Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Životmjere opreza

Stanari Doma umirovljenika opisuju nam teške dane u izolaciji: jedan svira gitaru u kupaonici, drugi prate misu na televiziji, a svima fali ‘Slobodna’

Piše Lenka Gospodnetić
26. ožujka 2020. - 09:58
Nikola Vilić/ HANZA MEDIA

Virus korone posebno može biti opasan za osobe starije životne dobi; stoga ne iznenađuje što nas je Ivan Škaričić, ravnatelj Doma umirovljenika na Zenti, ljubazno odbio za posjet korisnicima kako ne bismo svojim dolaskom iz vanjskog svijeta ugrozili tu ranjivu skupinu.

Korisnika “Zente” inače ima oko 340, a otprilike toliko njih nastanjuje i domsku jedinicu u Vukovarskoj ulici, te onu u Starom Gradu na Hvaru. Zbog novonastale situacije, naime nametnute im izolacije, neki od korisnika odlučili su privremeno domski smještaj zamijeniti za boravak kod rodbine.

Ipak, njih je malo, “ovdje se osjećaju sigurnije”, zadovoljno je primijetio ravnatelj. Budući da smo u nekoliko navrata pisali o aktivnostima korisnika Doma umirovljenika Zenta, koje su inače dosta živahne, imamo kontakt s “insajderima”; dobro se drže, ali imaju i neke primjedbe, dakako.

image
Jakov Prkić/HANZA MEDIA

Bitno da ne grintaju kao djeca; Bogu hvala, punoljetni su i zdrave pameti, svjesni da je karantena važna za njihovo zdravlje, a feštat će se i izlaziti van kad ova nevolja prođe. Tko zna, možda korona pogine od topline kad napokon sunce svom snagom udre u okna “Zente”, kad je već bura nije mogla otpuhati? Ide ljeto, treba se nadati...

– Ma znate šta, meni vam je najteže šta su zatvorili šank! On nam je bija ka ognjište, žarište društvenog života. A sad je ugašeno – tuguje korisnica Doma Mirjana Blagaić, inače umirovljena novinarka. Neko je vrijeme dvojila bi li iz Doma privremeno otišla u stambenu zajednicu kod kćeri, stisnuli bi se već nekako. Ipak, zasad je Dom odnio prevagu. Unatoč novim mjerama, život je podnošljiv, ima i koliko-toliko prostora za kretanje.

Nove mjere

A koje su to točno nove mjere, pitamo našu kolegicu u zasluženoj penziji.

– Dakle, ranije smo ručavali svi zajedno, bilo nas je u blagovaonici po dvjesto, a sad ručamo u četiri etape jer svatko mora biti sam za stolom. Nema više ni zadržavanja jer nema vremena, treba osloboditi stol za drugoga.

Ranije smo svi zajedno uzimali kruh, a sad nas dočeka zasebna mjerica za stolom, kako ne bismo ništa nepotrebno dodirivali. Zatvorena nam je i ova divna terasa, kako nekome sebičnom ne bi palo na pamet skočit vanka po spizu.

Da, nema više dostave izvana, čak ni voća, koje bi nam dobro došlo da dodatno ojačamo imunitet, samo triput tjedno ono što dobijemo u domu: naranču, jabuku... Ja sam, konkretno, navikla da mi kćer često donosi voće, sad mi fale ti vitamini – trpko će Mirjana. Fale joj i mnoge druge “lipe, stare užance”.

– Puno mi fali “Slobodna”; zbog predostrožnosti nitko više ne dobiva nikakav tisak. Informiramo se priko interneta, ali za to se neki od nas moraju popet u sobu. Jedva čekam da prođe ova opasnost, da opet uživam u listanju prave novine, razgledavam novitade u njoj – Mirjana će sjetno.

Osim novinskog papira, nedostaju joj “vanjske” kave, prijatelji, bivši susjedi sa Zente, dakako i rodbina.

image
Matko Biljak

Rješavam križaljke

– Eh, kako sam ja vodila lipi, aktivan život! Svako jutro iza doručka išla sam kod prijateljice na kavu, skupa bi pogledale i seriju, smijale se. Znala san odit i kod prijatelja, a jedna prijateljica bi mi lipo sredila i kosu kad je tribalo.

Srića pa san se, ka da san znala, piturala prije ove karantene! A srića i da me kćer opskrbila grickalicama prije zabrane unosa svega osim lijekova u dom.

Tako vam ja dane provodim grickajući, smutim sama sebi kavu jer ne radi šank, pa je pijem i rješavam križaljke; znate, puno volim križaljke, i njima sam isto opskrbljena jer sam ih skupljala iz “Slobodne”, svaku nedilju san prilog “Sfinga” stavljala sa strane ako ne bih stigla odmah riješit. Imam i enigmatskih časopisa, to mi je spas. I znate šta još? Imam i kap vina za ručak petkom, kad je na jelovniku riba.

Kažu da riba tri puta mora plivat: najprije u moru, pa u ulju, a onda i u vinu. Kod mene u vinu baš ne pliva, ali je poškropim – namiguje simpatična Mirjana koja se, eto, snašla, ali žali za brojnim radionicama kojih je ranije bilo, a sad su “povijest”. Zasad.

– Joj, kako smo lipe radionice imali.... Vodila ih je Jagoda Kecman, umjetnica, a u realizaciji zadataka pomagala nam je naša socijalna radnica – radna terapeutkinja Gordana Jerčić. Zadnju smo radionicu imali za Valentinovo.

Sad naša korisnica Marta Bauer (je, bila je i ona u “Slobodnoj” sa svojim prepariranim ribama) priprema novu izložbu, neko cviće. Ali ne može ga obisit na zidove, ne može sad organizirat nikakvu izložbu – tužno će novinarka u mirovini, duha uvijek željna novih događaja, aktivnosti.

Aktivnosti, međutim, ne nedostaje spomenutoj radnoj terapeutkinji pri “Zenti” Gordani Jerčić, jer je zadužena za koordiniranje novog rasporeda podjele obroka, općenito uvođenja novih mjera u izolaciji nametnutoj korisnicima radi samozaštite. Još se stanari uhodavaju, treba tu puno posla oko uvođenja reda, neki se ponašaju kao djeca, ali bitno je da nema depresivnih, malodušnih. I da je sve čisto, sterilno.

– Mi djelatnici nakon ulaska u Dom skidamo obuću i dezinficiramo sve, navlačimo obuću za Dom i odjeću, nose se maske. Doista se poduzelo sve što se moglo – napominje.

Ravnatelj ustanove za smještaj umirovljenika Škaričić potvrdio je da je privremeno uvedena zabrana unosa u Dom svega osim prijeko potrebnih lijekova, te da će razmotriti pojačanje u jelovniku, koji je inače raznovrsno osmišljen tijekom osam dana.

Ovo je čisti zatvor

Od nedostatka delicija iz vanjskog svijeta, međutim, korisniku Doma, šjor Frani Višiću, više fali – sam vanjski svijet.

– U Domu sam sa godinu dana starijom suprugom Marijetom, inače Slovenkom. Nju muče vene, i inače je teže pokretna pa je, da tako kažem, najprivrženija televiziji, kao i većina korisnika u ovoj fazi. Ali ja sam aktivan, pa bivši sam planinar! Zato je meni ovo sad čisti zatvor, samo mi još fali prugasta uniforma! – slikovit je šjor Frane, inače umirovljeni djelatnik u domovima za djecu s poteškoćama. Pa nastavlja:

– Ja sam ranije svako jutro išao u spizu prije obida, pješke od Zente preko Pazara, pa do Svetog Frane i onda sa kesama na autobus. Popodne isto nisam mirovao, nego put Žnjana, sve u svemu prevalija bi ja dnevno šest-sedam kilometara! A sad ništa. Znate šta me spašava? Kućna gimnastika ovdje, u sobi. Inače sam završija muzičku školu, pa mi je terapija i navečer se zatvorit u kupatilo i svirat gitaru – odao nam je 81-godišnji šjor Frane malu tajnu.
Mnogim korisnicima Doma na Zenti – a ima ih, dakle, ukupno 340 – jamačno nedostaju i odlasci na misu.

– Neki od nas išli su često u crkvu blizu helidroma, gori di je “Pino” – govori nam opet Mirjana Blagaić.

– Ali sad je sve zatvoreno, i crkva i kavana. Srića da se daje misa na televiziji! Dobro je, neka sačuvamo zdravlje. Sve drugo ćemo nadoknadit – poručuje Mirjana Blagaić. 

#IZOLACIJA#KORONA VIRUS#DOM UMIROVLJENIKA ZENTA

Izdvojeno