StoryEditor
Prostorijadom koji miriše

‘A, šta će ti kuća bez cvića oko nje‘: posjetili smo raskošan vrtove Asje Puljiz iz Imotskog. Otkrila nam je male tajne sadnje i najčešće greške

Piše Braco Ćosić
7. lipnja 2020. - 14:27
Braco Ćosić

Šta će ti kuća ako oko nje nema cvića, jer cviće i zelenilo čine kuću kućom – ova rečenica često se čula i još je uvijek aktualna u gradu Imotskom, ali i po ruralnim dijelovima Imotske krajine.

Posebno kod onih starijih generacija, koji su oko svojih kuća sadili cvijeće, pa su kamen koji je dominirao u svim imotskim starim kućama i okućnicama oplemenili bojama i mirisima cvijeća. Takvih primjera i danas imamo u samom gradu Imotskom.

Asja Puljiz iz stare je imotske loze, a ljubav za cvijećem i ljepotom okućnice naslijedila je od majke. Cijeli prostor oko svoje lijepe kuće u Imotskom sama je dizajnirala. Uredila terasaste minivrtove, povezala ih kamenim stepeništem i onda raznim cvijećem dala zeleno-šareni štih kući.

– Vi znate onu staru imotsku izreku o kućama i okućnicama. To vam je, pričala mi je majka, bio sastavni dio života u Imotskom. I one bogatije i one siromašnije kuće imale su cvjetne okućnice.

Sve obitelji imali su u kući nekoga tko se brinuo o cvijeću i uređivao vrtove. Svojevrsno imotsko cvjetno natjecanje, tako bi mogla kazati – započela je Asja priču o svojim prelijepim vrtovima oko kuće i nastavila:

Ima prostora

– Ja sam imala sreću da imam prostora oko nje. Ne velik, ali zanimljiv. I onda prvo majka, a potom nakon nje i ja. Zapravo mogu kazati da je sve ovo moj rad. Ako ćete imati ovo što sada gledate, trebate se i potruditi. Itekako. Ja dnevno, nećete vjerovati provedem oko sedam, osam sati u svojim vrtovima. Bila zima ili ljeto.

Jer i zimi okućnica od cvijeća i zelenila kuću čine kućom. Terasati teren dao mi je mogućnosti da uz pomoć kamena kreiram nekoliko izdvojenih malih vrtova. U njima po sredini voćke, oko njih i uz stepenište cvijeće u pitarima. Negdje oko 120 pitara. Oni su uz stepenište tako da čine cvjetni koridor za izlaz iz kuće prema najgornjem vrtu.

Uz stepenište je i kratka živica od šimšira, a u pitarima ono cvijeće što se uvijek sadilo u Imotskom. Od đirana u svim bojama, ruža na desetke vrsta, pa kale, maćuhice. Obvezni masliđan, bosiljak, murtela, kako hoćete zbog mirisa, i onda po sredini vrtova sezonsko cvijeće. Tu su tulipani, lale, kale, jorgovani u kutovima vrta da ne smetaju svojim krošnjama onom manjem cvijeću i izuzetan su dekor cijelog prostora.

Potom nekoliko vrsta oleandara u raznim bojama. U jednom vrtu i rijedak primjerak bijele ljubičice, neizostavne đurđice zbog opojnog mirisa. Onda frezije, hortenzije, sada za Svetoga Antu i ljiljani u nekoliko boja.

No, vjerujte, ja vam osim onih prelijepih boja raznog cvijeća toliko volim i mirise. Naše izvorne, mediteranske. Oni su za zimski ugođaj okućnice. I ružmarin i lovor kojem ne smijete dati da se širi, trebate ga kontrolirati, ali uz metvicu, i ružmarin, mirisom daje ugođaj. Osim toga zelenilo se uvijek lijepo uklapa u naš kamen. A ja sam vam sve ovo stepenište i prilazne puteljke aranžirala našim kamenom – veli Asja.

No, nije spomenula da ljepotu okućnice osim cvijeća čine i voćke. A i one u onom predivnom prostoru njezinih vrtova daju poseban ugođaj. Trešnja, višnja, marelica, jabuka i bajam za svaki slučaj jer svojim prvim proljetnim cvjetovima nagovijesti cvjetnu raskoš Asjina vrta.

– Čujte, kada se jednom zbližite s cvijećem to vam dođe kao neka vrsta ovisnosti. Tvrdim da se s cvijećem i urednim zelenilom mogu itekako nadomjestiti mnoge falinge u izgledu neke kuće.

Nitko neće ni primijetiti vrata ili prozore koji su krivo projektirani kada ih oplemenite pitarima cvijeća, uredite im prilaz. Definitivno, bez cvjetno zelene i obvezno uređene okućnice i kuća nije kuća – veli nam na kraju razgovora gospođa Asja Puljiz.

#ASJA PULJIZ#OKUĆNICA#VRTOVI#IMOTSKI

Izdvojeno

17. lipanj 2020 00:01