StoryEditor
ŽivotTIMUN SPASA

Makarka Anja Mlikota uspješno sudjeluje u projektu SPORTski INpuls: Bicikliranje mi život znači

11. kolovoza 2020. - 23:11
Ivo Ravlić/Hanza Media

- Drugima je to hobi. Meni je vježbanje nužda, pa kao što si ne mogu dozvoliti zapustiti higijenu zubi, ili prestati jesti, tako je meni s bicikliranjem - sažela je u dvije rečenice značaj projekta "SPORTski INpuls", točnije biciklističke treninge Makarka Anja Mlikota, brucošica studija Komunikacijski menadžment u Zagrebu.

Podsjetit ćemo kratko da se radi o hvalevrijednom projektu namijenjenom djeci s teškoćama u razvoju te osobama s invaliditetom, a Anja zbog teškoća karakterističnih za dijagnozu cerebralne paralize već drugu godinu biciklira s trenerom Nenom Židićem. I nema treninga - osim ako mora na terapije - da ne ode s trenerom Nenom u đir. Treninzi su četiri puta tjedno. Ima i Super-Anja, inače uporna, vedra, snažna i odvažna djevojka, svojih "žutih minuta", trenutaka kad joj se naprosto ne da, ali ne dozvoljava si iznimke.

Ne odustajem!

- Ima dana kad sam umorna, ali nema hoću-neću. Drugi si to mogu dozvoliti, mi koji imamo nekakve poteškoće i moramo vježbati, dobro znamo da ne smijemo. Ponekad niti ne otvorim oči, a već sjednem na biciklu, iako niti ne znam za sebe u tim jutarnjim satima. Ali kad vidim koliko mi to dobro čini, i za moje mišiće, i za socijalizaciju i za dobro raspoloženje, znam da je ta rutina neizmjerno važna i zato - ne odustajem! Nema koristi od plakanja, od zatvaranja u kuću, od samosažalijevanja... Mogu nešto postići samo snagom volje. I tako što ću bez obzira na sve ići naprijed - govori Anja tako prirodno o nečemu što dobrom dijelu fizički potpuno zdrave populacije predstavlja ako ne nemoguće, a onda jedan povelik izazov. Jer mjesta malodušju kod ove djevojke nema, to će kazati svi koji je poznaju.

Baš će joj treninzi posebno nedostajati u Zagrebu, gdje najesen kreće u novu životnu avanturu, na studij.

- Vodite računa da produžite do Zagreba - poručuje treneru.

Anja je, naime, tijekom treniranja razvila vrlo prijateljski odnos s Nenom, samozatajnim, suosjećajnim i poput Anje vedrim trenerom. I on sam će reći da nije samo Anja dobila nešto od ovog projekta koji djeci i mladima poput nje omogućuje besplatne treninge i besplatno korištenje vrlo skupih bicikala.

- Prepoznao sam i otkrio sebe u jednom drugom svjetlu, kao da je sve vrijeme do mirovine pravi "ja" bio skriven sa strane. Dobili smo priliku svi mi koji smo uključeni u ovaj projekt da služimo i da budemo solidarni, što bi trebalo biti u ljudskoj prirodi. Otkrio sam i neke drugačije osjećaje glede familijarnih odnosa, budući su moje kćeri otišle iz ovog kraja, a ja sam i dalje u prilici doprinositi. Jer ostaje nam ta potreba da doprinosimo, damo potporu, pomoć, savjet, lijepu riječ... - objašnjava Neno koji je za ulogu u kojoj je s Anjom, osim što je educiran, očigledno vrlo talentiran zbog intuitivnosti i empatije.

Neće samo

U Biciklističkom je klubu 26 godina, od osnivanja. Sada je tajnik, a s odlaskom u mirovinu posvetio se volontiranju. Volio je posao u banci, no kaže da ga je taj posao zbog složenih međuljudskih odnosa na neki način zatrovao.
Već godinama je na "detoksu", a od veljače 2019. godine radi kao trener u ovom projektu u koji je, u nekom trenutku, bilo uključeno čak 16 djece i mladih! S njim radi Dane Zrna, a uskače i koordinator Mario Marinović koji vodi plivanje.

- Ovo je jedna kompenzacija svega onoga što je bilo toksično u mom radnom vijeku, kompenzacija u duševnom smislu. Moj je punac Ivo Puharić Cikin govorio kako neće samo, moraš nešto učiniti. To je istina - kazuje Neno koji mirovinu stoga gleda jednim drugim očima od dijela ostalih penzionera.

Nije lako kada je sam s nekoliko djece i mladih. Jednom prilikom je Anja zapela za kamen na putu, te izvrnula zajedno s biciklom ozlijedivši se pritom. U svom stilu Anja se smije ovoj anegdoti.

- Pala sam zajedno s biciklom za koju sam vezana. Ali nekako smo se uspjeli "dogegati" na dvije bicikle do Doma zdravlja - smiješno je 21-godišnjakinji koja kaže kako postoji bezbroj priča s treninga. Za Nenu veli kako je veseljko po prirodi, baš poput nje. Tako da jedno drugom pri svakom susretu daruju dnevnu dozu humora i onog svijetlog pogleda na svijet koji kod ovog dua nije isforsiran.

- Sve se lako dogovorimo, skupi me prije treninga, poslije treninga, sličnog smo karaktera i super se slažemo - veli Anja koja bi do sada, kaže, vjerojatno već bila rehabilitirana nakon posljednje operacije. Bi, da nije bilo korone.
S koronom je izgubila dva do tri mjeseca vježbanja, a samo tjedan dana bez terapija jako dobro osjeća negativne efekte. S biciklom koja joj jača muskulaturu nogu, te plivanjem, radi na tome da se do odlaska na studij oporavi od lanjske operacije po Ulzibatu. To joj je bila sedma operacija. Nije invazivna, za razliku od onih kada bi dobila epiduralnu i sve slušala i pratila što se zbiva s njezinim tijelom. Unatoč tome što joj treba vrijeme poslije operacije da se oporavi, za razliku od prije 6-7 godina puno je, kaže, bolje. Studiju se neizmjerno veseli.

Novo poglavlje

- Uzbuđena sam, ovo je novo poglavlje u mojem životu. Predstoji mi sad naći neku osobu koja će biti sa mnom, zaključili smo doma da je najbolje da to bude neka treća osoba, a ne majka ili netko iz obitelji. U potrazi sam za tom osobom i za stanom. Osjećam nekakav pozitivni strah, što je normalno bilo kome tko se odvaja od doma, a kamoli meni koja ću cijeli život biti ovisna o nekome, bila to obitelj ili danas-sutra momak ili muž. Meni je to puno veći pothvat nego mom bratu kad je odlazio na studij. A sretna sam i zbog studija i Zagreba koji jako volim, a obično sam tamo išla po bolnicama i liječenjima. Sada, iz posve drugog kuta! - uzbuđeno će Anja koja mora naći i fizioterapeuta.

- Ako nisam u dobrom fizičkom stanju, onda ne mogu ni učiti niti bilo što drugo. Sve vuče jedno drugo, i tako je u svačijem slučaju, samo što je kod mene izraženija ta veza - ističe Anja koja se, pogađate, nije zbog intervjua odrekla ni minute treninga.
- Falit će mi bicikla - dodaje spremno.

Poznavajući njenu snagu volje, ustrajnost i discipliniranost, te nekakvu urođenu životnu mudrost koja podrazumijeva racionalno i brižno korištenje energije koju smo inače svi skloni rasipati na bespotrebne brige i beskorisni stres, ne sumnjamo da ova nasmijana djevojka jednako uspješna neće biti i u nastavku školovanja. Mi joj želimo prije svega da uvijek zadrži prepoznatljivi osmijeh, a onda i uspjeh.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

11. rujan 2020 05:27