izblamirao kada je u Splitu, komentirajući pucnjavu i ubojstvo na kaštelanskim ulicama, jedva razaznao u kojem je gradu, ali nije pogodio samo mjesto predizbornog skupa, pa je carski trg Peristil zamijenio s Prokurativama.

HDZ je, po mome skromnom sudu, za isti sadržaj koji je želio komunicirati s biračima mogao izabrati slogan: HRABRA HRVATSKA. To bi obuhvatilo sve, dakle i Agrokor, i krizu Vlade, i koronavirus i spašavanje gospodarstva, a uz to davanje atributa "hrabra" cijeloj državi i narodu zapravo bi ponudio sliku jedinstva. A sve, naravno, pod Plenkovićevim vodstvom hrvatske Vlade. Takav slogan bio bi i puno "zaštićeniji" od napada "oporbe" koja bi teško mogla reći kako Hrvatska nije hrabra. Što je onda, kukavička. Ne, HDZ bi lako kontrirao da su i Hrvatska i HDZ hrabri i da će se tako hrabri i jedinstveni suprotstaviti i novim izazovima.

SDP-u treba "restart"

Slijedi priča o Socijaldemokratskoj partiji Davora Bernardića i njihovu sloganu - Restart. Dobro što su taj pojam "posudili", da ne iskoristimo neki drugi izraz, između ostalog i od naše izdavačke kuće i njenog serijala tekstova o oživljavanju gospodarstva nakon prvog vala pandemije, to je manje zlo. Veće je zlo kad ne znate što bi s tim sloganom.

Restart. Novi početak. Za novi početak, kao prvo, trebaju vam novi ljudi, nova lica. Kad predstavljate nešto što se zove "restart", a uz vas su političari poput Kreše Beljaka, Anke Mrak Taritaš, Davorka Vidovića, Branka Grčića ili Gordana Marasa, onda vam i Joža Manolić izgleda kao nova snaga. Pa kad vam novinari otkriju da je dio programa prepisan od stranačkog programa iz prošle kampanje, onda se pitate - stvarno, što je tu novo? O kakvom je restartu tu riječ? Pa kad još forsirate upotrebu izraza "restart" uz svaku rečenicu svog programa, onda nakon nekog vremena to postane umjetno, iritirajuće.

image
Bernardić na splitskom skupu, u starom društvu - Hrelja, Beljak, Mrak Taritaš. Novi početak?
 
Božidar Vukičević/HANZA MEDIA

Pisao sam kako je kampanja SDP-a potpuno pogrešna. Ona je ovoga puta morala biti isključivo ideološka jer je situacija bila idealna. SDP na bilo kojim izborima može pobijediti jedino ako uspije probuditi centar i lijevo od centra i sve te birače dovući do biračkih mjesta. Pojavom Škore, kao desnije varijante HDZ-a, Bernardiću je bačena lopta na volej. Ali, ništa od toga. Bernardić se prvo uhvatio korupcije, pa kad je vidio da je ta priča izlizana i nikoga ne zanima, krenuo je s napadima na HDZ na drugim područjima, mijenjajući metu gotovo na dnevnoj bazi, pa se uvukao u raspravu oko izbjegavanja sučeljavanja, a zapravo je trebao alarmirati birače strahom od pobjede buduće koalicije HDZ-a i DomPoka kojom u vlast opet ulaze Hasanbegović, Ilčić, Glasnović, i tko zna kakvi sve novi političari koji se nalaze po listama Škorina pokreta a za koje ne znamo ni što misle ni kako se ponašaju.

Da sam njihov PR savjetnik rekao bih da je pobjednički slogan bio ZAUSTAVIMO CRNU HRVATSKU. Je li pretjerano? Vjerojatno jest, ali u izbornoj kampanji se uvijek i pretjeruje, zar ne. Ovako SDP nije uspio nikoga probuditi, a svojom kilavom neoporbenom politikom u Zagrebu stvorio je snažan pokret oko stranke Možemo! koja se sada u nekoliko izbornih jedinica bori za prolazak uzimajući njihove glasove. Lijevi birači sada imaju alternativu ako su se umorili od onih "novih", "restart" lica.

Što je Škoro htio reći

Škorin Domovinski pokret za slogan ima stih jedne njegove pjesme - zato što svoje volim. Hm, dobro čovjek svoje voli, pa to i nije neko iznenađenje. Tko svoje ne voli? Što se time htjelo reći? Od onoga što tu i tamo saznajemo iz "programa" jest da žele Hrvatsku kojom se neće upravljati iz Bruxellesa, Hrvatsku u kojoj će se slušati glas naroda, pa tako i kroz obvezujuće referendume koje bi Škoro organizirao čim sunce svane. U tom slučaju je umjesto uspavanke o ljubavi prema svome i šire DomPok trebao ići sa sloganom VRATIMO HRVATSKU NARODU.

Time je obuhvaćeno sve što je pokretu koji se zove Domovinski potrebno, i narod i Hrvatska, a vraćanjem domovine narodu pokriveno je suprotstavljanje diktatu iz Bruxellesa i osluškivanje bila naroda. Barem dok ne prođu izbori.

Poruke nisu ključne, pogotovo u Hrvatskoj gdje su karte unaprijed već podijeljene, i nije previše briga klasičnog glasača HDZ-a ili SDP-a što im govore njihovi stranački lideri. No, ovog je puta zbog pojave Škorina pokreta socijaldemokratima itekako bilo važno dobrom kampanjom povećati izlaznost birača jer je ona ključna za promjenu stanara na adresi Banski dvori. To se vjerojatno neće dogoditi, barem ne u mjeri koja bi bila dovoljna Bernardiću za potpisivanje ugovora o radu na četiri premijerske godine.

Ostali? Most nas je dva puta budio, ali to nije bilo dovoljno pa sada to ponavljaju sloganom "Hrvatska se budi". Da barem uz to ponude i kavu, ali ništa...Tu nema pomoći.

Spomenut ću i jedan fenomen - tzv. STRIP, iliti Stranku s imenom i prezimenom, zašto ne i s nadimkom, adresom i brojem cipele. Stranka, ili što već to jest, za koju vam nije jasno je li to neka zafrkancija, i hoće li se uskoro nekako konačno imenovati, na tom prvom koraku je pokazala da ne razumije što politika jest. A u politici su ime i poruka vrlo bitni. Autor ili autorica STRIP-a zaslužuje vlastitu katedru na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a zvala bi se ANTIKAMPANJA. Čestitamo.
I još nešto na kraju. Jeste li primijetili kako posljednjih tjedan dana više nitko iz Domovinskog pokreta ne spominje kako Plenković ne smije biti premijer, ako HDZ s njima želi koalirati.

A izborne ankete jasno poručuju - HDZ i DomPok imaju koalicijski potencijal da zasjednu u Banske dvore. Dakle, stvar je potpuno jasna. A Škoro će, kad potpiše postizborni sporazum s Plenkovićem, reći - narode, situacija je takva, morali smo u koaliciju za dobrobit jedine nam Hrvatske. Zato što svoje volim. Sigurno. Vrijeme je za novi početak.

Gdje su nova lica?


Raymond Strother, politički savjetnik američkih demokrata i voditelj kampanje Garyja Harta za demokratsku nominaciju krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, govoreći o temeljima svake kampanje poručio je kako je lik političara presudan.
"Ljudi biraju ljude. Ne biraju probleme. Ljudi ne vole priču o problemima. Oni vole ljude. Oni žele pogledati nekoga u oči, makar na televiziji, i reći "Sviđa mi se taj političar", zaključio je Strother.

Zašto ovaj citat? Zbog pitanja - gdje su ti novi ljudi u ovoj kampanji. HDZ je ubacio nekolicinu, uglavnom ministara koji su to postali u posljednjim rošadama, ali nitko od njih nije pokazao neku lidersku, "sviđa mi se" crtu. Vili Beroš je mogao biti to novo lice, osvježenje, ali nakon što je politiku stavio iznad struke, propustio je priliku. SDP živi u prošlosti okružen ljudima iz prošlosti. Ima na njihovim listama novih političara, ali ih u kampanji nismo vidjeli. U DomPoku, iako novoj političkoj snazi, sve su stari, javnosti poznati likovi već desetljećima, od samog Škore pa nadalje.

Dobra Sanaderova kampanja


Kao primjer odlične izborne kampanje navest ću HDZ-ovu za drugi mandat Ive Sanadera (na stranu njegovo kasnije druženje s hrvatskim pravosuđem).

Poruka je bila efektna, poticajna, angažirana, a jednostavna, što je iznimno važno. "Idemo dalje", ponavljao je Sanader u svojim porukama nabrajajući sve što je tadašnja Vlada napravila u 4 godine. Napravili smo sve to, a sada idemo dalje - poručivao je tadašnji premijer, i glatko dobio izbore, privukavši i brojne glasove (ne samo zbog kampanje, već i zbog obračuna s krajnjom desnicom) s centra koji nisu "originalno" HDZ-ovi. To je bio pravi marketing.

Svečane vrpce i ostali folklor



Plenković i HDZ se nisu odrekli prastare navade da u kampanji režu svečane vrpce na dovršenim objektima koji su otvoreni prije nekoliko mjeseci, lopatom bacaju malo cementa u znak početka radova, ili po deseti put obilaze sanirana odlagališta, poput splitskog Karepovca.

Navika koja je svoj bizarni vrhunac doživjela kada je nekadašnja SDP-ova ministrica pravosuđa Ingrid Antičević Marinović u Uredu državne uprave u Varaždinu otvorila - lift. Pa se njime prošetala u društvu gradonačelnika Ivana Čehoka. Ili kada je HDZ-ov karlovački župan Ivan Vučić u Udruzi slijepih "otvorio" klima-uređaj. Ili kada je bivši HDZ-ovac Darko Milinović pustio u rad - praonicu rublja.

Političari očito nisu svjesni kako takav prizeman i pročitan balkanski folklor više nikoga ne zanima i ne donosi niti jednog jedinog glasa na biralištima. Ali, ako ih vožnja liftom veseli, tko im može zamjeriti.

Izdvojeno

14. kolovoz 2020 10:05