StoryEditor
Auto motosadržaj omogućio hep

E- mobilnost: automobili na struju prijatelji su okoliša

9. lipnja 2020. - 06:20
Shutterstock

Električni automobili, ili vozila na struju, htjeli mi ili ne, ipak su neminovnost od koje ne možemo pobjeći ako želimo sačuvati naš planet za buduće generacije. Jer već unatrag desetak godina svima je jasno da su konvencionalni automobili s motorima s unutarnjim izgaranjem golemi zagađivači okoliša, posebice u velikim, višemilijunskim gradovima, gdje se sunčeve zrake teško probijaju kroz onečišćeni zrak.

Automobili pokretani električnom energijom imaju nekoliko mogućih prednosti u odnosu na konvencionalne automobile s unutarnjim izgaranjem, koje uključuju značajno smanjenje onečišćenja zraka u gradovima. Oni ne ispuštaju onečišćenja iz svojih izvora energije tijekom rada, utječu na smanjene emisije stakleničkih plinova, ovisno o gorivu i tehnologiji koja se koristi za proizvodnju električne energije za punjenje baterija, manju ovisnost o nafti, što je u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju uzrok zabrinutosti zbog njihove izloženosti naglim promjenama cijene i poremećaja u opskrbi.

Električni automobili su bili popularni krajem 19. i početkom 20. stoljeća, dok su unapređenja motora s unutarnjim izgaranjem i masovna proizvodnja jeftinijeg vozila na benzin doveli do smanjenja korištenja vozila na električni pogon.

Energetske krize sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća dovele su do kratkotrajnog zanimanja za električne automobile, da bi se sredinom 2000. godine obnovio interes u proizvodnji električnih automobila, uglavnom zbog zabrinutosti oko ubrzanog povećanja cijene nafte i potrebe za smanjenjem emisije štetnih plinova, najviše emisije CO2. Stoga je Europska unija uvela obvezu smanjenja emisija CO2 na 95 grama po kilometru, a za svaki gram prekoračenja proizvođači će plaćati penale, 95 eura po prekoračenom gramu CO2.

Unatoč potencijalnim prednostima, široko prihvaćanje električnih automobila suočava se s nekoliko prepreka i ograničenja. Električni automobili su znatno skuplji od konvencionalnih vozila s unutarnjim izgaranjem i hibridnih električnih vozila zbog dodatnog troška njihovih litij-ionskih baterija. Osim toga, veliki baterijski sklopovi utječu na ukupnu masu električnog automobila i zauzimaju dosta prostora. Međutim, cijena baterija pada s masovnom proizvodnjom i očekuje se da će nastaviti padati.

Druge prepreke za opće korištenje električnih automobila su nedostatak javne i privatne infrastrukture za punjenje električnih automobila i strah vozača od nestanka energije prije dostizanja svog odredišta zbog ograničenog dosega postojećih električnih automobila, što kod nas u Hrvatskoj HEP rješava kroz program javnih punionica ELEN.

Dakle, kod električnih automobila trenutačno je najveći problem, uz visoku cijenu, autonomija koju ograničava kapacitet baterija iz kojih se napaja elektromotor koji pokreće vozilo. Doseg električnih vozila bitno se razlikuje od automobila do automobila ovisno o veličini vozila, ali i kapacitetu, obično, litij-ionskih baterija čije punjenje, ovisno o vrsti i snazi javnih punjača, traje od 40 minuta (do 80 posto kapaciteta) pa do 15 sati preko kućne mreže i utičnice. Iz dana u dan proizvođači električnih automobila uspijevaju povećavati domet vozila, ali isto tako i snagu elektromotora koja utječe na ubrzanje i krajnju brzinu.

U principu domet električnih vozila kreće se od nekih 100 kilometara kod manjih, obično gradskih automobila, pa preko 400 kilometara kod luksuznijih i skupljih automobila, u prvom redu Tesle, Lexusa... Što se tiče malih, gradskih automobila na struju, ako se uzme u obzir europski dnevni prosjek prevaljenih kilometara, koji iznosi oko 60 kilometara, zadovoljavaju svakodnevne potrebe vozača. Međutim, za dulja putovanja, primjerice na relaciji Split – Zagreb, nisu baš najprimjereniji jer se s jednim punjenjem baterije ne može prevaliti tolika kilometraža.

Za skeptike koji nisu baš previše oduševljeni električnim automobilima, ali koji su nesumnjivo naša mobilna budućnost, postoji još jedna mogućnost izbora. Radi se o automobilima s hibridnim pogonom koji su kombinacija benzinskog agregata i elektromotora. Naravno, ovakvi automobili, zahvaljujući regeneraciji energije koja se stvara kočenjem ili usporavanjem vozila, pune bateriju malog kapaciteta te omogućuju pri laganijoj vožnji vožnju na struju od dva-tri kilometra.

Druga priča su automobili s hibridnim pogonom i plug-in sustavom. Takvi automobili koriste benzin i električnu energiju za kretanje. Kod plug-in modela hibridni pogon koristi električnu energiju koju crpi iz litij-ionske baterije, a koja se puni preko električne utičnice. Takvi modeli imaju domet uz pomoć struje oko 60 kilometara. S takvim automobilima na struju se može voziti i više od 130 km/h, ali pritom autonomija vrlo brzo pada.

Međutim, prednost PHEV modela u odnosu na potpuno električne automobile jest benzinski motor koji se uključuje čim se isprazni baterija za napajanje elektromotora. Osim toga, kada treba više snage, primjerice kod pretjecanja, elektromotor i benzinac zajedničkim radom daju dodatni poticaj vozilu.

Naravno, i prigodom vožnje na benzin, zahvaljujući posebnim sustavima, baterija se puni prilikom kočenja i kretanja nizbrdo, ali ipak nedovoljno. Na taj način s hibridnim PHEV vozilima može se putovati na puno duže relacije, a automobil je vrlo koristan i štedljiv u gradskoj vožnji kad se vozi na struju. Zapravo, punjenjem baterije na kućnu utičnicu preko noći, vozilo se svakodnevno može koristiti u gradskoj vožnji na struju.

Troškovi rada i održavanja

Većina tekućih troškova električnog vozila može se pripisati održavanju i zamjeni baterija zbog toga što električno vozilo ima samo oko pet pokretnih dijelova u svom motoru, u usporedbi s benzinskim automobilom koji ima stotine dijelova u motoru s unutarnjim izgaranjem.

Električni automobili imaju skupe baterije koje se moraju mijenjati, inače imaju vrlo niske troškove održavanja, posebno u slučaju trenutnog modela utemeljenog na litiju. Za izračun troškova po prijeđenom kilometru električnog automobila, potrebno je dodijeliti novčanu vrijednost trošenju baterija. To može biti teško zbog činjenice da će imati nešto manji kapacitet svaki put kada se napuni i, smatra se, na kraju radnog vijeka kada vlasnik odluči da njegova učinkovitost više nije prihvatljiva.

Čak i tada, "na kraju životnog vijeka", baterija nije potpuno bezvrijedna jer se može ponovno upotrijebiti, reciklirati ili koristiti kao rezervna. Budući da je baterija sastavljena od mnogih individualnih ćelija, koje se ne moraju nužno ravnomjerno trošiti, povremenom zamjenom najgorih od njih može se zadržati isti domet vozila.

Manje štetnih tvari

Električni automobili pridonose čišćem zraku u gradovima jer oni ne ispuštaju štetne tvari u okolinu, kao što su čestice čađe, hlapivi organski spojevi, ugljikovodici, ugljikov monoksid, ozon, olovo i razni dušikovi oksidi. Koristi od čistog zraka su najčešće lokalne, zbog toga što su, ovisno o izvoru električne energije koja se koristi za punjenje akumulatora, emisije štetnih tvari u zrak pomaknute na mjesto proizvodnje električne energije.

Proizvođači automobila pokušavaju svoje automobile učiniti što lakšima te moraju koristiti materijale koji su vrlo laki, ali i čvrsti, kao npr. aluminij i kompoziti ugljičnih vlakana koji iziskuju mnogo energije za proizvodnju. Sastavne dijelove baterija, litij, nikal i bakar, nalazimo u zemljinoj kori te je za njihovu eksploataciju i obradu potrebno koristiti mnogo energije, što nije efikasno. Nepravilnim rukovanjem tih baterija možemo znatno naštetiti okolišu.

Izdvojeno

14. kolovoz 2020 04:24