StoryEditor
ŽivotŽIVOT ISPUNJEN LJUBAVLJU

Splićanka Ada Bilać čuva raritetne primjerke ‘Slobodne‘, priča o njezinoj mladosti, papi koji je bio šef otpreme ‘tamo kod Mikačića‘ budi nostalgiju i grije dušu

22. srpnja 2021. - 12:03

Otisnuto izdanje prvog broja Slobodne Dalmacije nastale u napuštenoj pastirskoj pojati na Mosoru 17. lipnja 1943. godine, s podnaslovom "Dnevnik jedinstvenog narodno-oslobodilačkog fronta Dalmacije", njezino slavljeničko izdanje iz lipnja 1978. u povodu "35 godina rasta", kao i rijetke primjerke Novog doba iz, primjerice, 1927. ili 1940., ili dnevne tiskovine "Il popolo di Spalato" iz prosinca 1942., čuva u svojemu domu umirovljena Splićanka Ada Bilać.

image
Prvi broj partizanske 'Slobodne', iz mosorske pojate
Ante Čizmić/Cropix


Dok iz fascikla vadi i lagano prelistava požutjele stranice novina, sačuvane zahvaljujući njezinu pokojnom ocu Roku Valerjevu, vedra osamdesetogodišnjakinja vrti film života unatrag prisjećajući se vremena u kojemu je vijest otisnuta na papiru imala kudikamo veće značenje nego u današnje, digitalno doba.

Jutro počinje sa 'Slobodnom'

Umirovljena arhitektonska tehničarka (u mirovinu je otišla s početkom Domovinskog rata) cijeli je radni vijek provela u splitskom Urbanističkom zavodu, a dan bez Slobodne Dalmacije, baš kao i pokojni joj suprug Jere Bilać, onomad nastavnik u Tehničkoj školi, koji je predavao PTO i praktičnu nastavu, nije mogla zamisliti.

Na spomen Jere, u Adinu se pogledu zrcali ljubav.

Njezin je pokojni suprug, od ranog djetinjstva zaljubljen u veslanje, stasao u vrsnog veslača, poslije i trenera, međunarodnog suca... Guštala je u životu s njime, a u braku su dobili kćer Katju i sina Marka.

image
Novina je u našoj obitelji uvijek bila zakon
Ante Čizmić/Cropix


– Volio je mladost, volio je djecu. Svugdje ih je vodio... Kod nas doma van je uvijek bilo ovako – čim bi se muž ustao, upalio bi Radio Split, a onda požurio po Slobodnu Dalmaciju. To je nama zakon.

Tako i sada, kad ga nema, upalim radio, skuham kavu i bacim se na čitanje internetskog izdanja "Slobodne" – vedro kazuje Ada, dodajući kako vješto barata i svim novotarijama ovoga doba.

Prijateljicama se javim preko FB-a

– Imam li Facebook? Kako ne?! Javljam se prijateljicama, unuku Stjepanu, trećem oficiru palube na brodu... Imam i puno prijatelja iz društva mačaka, ma svega se tu nađe – osmjehuje se Ada.

Internetsko bankarstvo malo joj je, priznaje, teže išlo, ali ga je uspješno svladala uz svesrdnu pomoć obožavane unuke Domine, kojoj nije nedostajalo strpljenja u podučavanju bake.

Njezina je Domina inače studentica četvrte godine Umjetničke akademije, odjel restauracije, i nekadašnja članica splitskog Plivačkog kluba "Grdelin", koja je s dvojicom članova spomenutog kluba sudjelovala i na omladinskoj Olimpijadi u daljinskom plivanju na Niagari, gdje su osvojili deveto mjesto.

Našu otvorenu i srdačnu sugovornicu, vidi se, krasi energičan duh, još otkako je, u šali će reći, nakon dvije sestre i brata rođena kao "retaj", ono zadnje, neplanirano dijete u obitelji Valerjevih.

image
Adin otac Roko Valerjev do mirovine je radio kao šef otpreme Slobodne Dalmacije
Preslik/Ante Čizmić/Cropix


– Rođena sam nasuprot parkinga današnjeg suda, to su vam bile tri kamene kuće. Tu su bili Viđakovi i Valerjevi, do mene je bila kuća Saše, Arsena i Asje Lukić. I Toma Bebić je živio tu, otac i mater su mu bili pekari.

A tamo iza, gdje je sad policija, bila je kuća Mitrović. To su bili mesari Mitrovići, koji su imali vilu. Kako san ja bila mala, ovi moji stariji vukli su me sa sobom ka "retaja", ma uvijek je to bilo zajedničko življenje – evocira uspomene Ada na djetinje dane u kojima je naučena dijeliti.

– Je li tako, Mujso, debeljko moj? – nježno pritom tepa stamenom mačku Mujsanu, teškom šest-sedam kilograma. Umalo je, govori nam, bez njega ostala kad je pao s njezina balkona u splitskoj Jobovoj.

Prije tri godine čak je objavila i oglas na Fejsu "Traži se kućni, malo puniji, tigrasti mačak!", njime dala oblijepiti cijeli kvart, ponudila i novčanu nagradu. Mir je pronašla tek nakon mjesec dana, kad su joj ga vratili.

image
Ada i njezin veliki mačak Mujsan, mačak koji voli pustolovine
Ante Čizmić/Cropix


Vrzmao se, u društvu ostalih mačaka, u obližnjoj četvrti Skalice, na staroj adresi gdje je prethodno živio s Adinim unukom.

Čuvarica uspomena

Poseže naša sugovornica opet za fasciklom, pa odnekud izvlači i očevu radnu knjižicu iz 1948., izdanu u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, rješenja o povećanju plaće...

Cijeli radni vijek njezin je otac proveo u Slobodnoj Dalmaciji, iz koje je otišao u zasluženu mirovinu.

image
Jubilarno izdanje iz '78.
Ante Čizmić/Cropix


– Moj pape Roko Valerjev bio je jako pedantan čovjek. Rođen je u Ložišću na Braču 1897. godine. Rano je kao mladić došao u Split, imao je bogatog rođaka Barišića, još su mu djeca živa, koji je otvorio svoje novine. To je bilo to Novo doba.

I moj je pape tada došao raditi kod njega u otpremi lista. Bilo ih je malo, uopće ne znam kako se to štampalo, koji je bio sistem... Onda je došla ona partizanska "Slobodna" iz pojate i osnovala se Slobodna Dalmacija, pa je pape jedno vrijeme radio tamo kod Mikačića. Bio je šef otpreme, radio je noću...

image
Roko je u početku na otpremi lista radio u prostoru kod Mikačića
Preslik/Ante Čizmić/Cropix


Volio je da mu sve štima, na svaku se novinu morala zalijepiti adresa na koju se nosila. Kako nije bilo ljepila, bilo je takvo vrijeme, sjećam se da bi pape navečer doma, prije nego bi išao na posao, skuhao "kolu" od brašna i vode kojom su se lijepile adrese čitatelja na novine – kazuje Ada.

U jednima od njih je objavljena i obavijest o njegovu vjenčanju s Adinom majkom Katicom, djevojački Tokić, 29. siječnja 1927. godine, u drugima pak obavijest o smrti pokojne mu majke Dome Valerjev, rođ. Marinov.

image
Rijetke primjerke Novog doba iz 1927. ili 1940., ili dnevne tiskovine 'Il popolo di Spalato' iz prosinca 1942. ima Ada u svom domu
 
Ante Čizmić/Cropix


Predana čuvarica uspomena je i Ada... Iz kutije ih vadi i pokazuje nam audiokasete na kojima su pohranjeni brojni intervjui poznatoga splitskog novinara Gorana Pelaića s njezinim pokojnim suprugom Jerom, emitirani u više navrata na Radio Splitu.

Pa uzima jednu i pažljivo stavlja u kazetofon. Malo premota traku i stisne "start"... Da i mi upoznamo njezina Jeru.

Prije je bija Jere nego fakultet

– Sada, kad gledam kako ova djeca danas polažu maturu, vrati mi se sjećanje kako je to bilo u naše vrijeme. Mi smo onda cijeli dan bili u školi. Sestra i prijatelji su nam nosili obid, nismo nigdje smjeli izaći...

Htjela sam na studij arhitekture, jer sam to voljela. Ali što ćete?! Upoznala sam moga Jeru. I prije je bija Jere nego fakultet. Odmah sam se zaposlila u Urbanističkom, šezdeset i neke san došla raditi tamo i tako do mirovine.

Ono okruglo na Koteksa

– Znate ono okruglo na Koteksa? Rotondu, to sam vam ja crtala. Bila san prvi suradnik inženjera Rožića. Nije tada bilo tuć po kompjuteru, sve se radilo ručno.

Od početka san sudjelovala u projektu Koteksa, nositelj je bio Urbanistički zavod, a s nama su bili "Tehnogradnja" i "Monter". To je bila trka da se otvori...

Bio je to nezaboravan urbanistički trenutak. Radili smo u savršenom kolektivu. Nezaboravnom. Bilo nas je malo, ali uspješnih.

Kad je počeo rat, neki su utekli u prijevremenu, počelo se sve raspadati. Već su onda počeli krasti. Imali smo savršenu arhivu kakvu nitko nije imao, neki su počeli raditi vanka, privatno. I ništa od Urbanističkog zavoda.

Ruke perite Elsafluidom i grgljajte Brazay

U Novom dobu iz 1927. nalazimo zanimljive stvari – ono što je nama danas koronavirus, u to je doba bila španjolica.

Tako pod naslovom "Samo nikakva straha od gripe (španjolska bolest)" dalje slijedi tekst oglasa "i nikakva pretjerivanja s alkoholičnim pićem.

Čistoća, disinfekcija i povećanje odpornosti glavna su stvar! Služite se nekoliko puta preko dana za grgljanje i ispiranje ustiju, vrata i grla mješavinom Fellerovog pravog 'Elsafluida' s mlačnom vodom.

Stavite nešto disificirajućeg 'Elsafluida' u vodu za umivanje. Perite si naročito time ruke što češće. Svakidašnja tjelesna njega 'Elsafluidom' daje vam odpornost, čistoću, svježinu, a time zaštitu od gripe."

U drugom oglasu reklamira se "Brazay", francuska rakija s mentolom.

"Protiv gripe je najbolje sredstvo za podići otpornost tijela sa upotrebom unutar i spolja. Uzmite nekoliko kapi 'Brazay' u vodu za ispiranje usta i grla, dnevno više puta.

Za trljanje i osvježavanje tijela i povećavanje otpornosti je nedostignut."

Kuća od kamena, svuda električno svjetlo

U Novom dobu s konca 30-ih godina prošlog stoljeća nailazimo na zanimljiv nekretninski oglas.

"Radi odlaska prodaje se kuća od kamena, građena godine 1912. s deset stanova. Svuda električno svjetlo, najpodesnije za hotel, te 15 000 m2 zemlje za kuću na moru, na glavnoj cesti. Adresa u upravi."

A kako su se reklamirale cipele?

"Javljam cijelom općinstvu da sam povećao vlastitu izradbu cipela, pa ih prodajem uz vrlo povoljne cijene. Izradba uzorna – vrst materijala prvorazredna. Preporučam se za brojni posjet, s veleštovanjem, Blaž Asić, Šubićeva 3, Split."

Jamnička kiselica za probavu

"Bolesni i zdravi piju redovito, domaću naravno – Jamničku kiselicu", stoji u reklami objavljenoj u jednom od ratnih izdanja Novog doba.

"I time pospješuje probavu, a zapriječit će sve neugodne posljedice bolesti bubrega, žuči, mjehura i disala. Počevši od deset boca, dostavljamo dnevno u kuću, uz najumjerenije cijene. Uprava i glavno skladište Zagreb."

item - id = 1114461
related id = 0 -> 1114617
related id = 1 -> 1114280
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
17. rujan 2021 22:14